15 pitanja i odgovora o Parkinsonovoj bolest: što povećava rizik, tipični i netipični simptomi, tko najčešće obolijeva...

1. Što povećava rizik za Parkinsonovu bolest?

Znamo li danas tko joj je skloniji? Parkinsonova bolest je druga najčešća neurodegenerativna bolest koja se pojavljuje u 0,4 posto cjelokupne populacije prosječno u dobi od oko 60 godina. Zna se da se s godinama povećava pojavnost pa je u dobi od oko 65 godina prisutna u 1,5 posto, a u dobi od oko 80 godina u 3 posto populacije. Danas se zna da je jedan novooboljeli od Parkinsonove bolesti mlađi od 40 godina, tako da moramo bitni svjesni da se bolest pojavljuje i u mlađim dobnim skupinama. Rizik za pojavu bolesti povećavaju: dob, oboljeli član obitelji, ruralna sredina, izloženost bunarskoj vodi, pesticidima, virusima, ozljedama glave, introvertiranost, stidljivost, pedantnost, opsesivnost i depresivnost, a smanjuju: svakodnevna fizička aktivnost, kava, čaj i pušenje.

2. Zašto je važan dopamin i koji je njegov značaj u Parkinsonovoj bolesti?

Dopamin je neurotransmiter u mozgu. Ima važnu ulogu u izvršnim funkcijama, kontroli motoričke funkcije i pokreta, ali i u emocijama, motivaciji, osjećaju ugode, učenju, memoriji... Zna se da dopaminergični neuroni (tzv. nigrostrijatalni put), odgovorni za kontrolu pokreta, propadaju u Parkinsonovoj bolesti. Parkinsonova bolest je heterogena, puno kompleksnija nego što se mislilo i zna se da su tu važni i drugi neurotransmiteri poput serotonina, noradrenalina i acetilkolina, posebno za nemotoričke simptome.

3. Koji su tipični simptomi Parkinsonove bolesti, a koji možda netipični?

Bolesnici primjećuju smetnje kao što su bradikinezija (usporene radnje, otežana inicijacija pokreta, blokiranje kretnji, osiromašenje spontanih pokreta, oslabljena mimika lica), rigor (povišen tonus, ukočenost mišića, odnosno povišen otpor mišića pri izvođenju pasivnih kretnji), akinetički tremor (drhtanje u mirovanju, najčešće ruku, poput kretnji brojanja novca, a moguće i nogu i brade, pojačava se pri emocionalnom stresu) i gubitak posturalnih refleksa (nemogućnost održavanja posture tijela, nestabilnost u hodu).

Ranu pojavu (u prvim godinama motoričkih simptoma, tzv. parkinsonizma) demencije, problema s ravnotežom, halucinacijama i sl. treba isto tako primijetiti i navesti nadležnom liječniku kako bi se vidjelo da nisu možda dio atipičnog parkinsonizma, koji čine skupine bolesti koje puno brže napreduju, gdje je mogućnost liječenja, a i prognoza daleko lošija nego u Parkinsonovoj bolesti.

4. Što danas znamo o Parkinsonovoj bolesti, a prije 20 godina nismo znali?

Sada se zna da je Parkinsonova bolest heterogena, puno kompleksnija s motoričkim i nemotoričkim simptomima, prodromalnom fazom (razdoblje prije početka bolesti), rizičnim faktorima, zahvaćenim širim neuroanatomskim područjem, različitim neurotransmiterima i nakupinama proteina kao i mogućnostima liječenja, te samim tim čini veći izazov u vođenju i svakodnevnoj praksi. Danas vidimo daleko više "naličja" ove bolesti nego što je opisao dr. James Parkinson 1817. godine, iako je jako dobro opisao njene bazične simptome. Iako se još ne zna uzrok bolesti i nema izlječenja, zahvaljujući dosadašnjim otkrićima i današnjim mogućnostima liječenja kvaliteta života je znatno poboljšana i dužina života s ovom bolesti produžena.

5. Kolika je važnost istraživanja genetski uvjetovanih Parkinsonovih bolesti, projekta Sveučilišta u Rijeci? Možete li više reći o tome kako je zamišljen i koji je njegov cilj te kako će se to odraziti na liječenje oboljelih od Parkinsonove bolesti?

Do sada nije obavljena epidemiološka studija Parkinsonove bolesti u Hrvatskoj, iako neke susjedne zemlje, a posebno zemlje zapadne Europe, već dugo imaju takve podatke. Genetičke forme viđaju se u malom postotku oboljelih od Parkinsonove bolesti, a upravo će ti podaci pomoći utvrđivanju gena čije mutacije uzrokuju Parkinsonovu bolest u hrvatskoj populaciji, što bi bila osnova buduće personalizirane, precizne medicine kod ovih bolesnika (obrade i liječenja). Paralelno s genetskim faktorima istražit će se i u kojoj su mjeri ispitanici bili izloženi rizičnim okolišnim faktorima (poput pesticida, metala, bunarske vode…) za koje se također smatra da uz genetske čimbenike pridonose razvoju Parkinsonove bolesti. Genetsko istraživanje značajno je kako bismo u populaciji identificirali genomske faktore koji dovode do bolesti i sukladno tome prilagodili individualno vođenje bolesnika s Parkinsonovom bolesti. Zna se da neki genski oblici Parkinsonove bolesti počinju ranije, a neki kasnije. Neki pak brzo napreduju, a zamijećena je i različita reakcija na terapije, zbog čega ih je nužno individualno prilagoditi potrebama pacijenata.

6. Kakva je prevalencija Parkinsonove bolesti? Dobivaju li je i mlađe osobe?

Procjenjuje se da oko 1,5 posto ljudi pogađa u dobi od 65 godina, a 3 posto u dobi od 80 i više godina. Zahvaća i mlađu dobnu skupinu, čak 10 posto slučajeva nastaje u dobi mlađoj od 50 godina. Godišnja incidencija Parkinsonove bolesti je od 5 do 35 na 100.000 pojedinaca, a globalna prevalencija je 0,4 posto i raste s dobi. Prosječna dob pojavljivanja Parkinsonove bolesti je 58-60 godina. U svijetu se procjenjuje da ima od 7 do 10 milijuna oboljelih.

7. Ima li razlike u pojavnosti bolesti s obzirom na spol ili geografsko podrijetlo?

Muškarci imaju 1,5 puta veću šansu da obole nego žene. Brojne studije pokazuju da je učestalost Parkinsonove bolesti veća u zapadnim zemljama (SAD, Kanada, Europa, Australija itd.) nego u istočnim zemljama (Azija, Afrika).

8. Gdje je postignut najveći napredak kada je riječ o Parkinsonovoj bolesti?

Naše znanje i razumijevanje Parkinsonove bolesti povećalo se na svim poljima, od genetike, patologije i patofiziologije do dijagnostike i liječenja. Zahvaljujući mnogim istraživanjima i otkrivenim genetskim formama Parkinsonove bolesti više se zna o mogućim molekularnim patogenetskim mehanizmima i putovima koji su uključeni u neuropatologiju Parkinsonove bolesti, nađene su, a i traže se i dalje, potencijalne terapeutske mogućnosti. Danas se priča o patološkim nalazima promijenjenih proteina (Lewyjeva tjelešca i alfa-sinuklein) koji su prisutni u različitim dijelovima mozga i odgovorni za različite simptome i kompleksnost Parkinsonove bolest. Postoji već dugo pretpostavka, koja se sve više potvrđuje istraživanjima, da cijeli proces nastanka patologije Parkinsonove bolesti počinje periferno (spominje se ruta preko nosa ili preko želuca) potaknuta izlaganjem toksinima, bakterijama ili drugim patogenima i širi se u središnji živčani sustav iz područja enteričkog živčanog sustava (crijeva). Dosta istraživanja u posljednje vrijeme obuhvaća proučavanje osi mozak - crijeva u oba smjera.

9. Što pokazuje najveću uspješnost u liječenju?

Najveća imena ovog područja kažu da su dva velika otkrića u liječenju Parkinsonove bolesti, a to su levodopa, koja je i dalje zlatni standard liječenja, i dubinska mozgovna stimulacija, tzv. DBS za uznapredovalu Parkinsonovu bolest, čiji se simptomi ne mogu adekvatno kontrolirati unatoč isprobanim dostupnim lijekovima u propisanim dozama.

U uznapredovaloj fazi, kada kombinacija antiparkinsonika u odgovarajućim dozama ne kontrolira simptome Parkinsonove bolesti, razmatra se liječenje invazivnim metodama: neurokirurškim postupcima (DBS), Duo-dopa pumpom, apomorfinskim injekcijama/pumpom. Metode invazivnog liječenja su reverzibilne, tj. uvijek se mogu ukloniti i eventualno ponovno postaviti ili uvesti neka druga metoda liječenja. Danas se zna da dobro vođenje i skrb pacijenta s Parkinsonovom bolesti nije moguće bez dobrog multidisciplinarnog tima.

10. Koliko pomaže levodopa, a koliko duboka mozgovna stimulacija?

Levodopa je lijek koji se u mozgu pretvara u dopamin nadoknađujući tako nedostatak fiziološkog dopamina. Najčešće se daje u kombinaciji s inhibitorima enzima dekarboksilaze, koji sprečavaju njezinu razgradnju i omogućuju da veća količina dospije do mozga. U početku odlično kontrolira motoričke simptome, ali s progresijom bolesti učinak levodope slabi, zbog čega se javljaju motoričke fluktuacije. Dubinska mozgovna stimulacija (DBS) jedna je od metoda invazivnog liječenja Parkinsonove bolesti kod koje medicinski uređaj, sličan pacemakeru, ima precizno postavljene elektrode u ciljna mjesta u mozgu i spojene s pulsnim generatorom u prsištu, koji generira visokofrekventnu elektrostimulaciju te tako osigurava bolju kontrolu pokreta, smanjuje simptome i popravlja kvalitetu života. Ova metoda nije indicirana kod svih pacijenata, nego se na osnovi striktnih kriterija ocjenjuje moguća korist. Otprilike je oko 20 posto oboljelih od Parkinsonove bolesti pogodno za ovu metodu. Više od 160.000 pacijenata diljem svijeta liječeno je na ovaj način. Ti signali mogu omogućiti bolje funkcioniranje moždanih krugova koji kontroliraju pokret i blokirati neke od poruka mozga koje uzrokuju invalidne motoričke simptome.

Hrvatski DBS tim, čiji sam član, educiran je posebno za ovo područje i učinio je već nekoliko stotina uspješnih implantacija (ne samo hrvatskih pacijenata nego i iz cijele regije i okolnih zemalja), prepoznat je i izvan Hrvatske i edukatori smo u istaknutim neurološkim i neurokirurškim društvima i na skupovima. Bolesnici koji razmatraju DBS moraju biti svjesni da to nije izlječenje niti dovodi do zaustavljanja napredovanja bolesti (barem još nije sigurno dokazano neuroprotektivno djelovanje), ali znatno pridonosi boljoj kontroli glavnih simptoma Parkinsonove bolesti, a i redukciji medikamentozne terapije.

11. Kako druge bolesti utječu na Parkinsonovu bolest? Je li utvrđena veza između pojedinih bolesti?

Osobe oboljele od Parkinsonove bolesti u dobi su kada su prisutni i rizici za cerebrovaskularne bolesti (šećerna bolest, povišeni tlak, masnoće i sl.). Novije studije traže povezanost između šećerne bolesti i Parkinsonove bolesti te istražuju pitanja ima li povezanosti u patogenetskim mehanizmima, a samim tim i nove mogućnosti liječenja. Isto tako, nedavno su povezani lijekovi za liječenje benignog povećanja prostate s potencijalno povoljnim učincima na napredovanje Parkinsonove bolesti, ali to se mora potvrditi provođenjem randomizirane kontrolirane studije.

12. Kakva je uloga crijevne mikrobiote na nastanak Parkinsonove bolesti?

Kao važan čimbenik u patogenezi bolesti sve se češće spominju crijeva i oralna mikrobiota zbog otkrivene neravnoteže crijevne flore kod osoba koje boluju od Parkinsonove bolesti.

Misli se da je cijeli proces nastanka patologije Parkinsonove bolesti periferno u području enteričkog živčanog sustava crijeva i da je potaknut izlaganjem toksinima, bakterijama ili drugim patogenima (pristiglim najvjerojatnije preko nosa, oralno ili preko želuca) i da se širi u središnji živčani sustav. U zadnje vrijeme vrlo je velik broj istraživanja koja proučavaju povezanost mozga i crijeva u oba smjera.

13. Koji okolišni čimbenici povećavaju rizik za nastanak Parkinsonove bolesti?

Od okolišnih čimbenika koji povećavaju rizik za nastanak Parkinsonove bolesti izdvajamo: ruralna sredina, izloženost bunarskoj vodi, pesticidima, virusima, ozljedama glave, introvertiranost, stidljivost, pedantnost, opsesivnost i depresivnost, korištenje beta-blokatora, poljoprivredna zanimanja, a smanjuju ga: svakodnevna fizička aktivnost, kava, čaj, korištenje nesteroidnih protuupalnih lijekova, upotreba blokatora kalcijevih kanala i pušenje.

14. Kakva je veza između pušenja i Parkinsonove bolesti?

Neke studije su pokazale da pušenje smanjuje rizik za Parkinsonovu bolest (iako nosi značajne rizike za druge bolesti), ali se isto tako zna da osobe koje puše imaju veći postotak, ranije pojavljivanje i teži oblik demencije u sklopu Parkinsonove bolesti.

15. Zašto je dobro da se oboljeli uključe u udruge?

Učlanjenje u Udrugu bolesnika s Parkinsonovom bolesti može pomoći i učiniti svakodnevni život s Parkinsonovom bolesti kvalitetnijim. Svi članovi udruge su tu da aktivnosudjeluju i daju svoj doprinos boljoj suradnji liječnika, farmakologa, socijalnih radnika, fizioterapeuta, psihologa, pravnika i pacijenata, da raspravljaju i razmjenjuju iskustva i znanja o nastanku, simptomima, napredovanju, liječenju, nuspojavama, prognozi te kako se nositi s tom bolesti u svakodnevnom životu i kako možemo pomoći jedni drugima. Potiče se razgovor i druženja, tako da mnogi problemi koji muče oboljele izađu iz anonimnosti i potaknu drugačije gledanje na ovu sve češću bolest. Dobra suradnja s timom zdravstvenih djelatnika pridonijet će boljoj edukaciji o kontroli simptoma i liječenju bolesti, što je ujedno pomoć i podrška i samim bolesnicima. Oboljeli od Parkinsonove bolesti, a i članovi obitelji, ne bi se trebali izolirati. U udruzi se organiziraju predavanja za pacijente, obilježavanja Svjetskog dana Parkinsonove bolesti, više puta mjesečno fizikalna terapija ili neke zanimljive radionice i druženja za članove. Sudjeluju u istraživanjima i akcijama koje potiče Europska udruga za Parkinsonovu bolest (EPDA). Obično se ujesen u zagrebačkom parku Maksimir okupe članovi svih podružnica u akciji "Pokretom, pjesmom, plesom, pingpongom protiv Parkinsona” (6P) kada uz naše glazbenike (posebno Massima i Nenada Bacha, Jazz bend) te plesni studio Fredi, Hrvatski stolnoteniski savez, fizioterapeute, instruktore tai chija, joge i pilatesa te hodanjem pokazujemo koliko je važna fizička aktivnost, pozitivan stav i aktivan život usprkos bolesti. Zajedno s Hrvatskim stolnoteniskim savezom, udruga promovira pingpong kao oblik fizičke aktivnosti koji pomaže u boljem nošenju s bolesti, potiče bolju pokretljivost, kontrolu pokreta te mentalnu aktivnost i brzinu. S Akademijom likovnih umjetnosti u Zagrebu organiziramo mini art radionice.

Hranite se mediteranski jer antioksidansi iz voća i povrća štite živčane stanice

Od presudne je važnosti da oboljeli od Parkinsonove bolesti uravnoteženom prehranom u organizam unose antioksidanse koje će dobiti iz voća i povrća, jer će oni pomoći u zaštiti živčanih stanica. Osim toga, još je jedan važan razlog zašto bi svaki oboljeli trebao, ako se ne hrani uravnoteženo, dobiti upute što to podrazumijeva. Oboljeli od Parkinsonove bolesti češće brzo gube tjelesnu masu, što ih dovodi u opasnost od nedostatka hranjivih tvari koje su potrebne našem organizmu. Temeljna je preporuka u prehrani da je u ukupnom dnevnom unosu oko 55 posto složenih ugljikohidrata iz integralnih žitarica i kruha, krumpira i mahunarki. Ove su namirnice bogate i vlaknima koja poboljšavaju zdravlje crijeva i potiču probavu, koja je često otežana u oboljelih od Parkinsonove bolesti. U slučaju konstipacije važno je, uz vlakna iz prehrane i redovito vježbanje, hodanje i uzimanje dovoljno tekućine. Vrlo korisni mogu biti odgovarajući čajevi i sok od šljive. Vrući napici imaju laksativni učinak, ali su najučinkovitiji ako se uzimaju ujutro. Ako higijensko-dijetetske mjere ne pomažu, treba se konzultirati s liječnikom o drugim preparatima, u obliku čepića, sirupa i sl. U prehrani oboljelih proteina bi trebalo biti 15 posto ukupnog unosa u danu, a preporučuje se da su oni obavezno raspoređeni u obrocima, a nikako da se ne uzimaju odjednom. Proteini mogu ometati djelovanje nekih lijekova (npr. levodope) pa se zato i ne preporučuje istovremeno uzimanje tog lijeka i proteina.

Manjak ove kiseline povezuje se s razvojem Parkinsonove bolesti (ali i Alzheimerove bolesti i multiple skleroze). Promjene u kognitivnim sposobnostima dolaze sa starenjem, ali u oboljelih od Parkinsonove bolesti to se događa i onda kada su napredovanjem bolesti pogođeni dijelovi mozga koji nadziru pažnju, razmišljanje i pamćenje. U većini slučajeva to se događa kod starijih od 65. godina. Omega-3 masne kiseline ima u plavoj ribi, skuši, srdeli i lososu. Masnoća bi u prehrani trebalo biti 30 posto, a u prehrani uvijek treba dati prednost nezasićenim masnim kiselinama. Ima ih u orašastim plodovima, sjemenkama i biljnim uljima (maslinovo, laneno, bučino). Masno, slano, slatko i začinjeno, prženo i prerađeno apsolutno je zabranjeno jer može ozbiljno narušiti zdravlje i skratiti životni vijek.

Najnovija studija na Cipru, čiji su rezultati objavljeni prošli mjesec u časopisu Frontiers in Neurology, otkrila je da prečesto jedenje crvenog mesa (više od dva puta na tjedan) i gazirani napici mogu biti rizični faktori za pojavu Parkinsonove bolesti, ali i orašasto voće - zbog velike zagađenosti pesticidima, koji su sami po sebi rizični faktor. Poželjna je prehrana temeljena pretežno na namirnicama biljnog podrijetla. U istraživanju čiji su rezultati objavljeni prije nekoliko godina u znanstvenom časopisu Medical Hypotheses dokazano je da biljna prehrana može smanjiti rizik za nastanak Parkinsonove bolesti te spriječiti njezino napredovanje. Voće i povrće prepuno je vitamina, minerala i antioksidansa koji su nužni za zdravlje živčanih stanica jer ih štite od propadanja. Najbolje je što češće jesti sve vrste bobičastog voća, povrće poput rajčice, paprike i patlidžana i zeleno lisnato povrće. Mediteranska prehrana, koja se smatra i liberalnom verzijom vegetarijanske prehrane, bogata je omega-3 masnim kiselinama, antioksidansima i vlaknima, pokazuje dobre rezultate u poboljšanju zdravlja te pomaže u prevenciji mnogih bolesti. Za 13 posto smanjuje rizik za nastanak Parkinsonove bolesti, pokazala je analiza 12 studija objavljena u časopisu British Medical Journal.

Fizička aktivnost može spriječiti pogoršanje simptoma

Studije su pokazale da redovite vježbe mogu poboljšati efikasnost korištenja dopamina. Redovite vježbe mogu pomoći u poboljšanju simptoma poput usporenosti, zakočenosti, za održavanje mišićne snage, dobrog držanja, poboljšanje ravnoteže, fleksibilnosti i pokretljivosti, poboljšanje srčane i respiratorne funkcije, povećanje energije, olakšanje problema s konstipacijom, smanjiti gubitak koštane gustoće te smanjiti simptome depresije. Danas se govori i o usporavanju progresije bolesti redovitim vježbanjem. - Nije važno koju vrstu vježbe odaberete, samo ostanite aktivni - od šetnji, vožnje biciklom i plesa do pilatesa, tai chija, individualne fizikalne terapije... Trebalo bi se konzultirati s fizioterapeutima. Oni mogu preporučiti određene vježbe i način vježbanja kod kuće koji vam najviše odgovara. Najbolje je vježbati kada osoba nije umorna te kada su simptomi pod kontrolom. To je najčešće u isto doba dana svaki dan. U uznapredovaloj fazi trebala bi biti redovna individualna fizikalna terapija, ne samo zbog bolje pokretljivosti i balansa nego i zbog prevencije padova te učenja kako lakše obavljati neke stvari. Kako fizikalna terapija nije dostupna svima s Parkinsonovom bolesti, podružnice organiziraju različite vidove vježbanja (od fizikalne terapije pa nadalje). Ideja nam je u budućnosti nabaviti stolove za ping-pong po podružnicama pa u dogovoru s trenerima osigurati redovitije vježbanje - kaže doc. dr. Vladimira Vuletić.