Svima poznato. Što je to oversharing i kako ga zaustaviti kad krene prema vama

Stojite u redu na pošti i neka vama posve nepoznata osoba započne razgovor, pričajući vam o tome kako se razvodi, kako je suprug vara s tajnicom, kako imaju dvoje djece, kako je njezina šogorica užasna osoba pa o tome kako će za vikend ići na večeru s novim partnerom i kako još nije smislila što da odjene za tu priliku. Takvo ponašanje naziva se oversharing, a radi se o sklonosti nekih ljudi da pretjeruju s dijeljenjem privatnih informacija, često sa sugovornicima koji ne bi trebali (niti bi željeli) znati sve te detalje.

- Danas je oversharing jako raširen prvenstveno na društvenim mrežama, poput Facebooka, Instagrama ili TikToka, gdje mnogi prepričavaju anegdote iz vlastitih života na neprikladan i pretjeran način - pojašnjava dr. Gloria Godioli, psihologinja i psihoterapeutkinja.

Što je oversharing

Osoba koja prakticira oversharing nije svjesna da prelazi granicu i da pristupa drugima poput otvorene knjige: osjeća nezaustavljivu želju da ispriča svaki detalj iz svog života, odlazi u detalje koje nitko nije tražio i osjeća se pozvana izraziti svoje mišljenje o bilo kojoj temi, čak i ako o njoj ne zna ama baš ništa. Ima duge monologe, često dosadne, pa nije rijetkost da sugovornici šute, odgovaraju jednosložnim riječima, pogledavaju na sat ili se osvrću oko sebe kao da traže izlaz iz te situacije.

- Jednostavan, sugovornikov mali osmijeh odobravanja ili, na društvenim mrežama, eventualna pozitivna reakcija pratitelja stimuliraju lučenje dopamina, neuroprijenosnika koji aktivira centre za užitak u našem mozgu - objašnjava dr. Godioli te dodaje da što više osoba govori ili objavljuje sadržaje o sebi, to više se produžuje taj njezin osjećaj ugode, zbog čega nastavlja s tim egocentričnim ponašanjem u svakoj prilici koja joj se pruži.

Zašto to ljudi čine

Ako je istina da je čovjek "društvena životinja", kako je govorio Aristotel, i da je sklon dijeliti s drugima svoja iskustva i potrebe, disfunkcionalno ponašanje poput oversharinga može biti povezano sa željom da se dobije društveno priznanje i odobravanje ili, pak, s poteškoćama u zadržavanju i kontroliranju vlastitih emocija.

- Te osobe žele da ih drugi vide u pozitivnom svjetlu i vjeruju da je njihov život zanimljiv i uzbudljiv. Ili su možda internalizirali neka ozbiljna anksiozna stanja ili akumulirali bijes nakon neke oštre svađe, zbog čega traže neki ispušni ventil putem komunikacije - kaže prof. Godioli. Ponekad, takve osobe imaju iza sebe složeno djetinjstvo, provedeno uz roditelje koji su bili hladni i nezainteresirani: dugo zadržavana frustracija dovodi do toga da u odrasloj dobi nastavljaju žudjeti za pažnjom, izbacujući neograničene količine osobnih informacija i detalja iz vlastitog života, često upućene strancima koje doživljavaju drugačijim od svoje emocionalno zaključane obitelji.

Posljedice

Oversharing stvara neravnotežu u međuljudskim odnosima i može ih narušiti jer se sugovornici osjećaju zagušeni ili im je čak i neugodno zbog količine i tipa informacija kojima su zasute.

- Osim toga, može se postići suprotan efekt od onog željenog: oversharing može privući kritike i negativne komentare drugih, što ima negativan utjecaj na samopoštovanje osobe koja ima takvo ponašanje - smatra dr. Godioli.

Kako prekinuti ovesharing

Primijetite li da neka osoba ima naviku pretjerivati s iznošenjem detalja o sebi i svom životu, dr. Godioli predlaže da reagirate na neki od sljedećih načina:

• pokušajte razgovorom osobu navesti da u miru razmisli o svojoj sklonosti monopoliziranja razgovora ili pretjerivanja s postovima na društvenim mrežama;
• pomozite joj da shvati što želi postići takvim ponašanjem, da razmisli je li to zaista neophodno, što očekuje nakon takvih "izlaganja"...;
• upozorite je na moguće posljedice, poput toga da se izlaže kritikama i negativnim komentarima koji joj mogu nagristi samopouzdanje;
• potaknite je da najintimnije informacije podijeli samo s nekim osobama, a ne da ih govori svakome i u bilo kojem društvenom kontekstu;
• savjetujte joj da uvježba prepoznavati svoje okidače, odnosno ono što u njoj izaziva potrebu da priča o sebi, bilo da je to stres, tjeskoba, ljutnja ili dosada. Poznavanje okidača pomoći će joj da sebi postavi granice;
• predložite joj alternativne načine upravljanja vlastitim emocijama, poput tehnika disanja koje može primijeniti u trenutku kad osjeti nezadrživu potrebu da govori o sebi.