Jeste li i vi u vječnom čekanju da nešto prođe?

Nedavno sam razmišljala o tome kako je najčešće stanje u kojem ljudi borave - stanje privremenosti. Jeste li to zamijetili? Ono je jasno vidljivo kada imate osjećaj da privremeno živite u stanu u kojem ste sada (jer ustvari vam treba veći, bolji ili drugačiji) ili da privremeno radite posao koji radite (a zapravo biste htjeli ili planirate nešto drugo). Ili čak kad imate osjećaj da ste privremeno u nekoj vezi - jer osjećate da to nije to, nije ono što zaista želite i trebate.

No taj osjećaj privremenosti zna se useliti u našu podsvijest čak i kad bismo se na svjesnoj razini zakleli da je u našem životu sve onako kako smo zamislili i da se nalazimo točno ondje gdje želimo biti. On se tada očituje u mislima poput: „Samo da prođe ovo“, “Samo da dovršim ono“, „Sad moram ovo izgurati pa ću onda...“ (Samo da prođe ta organizacija velikog rođendana, samo da dovršim ovaj veliki posao, samo da izvršim sve obećane obveze i slično.) U ekstremnim slučajevima taj osjećaj je tu sve dok ne prekrižite sve što je na vašoj listi zadataka.

U svim takvim stanjima osjećaj privremenosti je stalno prisutan, vaš neprestani suputnik sakriven iza svakodnevnih misli i osjećaja. Čak se možete na njega toliko naviknuti da ga prestanete zamjećivati.

Na taj smo se osjećaj vjerojatno svi navikli i usvojili ga još u osnovnoj školi – „Samo da prođe polugodište pa da idem na zimovanje“, „Samo da izguram školsku godinu, pa sam slobodna i idem na more.“ I ustvari sve se to svodi na: „Sad (se) moram stisnuti pa će poslije biti dobro.“

Iako se na prvi pogled može činiti bezazlena, privremenost ima nekoliko baš nezgodnih osobina:

1. Stavljajte puno toga na čekanje

Kad ste usmjereni prvenstveno na zadatak koji treba izvršiti („Sad moram stisnuti!“) može vam se desiti da mnoge ostale aspekte života stavljate na čekanje, uvjeravajući sebe kako je to privremeno. Možda ćete odbiti druženja, preskočiti vježbanje, neredovito se hraniti ili čak danima nećete izlaziti iz kuće. I sve ćete to sebi opravdavati kao privremeno stanje. No što ako to postane vaš način življenja - ako se te 'privremene' situacije ponavljaju u nizu i ustvari su puno više pravilo nego iznimka? Ako ste ovako nešto zamijetili kod sebe, zastanite i dobro razmislite kako biste to mogli promijeniti.

3. Ne dajete sve od sebe

Kad imate dojam da ste u privremenom stanu ili na privremenom poslu (a pogotovo u privremenoj vezi), jednostavno ne dajete sve od sebe, dajete koliko je nužno. Stan ćete možda urediti bez previše ulaganja i promišljanja o detaljima, a posao raditi korektno ali bez entuzijazma. No u svim tim privremenim mjesecima (koji se često pretvore i u godine) nalazi se također vaš život, koji si u ovakvim vremenima ne dopuštate živjeti u svoj njegovoj punini.

Ne bi li bilo bolje da je i privremeni stan vaša savršena oaza, puna boja, svjetla i motiva koji vas podržavaju i pružaju vam ugodu? Ne bi li bilo bolje potruditi se na privremenom poslu dati sve od sebe, naučiti što više, pronaći što je u tome dobro i korisno i kako možete najbolje doprinijeti? Naravno, i iz veze koju osjećate privremenom izvucite ono najbolje na površinu i zajednički se tome radujte. Jer upravo dobar unutarnji osjećaj koji ćete svim ovim pristupima kreirati pomoći će vam da ostvarite ono što uistinu želite.

Ovim tekstom sam vas zapravo željela potaknuti da potražite imate li i vi osjećaj privremenosti u sebi. I ja ga pronalazim, ali kad ga prepoznam zaustavim se i ne dopustim mu da mi kreira način na koji živim. Jer život svakoga od nas je ovdje i sada i svaki dan je jednako vrijedan.

Sanjine radionice i savjetovanja uvijek možete naći OVDJE.