Ako mislite da je većinom problem u drugima, ipak stanite i malo promislite.
 Foto: iStock
Za čime žudimo i što si uskraćujemo

Što vam ljutnja želi poručiti?

Ovo će biti jedna kolumna sa zanimljivim dodatkom. Zapravo s dvostrukom radnjom. Strpljivo pročitajte do kraja.

O temama za kolumne razmišljam u najrazličitijim situacijama, a jedno od redovnih mjesta za smišljanje je i pod tušem. Sigurna sam da i vi svašta zanimljivo smislite pod tušem. Tako sam jutros razmišljala o sljedećoj temi: što vam vaša ljutnja želi poručiti?

Grrrrr!

Dogodi li se i vama da se razljutite na neku osobu koju uopće ne poznajete? Neku javnu ličnost, na primjer. Vjerujem da da. Naprosto vam ide na živce, smeta vam nešto u njenoj osobnosti ili ponašanju. Nedavno sam u razgovorima s dvije prijateljice upravo naišla na tu temu. Silvija je bila ljuta na poznatog muzičara: „Kako može biti tako bahat, postavlja se kao da on jedini na svijetu zna nešto svirati!“, a Melita je bjesnila na jednu voditeljicu radionica: “To je grozno, završila je dva vikend tečaja i već drži radionice! I ljudi joj dolaze, strašno!“ Ljutnja i jedne i druge bila je snažna, baš su bile obuzete bijesom i žučno su obrazlagale svoje stavove.

Ako i sami nekad upadnete u takvu vrstu ljutnje, važno je znati da se ispod te iznerviranosti krije vrlo zanimljivo blago – spoznaja o tome za čime žudimo i što si uskraćujemo. Sjećam se jednog upečatljivog događaja kad sam to otkrila kroz vlastito iskustvo.

Dogodilo se to pred desetak godina ili više. U Umjetničkom paviljonu bila je izložba jednog talijanskog slikara i ja sam je odlučila pogledati. Radilo se o renomiranom umjetniku koji je svoja djela radio na način da bi uzeo plakat nekog poznatog filma ili naslovnicu časopisa i zatim bi poderao određene dijelove. Čitava umjetnost se sastojala u tome.

Kako sam prolazila kroz izložbu, odjednom sam se počela jako ljutiti: „Ovo je užas, kakva je to umjetnost? Nevjerojatno! Kako je taj čovjek uspio obmanuti svijet! Uzeo je postojeći plakat i s njega poderao nekoliko traka. I to je to! TO je umjetnost? Kakva je to umjetnost?“ Kako je samo uspio od sebe napraviti slavnog umjetnika zato što se prvi sjetio napraviti rupe na plakatima! Aaaaaa! Grrrrr! I kako su svi ti umjetnički kritičari nasjeli na to! Kako im je svima to prodao! I svi sad kimaju glavama: "Da, da, veliki umjetnik!" Vjerojatno samo zato što se on tako postavio, kao da je jako cool i jako važan! Koliko uopće truda treba da nastane svaka ta 'slika'? 10 minuta? A i ta njegova fotografija na kojoj izgleda jako 'pametno' i gleda 's visoka', uhhhh!

Razmišljajući tako, moj bijes je samo rastao, činilo mi se da nam je svima podvalio. Taj slikar me potpuno izbacio iz takta!

Kasnije, kad sam se vratila kući i smirila, čudila sam se samoj sebi i količini ljutnje koju je izazvala obična izložba. S obzirom na to da sam tada pohađala školu za integrativne psihoterapeute, čitav događaj me zanimao i s psihološkog stanovišta. Pa sam tako sama sa sobom porazgovarala i ušla dublje u svoje osjećaje. Ono što sam pronašla zapravo me oduševilo: uzrok moje ljutnje je ustvari bio u tome što sam ja voljela i željela crtati, s čežnjom sam promatrala najave tečajeva slikanja, ali sam si to uskraćivala jer sam vjerovala da nemam vremena. Uz posao, kuću, dvoje djece i dodatno školovanje, nisam vidjela načina da nađem vrijeme za kreativno izražavanje. Dio sebe sam potisnula, za svoju slikarsku čežnju nisam pronašla ni vrijeme ni mjesto. I zato sam se toliko razljutila, gledajući kako je netko drugi svoju kreativnost iznosio na sav glas, na svoj vlastiti način, nesputano i divlje.

Poslušajte svoju ljutnju i - radite na sebi

Kad sam to shvatila, odlučila sam naći vrijeme za tečaj slikanja. Ubrzo sam ga upisala i sedam idućih godina odlazila u likovni atelje slikarice Petre Grozaj. Imali smo mnoge skupne, a čak i ja sama dvije samostalne izložbe. Dopustila sam si kreirati i tu kreativnost pokazati. Više me nijedan umjetnik nije mogao razljutiti. Sada mi pomisao na potrgane plakate izaziva jedino smiješak i nema ni traga ljutnji. Da sam danas posjetila tu izložbu, vjerojatno bi mi bila zgodna i zanimljiva.

Sada pogađate, dakako što se krilo iza ljutnje mojih prijateljica. Silvija obožava svirati i pjevati, ali to u svom životu zbog obaveza stavlja u zadnji plan, a Melita ima nekoliko višegodišnjih edukacija ali nikako da osnaži samopouzdanje kako bi počela držati radionice iz svog područja.

Ljutnja im je otkrila što trebaju pružiti sebi.

No ova moja priča ima još jedan izuzetno zanimljiv kraj. Jutros dok sam pisala ovaj tekst, nisam se mogla sjetiti imena autora ni godine opisane izložbe. No popodne se dogodilo jedno predivno i potpuno nevjerojatno čudo! Penjala sam se stubama do drugog kata zgrade u kojoj se nalazi moj Centar Sretan dan. Kad sam stupila na podest ispred ulaznih vrata uočila sam kako je pored ulaza u susjedni stan na zid naslonjen neki plakat pod staklom. Pogledavši ga izbliza ostala sam potpuno zatečena. Bio je to reklamni plakat za izložbu umjetnika Mimma Rotelle u Umjetničkom paviljonu 2003. godine! Svemir je zaista čudesan!

A vi se, svaki put kad se razljutite na nekoga koga zapravo ne poznajete, zapitajte: što je to što on izražava, a ja sebi uskraćujem?

Linker
13. studeni 2024 06:09