Ponekad između nas i onoga što bismo željeli učiniti stoji samo jedan 'to je teško i komplicirano'

Ponekad između nas i onoga što bismo željeli učiniti ili postići stoji samo jedan "to je teško i komplicirano", koji nas (ponekad iznova i iznova) zaustavi u našim namjerama.

Prevelik kolač

Baš sam neki dan o toj temi razgovarala s prijateljicama nad jednom zaista ukusnom pizzom.

"Kad želiš u današnje vrijeme pokrenuti nešto svoje, to je silno komplicirano!" - rekla je jedna od njih - "Od papirologije oko otvaranja djelatnosti do savladavanja oglašavanja i prisutnosti na internetu. To jednostavno izgleda kao ogroman, prevelik kolač!"

Iako je na prvi pogled najjednostavnije rješenje pronaći nekoga tko zna ono što je vama teško, mnogi zapnu i na toj ideji - najčešće iz razloga što bi tu osobu trebalo (naravno) plaćati. Pa da vidimo kako ipak (baš svi) možemo i sami savladati to što nam se čini nesavladivo.

Prva i najvažnija stvar je da sagledate takvu situaciju ne kao ogromnu planinu koju treba prijeći, nego kao brdašce napravljeno od puno kamenčića. Koji su tolike veličine da ih s lakoćom možete uzeti u ruku i maknuti sa strane. Jer zaista je upravo tako i sa svim procedurama oko pokretanja obrta, kućne radinosti ili tvrtke, a isto je i sa svladavanjem baratanja webom - blogom, facebook oglasima i slično. Samo treba krenuti, malim sagledljivim zalogajima, ali uporno. I onda će se brdo, kamenčić po kamenčić, razložiti. I to još puno brže i lakše nego što ste sve ove godine mislili!

Drugo, važno je razumjeti kako naša svijest i podsvijest funkcioniraju i, znajući to, biti strpljiv. Sjećam se kao primjera, situacije iz perioda dok sam još bila arhitektica. U mom uredu smo tada projekte crtali u programu AutoCAD - sve u 2D što je trebalo: tlocrte, presjeke, pročelja, planove oplate... No u to doba sam bila odlučila da je vrijeme da klijentima ponudimo i 3D perspektive pa smo kupili novi program ArchiCAD i krenuli se educirati za njegovo korištenje. Sjećam se jednog trenutka, kao da je bio danas. Odlučila sam jedan projekt prebaciti u 3D varijantu, da vježbam upotrebu novog programa. Ali jako sam zapinjala. Bilo mi je baš teško. Ovaj je program zahtijevao potpuno drugačiji način razmišljanja, sve se činilo izuzetno komplicirano i ja sam osjetila snažan pritisak u trbuhu, gotovo mučninu. Iz grudnog koša se podizala ljutnja i nemoć. "Ovo je za poludjeti, ja ovo ne mogu, previše je složeno, meni to ne ide!"- misli su se očajavajući sudarale u mojoj glavi i došlo mi je da odustanem od svega i vratim se poznatom i meni laganom 2D crtanju.

Ali onda sam se sjetila kako mi je i taj stari program jednom bio stran i nov i kako mi se činio kompliciranim.

"Ne, jednostavno moram nastaviti, korak po korak, pa ću se sprijateljiti i s ovim!" - Odlučila sam i uz muku nastavila dalje.
Naravno da vam ne moram ni reći da sam već za tjedan - dva i u ArchiCADu crtala s puno više lakoće i što je još bitnije - s radošću!

Strpljivi i uporni

Jer ono što nam je novo doživljavamo kao strano i nepoznato, nešto u čemu se ne snalazimo i zato osjećamo otpor. Ali ako odlučimo, usprkos otporu, krenuti polako i uporno svladavati novu vještinu ili novo područje, dogodit će nam se da ćemo se i u tome polako početi osjećati sve više i više kao kod kuće, kao da je to nešto poznato i naše.

Sjetite se i vi situacija u kojima vam je nešto izgledalo teško i nesavladivo, a danas vam je to beskrajno jednostavno. Pa to vlastito iskustvo prenesite i na situaciju koja vam je izazovna danas.

Ustvari, sve što sam vam napisala možemo sažeti u ovo:

Kad vam se nešto čini komplicirano, stavite naglasak na čini, a ne na komplicirano. Jer kad počnete činiti, postat će vam jasno da vam se kompliciranost samo učinila!

Zabavno, zar ne?

Sanjina savjetovanja i radionice potražite OVDJE.