Visoka inteligencija ne znači lak život: darovita djeca se često osjećaju izolirano, evo kako ih prepoznati

Zakon nalaže da svi učenici budu dobrodošli, priznati i podržani. No, svi znamo da se u stvarnosti to ne događa, a najbolje to znaju roditelji darovite djece koja ne dobivaju podršku ni od učitelja ni od sustava, a često nisu prihvaćena ni od svojih vršnjaka jer su jednostavno različita. S različitim interesima, hobijima, temama za razgovor... Darovita djeca, s iznadprosječnim kvocijentom inteligencije, ne dobivaju pomoć u upravljanju svojim različitostima i svojim darovima.

Darovito dijete je dijete s darom i taj sugestivan naziv, kao što je primjerice i u engleskom (gifted, od gift, što znači dar), nije nimalo slučajan. No taj „dar” im najčešće čini život težim, a ne lakšim kao što mnogi misle. Problem je u tome što djeca s visokim IQ-om, oko 140, mogu imati EQ (emocionalni kvocijent) vrlo nizak, čak 90 ili 100.

- Ta razvojna asimetrija mora se kontrolirati jer inače stvara prazninu, a dijete ispunjava tu prazninu, ponekad tako što se izolira i gubi u svjetovima mašte, a ponekad upuštajući se u hiperaktivno ponašanje – objašnjava Maria Assunta Zanetti, izvanredna profesorica na Odjelu za mozak i bihevioralne znanosti Sveučilišta u Padovi te znanstvena direktorica LabTalenta, laboratorija koji podržava djecu i mlade s visokim kognitivnim potencijalom.

Težak život djece visokog potencijala

Darovita djeca čine oko 5 posto stanovništva. To znači da ih ima, otprilike jedno u svakom razredu. To su djeca koju školski sustav uglavnom zanemaruje.

- Raspodjela inteligencije je Gaussova krivulja. U središtu su djeca s prosječnom inteligencijom, oko 68 % učenika, i školski programi prilagođeni su njima. No s jedne strane vrha krivulje su djeca slabije inteligencije, a s druge djeca više inteligencije, a i jedna i druga strana su segmenti stanovništva kojima se školski sustav jedva posvećuje ili se uopće ne posvećuje. Često škole „rješavaju” situaciju onih sa slabijom inteligencijom podrškom. No, to ne vrijedi za darovite učenike. Njih učitelji ne „vide” kao takve i žele ih „normalizirati” i „ujednačiti” s ostalima, a to je ogroman gubitak ljudskog kapitala. Naime, imati dar nije jamstvo uspjeha. Da bi se to dogodilo, potrebno je raditi na daru: tek tada on postaje talent. A da bi se na njemu radilo, dar se mora prepoznati – ističe prof. Zanetti.

Oslobodimo se predrasuda

- Kad se govori o darovitosti, ljudi često zamišljaju dijete koje je genij u matematici ili, primjerice, klaviru. No, stvarnost je mnogo šira od tih stereotipa i to je važno osvijestiti kako bi se darovitu djecu prepoznalo i kako bi im se pomoglo – ističe prof. Zanetti, napominjući da je IQ samo jedan pokazatelj za prepoznavanje darovitosti, no darovita djeca su ona koja također pokazuju izuzetne ili neuobičajene vještine i sposobnosti u odnosu na svoje vršnjake u određenim područjima. Još jedna predrasuda je da takvoj djeci nije potrebna pomoć. Naprotiv, njima je itekako potrebna pomoć i podrška okoline jer, kako kaže stručnjakinja, često se susreću s emocionalnim i socijalnim izazovima ili izazovima vezanim uz upravljanje vlastitim potencijalom te se nerijetko osjećaju neshvaćeno i izolirano.

Kako ih prepoznati

Prema prof. Zanetti, ovo su osnovne karakteristike koje se mogu prepoznati kod djece s visokim kognitivnim potencijalom:

• postavljaju pitanja, raspravljaju, analiziraju
• imaju čudne, ponekad bizarne ideje
• nakon jednog ili dva ponavljanja znaju lekciju
• ostavljaju dojam da besposličare i da stalno gube vrijeme, ali u ispitima i testovima su odlični
• izvlače zaključke i formiraju apstraktne ideje
• rade projekte i inovacije
• strastveni su, izmišljaju nove stvari
• vole učiti, odlično barataju informacijama
• uživaju u složenim stvarima
• izuzetno su autokritični
• preferiraju društvo odraslih
• odlični su promatrači
• mentalno i fizički su prisutni

Znakovi na koje trebate obratiti pažnju

Korisni znakovi koji mogu pomoći da posumnjate na darovitost kod djeteta su:

• rani razvoj: govore, čitaju ili hodaju ranije nego što je to uobičajeno i mogu pokazivati prijevremeni interes za brojeve, slova i složene koncepte
• nezasitna znatiželja: postavljaju mnoštvo pitanja, nerijetko vrlo dubokih, i imaju neiscrpnu želju da shvate svijet oko sebe i nauče sve o njemu
• imaju iznimnu memoriju: sjećaju se detalja s nevjerojatnom preciznošću i jako brzo uče
• kreativno razmišljaju: pronalaze neuobičajena rješenja za probleme, imaju neuobičajenu maštu i kreativnost te divergentno razmišljanje
• visoko su emocionalno senzibilni: vrlo su empatični i mogu intenzivno reagirati na tuđe emocije
• često se u školi dosađuju i lako im postane dosadno ako nemaju odgovarajuće poticaje

Zašto ih je važno prepoznati

- „Dijagnoza” darovitosti jako je važna da bi se shvatio, podržao i vrednovao potencijal djeteta, da bi se shvatilo zašto se osjeća toliko drugačije od drugih, da bi se pomoglo da bude prihvaćeno od okoline te da bi se usmjerila njegova darovitost. Izuzetno je važno prepoznati specifične potrebe takvog djeteta, prilagoditi mu obrazovne ciljeve i edukaciju, raditi na prevenciji emotivnih i socijalnih problema, kao i na prevenciji negativnih „etiketa” od strane vršnjaka, poput „štreber”, „dosadnjaković”, „bezveznjak” i slično, te educirati obitelj kako da djetetu da potrebnu podršku i u kućnom ambijentu – pojašnjava prof. Zanetti.