Često osjetite nagli nagon za mokrenjem, koji uz to ne možete kontrolirati pa vam malo i pobjegne? Ide li vam na živce to koliko puta na dan i noć idete mokriti? Birate kamo ćete ići i koliko ćete putovati prema dostupnosti zahoda? Ne izlazite u društvo bez prijeke potrebe, a nikako bez uloška, za slučaj da vam mokraća nekontrolirano iscuri? Ako je tako, imate preaktivan mjehur, koji se još naziva prekomjerno aktivan mokraćni mjehur (PAMM), koji uzrokuje čest nagon za mokrenjem i nerijetko nenamjerno otjecanje urina (urgentna ili hitna inkontinencija).
Četiri su osnovna simptoma koja ukazuju na to da imate prekomjerno aktivan mjehur
- koliko često mokrite
- osjećate li nagon za hitnim mokrenjem
- pobjegne li vam mokraća
- koliko vas puta noću probudi potreba za mokrenjem
Procjenjuje se da to stanje pogađa oko 16 posto osoba starijih od 18 godina, a učestalije se javlja sa starenjem. Svaka šesta osoba starija od 40 godina ima tegobe povezane s prekomjerno aktivnim mokraćnim mjehurom. Dva velika populacijska istraživanja (europsko i američko u sklopu NOBLE programa - National Overactive Bladder Evaluation) pokazala su da je u žena češći mokri tip prekomjerno aktivnog mokraćnog mjehura, dok je kod muškaraca češći suhi tip. Mnogi pacijenti ne traže pomoć liječnika jer smatraju da ne postoji lijek za njihov problem ili im je neugodno o tome razgovarati s liječnikom. Prema jednom istraživanju samo 45 posto žena i 22 posto muškaraca s tjednim epizodama inkontinencije zatraži liječničku pomoć. Ostali pogrešno vjeruju i da je taj sindrom normalan dio starenja. Ali to nipošto nije tako niti je posljedica nekoga vašeg postupka.
Što dovodi do preaktivnog mjehura
Uz infekciju urinarnog sustava, koja može dovesti do preaktivnog mokraćnog mjehura, još je nekoliko uroginekoloških stanja koja se s njim povezuju. Primjerice, hiperplazija prostate u muškaraca, prolaps organa zdjelice nakon različitih operacija (statičke inkontinencije, tumora u zdjelici, kamenaca u mokraćnom mjehuru) ili nakon poroda u žena mogu dovesti do opstrukcije vrata mjehura. Također nastaje nakon liječenja, primjerice zračenja kod onkoloških bolesnika, ili zbog nedostatka estrogena, a i neke bolesti povećavaju rizik za razvoj prekomjerno aktivnog mokraćnog mjehura. Najčešće su to neurološke cerebrovaskularne bolesti poput multiple skleroze, Parkinsonove bolesti, demencije, moždanog udara, oštećenja kralježnične moždine... Naime, mokraćni mjehur je mišićni organ pod kontrolom središnjeg živčanog sustava pa se povezuje s neurogenom teorijom, ali mehanizam nastanka prekomjerno aktivnog mokraćnog mjehura zapravo nije u potpunosti razjašnjen.
Što će vas liječnik prvo pitati
Osnovna dijagnostička obrada prekomjerno aktivnog mokraćnog mjehura uključuje anamnezu, dnevnik mokrenja, fizikalni pregled i analizu urina. Liječnika će zanimati frekvencija mokrenja, odnosno koliko često idete mokriti. Većina ljudi mokri do osam puta u 24 sata, što je okvir za simptom frekvencije. No, broj mokrenja ne uzima se kao čvrsta granica, jer treba uzeti u obzir unos tekućine, vrstu tekućine (kava, alkoholna pića i slično), vrstu posla koji osoba obavlja, blizinu i mogućnost korištenja toaleta i druge vanjske faktore koji utječu na raspored mokrenja tijekom dana. Na učestalost mokrenja utječu i neki lijekovi, osobito diuretici kod srčanih bolesnika. Nužan je i laboratorijski nalaz sedimenta urina, koji ukazuje na eventualnu upalu mokraćnog sustava, ali i na nedijagnosticirani dijabetes, kamenac mokraćnog sustava, pa čak i tumor.
Drugi znak prekomjerno aktivnog mjehura je urgencija, odnosno iznenadna i neodgodiva potreba za mokrenjem koja se može javiti bez obzira na količinu urina u mjehuru. Ako dolazi i do otjecanja mokraće, dijagnoza će biti urgentna urinarna inkontinencija. Treći simptom koji se veže uz prekomjerno aktivni mokraćni mjehur je nokturija - prekid sna zbog osjećaja da morate mokriti te ustajanja iz kreveta i mokrenja. Liječnik će vas uputiti da vodite dnevnik mokrenja, najčešće tijekom tri dana. Predstoji vam i ultrazvuk mokraćnog mjehura te po potrebi i urodinamika, pretraga kojom se otkriva kako mjehur radi tijekom faze punjenja i pražnjenja. Moguće je problem riješiti već jednostavnom promjenom životnih navika i bihevioralnim tehnikama kontrolirati mokraćni mjehur. Postoje i učinkovite ciljane vježbe, a ako ništa ne pomogne, na raspolaganju su lijekovi i kirurški zahvati.
KAKO SE LIJEČI PREKOMJERNO AKTIVAN MJEHUR
1. Promjena životnih navika
Blaži oblici preaktivnog mokraćnog mjehura mogu se izliječiti već smanjenjem unosa tekućine prije spavanja, ako previše pijete. Također se savjetuje ograničiti ili čak izbjegavati kofeinske napitke, gazirana pića, jako začinjenu i kiselu hranu koja može iritirati mokraćni mjehur. Savjetuje se i regulirati tjelesnu težinu (što ste teži, veći je pritisak na mokraćni mjehur), povećati unos hrane koja sadrži vlakna (svježe voće i povrće) kako bi se održavala redovita i mekana stolica te svakako prestati pušiti. Naime, dim i nikotin iz cigareta izravno iritiraju mjehur, što može potaknuti otjecanje urina, a neizravno pušenje dovodi do kašlja, koji može također dovesti do curenja urina.
2. Bihevioralna terapija
Uključuje nekoliko tehnika poput treninga mjehura, mokrenja prema rasporedu, postupka odgode mokrenja za desetak minuta kada se javi nagon za mokrenjem, dvostruko mokrenje (forsirano mokrenje brzo nakon redovnog kako bi se u potpunosti ispraznio mjehur) i sl. Cilj tretmana je edukacija svakog pogođenog ovim stanjem da različitim tehnikama nauči minimizirati ili eliminirati problem.
3. Vježbe mišića zdjelice
Ciljane vježbe jačanja mišića zdjelice vrlo su učinkovite i pojačavaju kontrolu mokrenja. Ujedno jačaju muskulaturu, što pomaže mjehuru da ostane na svom mjestu, što je posebno važno kod žena koje su rodile ili kod kojih je učinjena histerektomija. Važno je da se vježbe rade ispravno, redovito i dovoljno dugo. Prvi su izbor u liječenju ako zbog prekomjerno aktivnog mjehura patite od urgentne inkontinencije. Naime, prema smjernicama međunarodnih i domaćih uroginekoloških društava, inicijalni tretman stresne urinarne inkontinencije mora početi prijedlogom neinvazivne terapije. Poznate Kegelove vježbe, nazvane prema ginekologu dr. Arnoldu Kegelu, osmišljene su za jačanje dna zdjelice i pomoć u liječenju inkontinencije, a razvijene su i brojne druge ciljane vježbe za oporavak zdjeličnih mišića. U Hrvatskoj je provedeno istraživanje o učinkovitosti ciljanih vježbi Body tehnike u prevenciji i liječenju inkontinencije. Istraživanje nakon pilotprojekta u Zagrebu uključilo je 24 ispitanice u dobi od 34 do 78 godina s problemom inkontinencije koje su osam tjedana prakticirale ciljane vježbe. U prosjeku se inkontinencija smanjila za 33 posto, ispitanice su općenito bile zadovoljnije seksualnim životom za 38 posto, spolna želja se povećala za 28 posto, a spolno uzbuđenje tijekom odnosa za 11 posto.
4. Biofeedback i elektrostimulacija
Postoje i uređaji koji mjere mišićnu aktivnost prilikom izvođenja kontrakcija te daju povratne informacije o efikasnosti vježbanja. Elektrostimulacija će pak smanjiti prekomjernu aktivnost mišića mjehura te tako pomoći u liječenju inkontinencije.
5. Lijekovi
Trenutno je na raspolaganju niz različitih antimuskarinskih lijekova poput solifenacina, darifenacina, tolterodina ili oksibutinina koji djeluju tako što blokiraju muskarinske receptore u stijenci mokraćnog mjehura, čime se postiže smanjena kontraktilnost detruzora. Tako se sprečavaju ili bar smanjuju učestalost i intenzitet simptoma urgentne inkontinencije. Noviji lijek mirabegron (agonist beta3-receptora) uzrokuje promjene u načinu kontrakcije mjehura, što rezultira manjim brojem njegovih kontrakcija i manjim brojem neželjenih mokrenja. Ne smije se koristiti kod osoba koje pate od znatnije povišenog i nekontroliranog visokog krvnog tlaka.
6. Botoks
Botulinski toksin sprečava otpuštanje acetilkolina na živčano-mišićnom čvoru, što rezultira blokadom prijenosa živčanog podražaja na spoju živca i mišića pa mišići ostaju paralizirani. Određeni broj injekcija botulinskog toksina ubrizga se u mišićni sloj zida mokraćnog mjehura (detruzor), učinak se postiže vrlo brzo, a uglavnom traje od šest do devet mjeseci. Prema nekim istraživanjima, potpuna kontrola mokrenja postiže se kod 40-80 posto bolesnika, a kapacitet mjehura poboljšan je za 56 posto u idućih šest mjeseci.
8. Novi lijekovi, genska terapija i matične stanice
Stručnjaci se bave istraživanjem i razvojem velikog broja novih terapijskih postupaka koji bi se mogli koristiti u liječenju prekomjerno aktivnog mokraćnog mjehura. Novi lijekovi imaju veću selektivnost za mokraćni mjehur, a manje nuspojava. Velike se nade polažu i gensku terapiju i matične stanice.