Disciplina kao tlačitelj ili vaš najbolji saveznik: Kako male navike stvaraju velike uspjehe

Zanimljivi su ti sinkroniciteti. Naravno, mnoge od njih u današnje vrijeme možemo pripisati i tehnologiji koja nas prisluškuje - pa nam se odjednom na mobitelu pojave oglasi za ono o čemu smo netom prije toga razgovarali s prijateljicom. Ali ako ste o nekoj temi samo razmišljali i niste ništa rekli na glas, onda su te ‘slučajnosti‘ ipak nebeska ili anđeoska stvar.

Disciplina čini razliku

Pa sam ja tako nedavno razmišljala o disciplini. O tome kako mi je oduvijek bila odbojna i u meni izazivala otpor, a zapravo je presudna i izuzetno važna u našim životima. I kako mi je sve jasnije da upravo ona može činiti najveću razliku između uspješnosti i neuspješnosti, između zdravlja i bolesti, između produktivnosti i neproduktivnosti.

I onda mi je odjednom idući dan na Facebooku iskočio oglas za tečaj koji govori o disciplini. Nikad ništa slično nisam vidjela. A dan-dva kasnije tražila sam u knjižari knjigu za poklon i odjednom ugledala jedan zanimljivi naslov - ‘Disciplina je sudbina‘ zvala se knjiga autora Ryana Hollidaya. Nova je, nedavno napisana i naravno da sam je odmah kupila. Svemir mi je očito poručivao da je vrijeme da se pozabavim temom discipline.

A tema je doista izuzetno važna i zanimljiva. Kako ju vi doživljavate? Je li za vas disciplina nešto što vam pomaže ili nešto što vas sputava? Svatko od nas u sebi ima jedan dio (poput nekog lika), koji nam govori što bi bilo važno da činimo i koji u sebi osjeća snagu i ponos koji donosi disciplina. Ali imamo i suprotan dio, suprotnog lika, koji obožava slobodu i kršenje pravila. On si voli ugađati i praviti se da ne zna što bi u nekom trenutku zapravo bilo bolje, pametnije ili zdravije učiniti. Koji lik kod vas češće prevagne?

Odgađanje

Primjerice, ja odavno znam da bi za mene bilo dobro i zdravo da liježem prije ponoći, ali moj ‘slobodnjak i kršitelj pravila‘ uvijek nađe neko opravdanje da još malo radim iza ponoći. Ili me pak uspije odgovoriti od toga da ‘baš sad‘ moram odslušati dugačku meditaciju koju sam planirala. Ili mi šapće u uho da je bolje da ostanem u kući u toplom, nego da otiđem prošetati po hladnoći.

Promatrajući tu dinamiku, odjednom mi je sinula najvažnija spoznaja - da su stvari obrnute od onoga kakve se na prvi pogled čine i da mi moj ‘slobodnjak‘ ne daje nikakvu slobodu, nego zapravo ometa moju istinsku brigu o sebi i svojoj dobrobiti. I da bismo svi koji smo ju doživljavali kao nešto što nas pokušava tlačiti i sputavati, disciplinu trebali prigrliti kao svog najvažnijeg pomagača za zdraviji, sretniji i uspješniji život. Jer (o ovome možda niste razmišljali), upravo je disciplina potrebna da:

• U svakom danu odvojite vrijeme da se odmorite.
• Redovno nalazite trenutke koji hrane vašu dušu - bilo da meditirate, pišete dnevnik ili nešto kreirate.
• Pružite svom tijelu toliko važnu fizičku aktivnost.
• Zdravo i ispravno hranite svoje tijelo.
• Da provedete svoje ideje u djelo.

Disciplina nam pomaže da ono što je istinski važno za nas ustrajno stavljamo na prvo mjesto!

Zapravo, bez pomoći discipline život postaje na neki način raštrkan i bez obzira na to što on može biti ispunjen malim guštima, istovremeno puno istinskih želja i potreba ostaje na ‘jednog dana ću‘.

Riječ disciplina ima prizvuk nečega što sputava i onemogućava, a ustvari nam upravo ona OMOGUĆAVA toliko stvari koje su istinski važne za nas. A njezine nagrade nisu (kao kod našeg ‘kršitelja pravila‘) kratkoročne, nego dugoročne!

Dosljednost je supermoć

Knjiga koju sam kupila ima puno zanimljivih i inspirativnih priča o ljudima kojima je disciplina bila dobar prijatelj. Primjerice, Toni Morrison bila je urednica u velikoj izdavačkoj kući i pri tom samohrana majka dva dječaka. No svakog je jutra ustajala prije zore i, dok su djeca još spavala, pisala. Baš svaki dan. I na taj je način napisala 25 knjiga i dvije drame. A da je poslušala onog drugog lika u svojoj glavi, imala bi sve objektivne izgovore da za svoj kreativni izričaj jednostavno nema vremena. Ali nije ga slušala i postala je odličan primjer onoga što ova knjiga ističe - dosljednost je SUPERMOĆ!

A moram priznati da me se dojmila i priča o tome kako je predsjednik SAD-a Theodore Roosevelt za vrijeme dok je stolovao u Bijeloj kući svako popodne odvajao sat-dva za vježbanje. Uz sve predsjedničke obveze i dužnosti. A ja kao ‘nemam vremena‘.

I evo zaključka - disciplina je jednostavno - jedan od najvažnijih suradnika na našem putu do bilo kojeg uspjeha! Kako ćete ju već danas upotrijebiti?