Povezujemo ga s 200 bolesti, ali svi i dalje šute! Dr. Puljić: Nije samo jetra, nego i demencija, rak, visoki tlak...

Duboko smo u Suhom siječnju, međunarodnoj kampanji koja poziva ljude na jednomjesečnu apstinenciju od alkohola kako bi se pročistili od blagdanskih pijanki, uz ideju da ih navede i na ozbiljniji obračun s pijenjem alkohola. Kao što znamo, alkohol je sveprisutan i društveno prihvaćen, no koliko god bio tradicija, prije svega je droga i kao sve droge otrovnim djelovanjem može nanijeti štetu tijelu i stvoriti ovisnost, posebno ako se pije često ili u velikim količinama. Kakva je situacija s ovisnošću o alkoholu u Hrvatskoj govori dr. sc. Antonia Puljić, spec. psihijatar, voditeljica Odjela alkoholizma u KBC-u Sestara milosrdnica u Zagrebu.

- Procjenjuje se da u Hrvatskoj ima oko 240.000 ovisnika o alkoholu. Ako znamo da alkoholizam jedne osobe izaziva patnju i njezine obitelji i okoline i da uz nju barem još četiri osobe pate, jasno je da je alkoholizam među najvećim javnozdravstvenim problemima, kako kod nas, tako i u gotovo cijelom svijetu. Željela bih istaknuti i da se klinička slika ovisnika o alkoholu mijenja te je trenutačno u usporedbi s vremenom otprije desetak godina puno više ovisnika o alkoholu koji uz alkohol konzumiraju još neku psihoaktivnu tvar. Posebice bih kao novi problem istaknula štetnu uporabu kokaina i ovisnost o njemu - govori nam.

Kratkoročno pijanstvo, nakon kratkog razdoblja dobrog osjećaja, izaziva mučninu, mamurluk, rizično ponašanje..., dok se dugoročno pijenje alkohola, prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (SZO), povezuje s oko 200 bolesti i oštećenja organizma. Čak se i redovno pijenje malih količina alkohola može povezati s razvojem određenih bolesti, a teško opijanje može dovesti do akutnog trovanja alkoholom, što je stanje opasno po život.

Na odjelu radimo samo s punoljetnima i najmlađi pacijenti imaju 18 godina, govori nam psihijatrica Puljić

IVANA GRGIC CROPIX

Ne radi se, dakle, samo o jetri, kako se uvriježeno misli. SZO kao najčešće posljedice pijenja alkohola, uz bolesti jetre, navodi kardiovaskularne bolesti (aritmije, visoki tlak, infarkt...); karcinome, uključujući karcinom usne šupljine, ždrijela, grla, jednjaka, jetre, debelog crijeva i dojki; dijabetes; prekomjernu težinu; pothranjenost; rizik za nerođenu djecu; tjeskobu i depresivnost; ovisnost; kognitivno propadanje. Na popisu su i samoubojstva, prometne i druge nesreće, nasilje i kriminal, obiteljska i socijalna disfunkcija.

Sve je to moguće zato što alkohol utječe na brojne procese u organizmu, primjerice, mijenja sposobnost tijela da apsorbira nutrijente, među njima i vitamine A, C, D, E, K, B1, B6 i folate, kao i minerale željezo i selen. Te hranjive tvari pomažu održati tijelo zdravim, štite stanice, stvaraju i popravljaju DNK i smanjuju upale, pa su posljedice kroničnog nedostatka opsežne i ozbiljne. Nadalje, alkohol može utjecati na razine hormona, konkretno može podići razine estrogena, a s njima i rizik za rak dojke.

Alkohol također može promijeniti oralni i crijevni mikrobiom tijela, odnosno ravnotežu mikroorganizama koje pomažu u održavanju tijela zdravim. Jedna od uloga mikroorganizama u crijevima upravo je odvajanje alkoholnih toksina kako bi ih tijelo moglo ukloniti te mikrobiom crijeva igra veliku ulogu u tome kako tijelo metabolizira alkohol i upravlja toksinima iz alkohola. Tu su i teškoće sa spavanjem - nekoliko pića vjerojatno će uspavati osobu, no pijenje alkohola povezano je s nesanicom. Nakon što popiju, ljudi uglavnom brzo zaspu, ali potom se događa ono što se naziva povratnom nesanicom: u drugom dijelu noći bude se i ne mogu ponovno zaspati. Nesanica, naravno, štetno utječe na funkcioniranje tijekom dana.

S obzirom na to da nam se već nakon dvije-tri čašice može petljati jezik, možemo se slobodnije ponašati, imati problema s ravnotežom itd., nije teško zaključiti da alkohol brzo udara na mozak. Kako djeluje dugoročno?

Ljudi najčešće alkoholizam povezuju s oštećenjem i cirozom jetre, a jako je važno istaknuti da alkohol utječe na sve organe, pa i na mozak uzrokujući encefalopatiju, psihozu i demenciju. Wernicke-Korsakovljeva encefalopatija dvodijelni je sindrom koji se snažno povezuje s prekomjernim pijenjem alkohola. Razvija se akutno, u intervalu od nekoliko dana do tjedana te se klinički prezentira trijasom simptoma: promijenjenim mentalnim statusom, ataksijom hoda i oftalmoplegijom (poremećaji hoda i pokretanja oka). S vremenom dolazi do dezorijentacije, pacijenti konfabuliraju (izmišljaju kako bi popunili ‘rupe‘ u pamćenju), razvija se retrogradna i anterogradna amnezija. Ovisnost o alkoholu snažno je povezana i s neurodegeneracijom i smatra se da ima udjela u deset posto slučajeva demencije. Međutim, neke studije sugeriraju da je i do 25 posto svih uzroka demencije povezano s prekomjernim pijenjem alkohola koje za dvije do šest godina ubrzava pojavu kognitivnih oštećenja mimo onih povezanih samo s dobi. Difuzna atrofija centralnog živčanog sustava koja se povezuje s alkoholnom neurodegeneracijom uzrokovana je uništavanjem mijelinske ovojnice i gubitkom dendritičnih veza, kao i gubitkom neurona. U kliničkoj slici dominiraju dramatične promjene ličnosti (najčešće dezinhibicije, nekritičnost i moralno etičke deterioracije) i smetnje pamćenja.

Piju li muškarci i dalje osjetno više od žena?

Muškarci i dalje piju više od žena, ali te razlike nisu baš osjetne. Ranije je omjer u Hrvatskoj bio 10 naprema 1, a danas je 3,7 naprema 1. Broj ovisnica o alkoholu znatno se povećao, danas ih je oko 50.000, i to je u skladu s današnjim vremenima i izazovima, kada su žene počele piti po tzv. muškom načinu pijenja, na javnim mjestima, s društvom. Za žene ovisne o alkoholu bilo je karakteristično skriveno pijenje. Naravno, i dalje ga susrećemo, posebice kod starijih žena, domaćica. Alkoholizam muškaraca mnogo je više proučavan nego alkoholizam žena i većina se naših spoznaja o poremećajima uzrokovanima alkoholom temelji na rezultatima studija u kojima je veći postotak muških sudionika. Pijenje alkoholnih pića oduvijek je, naime, bila muška ‘povlastica‘, frekvencija i dinamika muškog alkoholizma je rasprostranjenija, nije društveno skrivena i neopterećena je kulturnom stigmom. Za razliku od toga, žensko pijenje alkohola, kao i žensko opijanje, smatra se moralno nedopustivim, sramnim, gorim od opijanja muškaraca.

Mogu li kampanje kao što je Suhi siječanj biti dobar početak i za trajno obračunavanje s prekomjernim pijenjem?

Mislim da su takve kampanje dobre. Ovisnici o alkoholu, recimo, često odluče ne piti kroz korizmu, no nažalost, dogodi se da ne mogu izdržati cijelo vrijeme. Uvijek pacijentima govorim da se samopouzdanje gradi kroz male pobjede. Za podizanje samopouzdanja ne postoji recept, pa mi se ova kampanja i u tom smislu čini korisna, ne samo za ovisnike o alkoholu i one koji prekomjerno piju alkohol nego i za sve ostale.

Napore za smanjenje alkoholizma sigurno otežava društveni stav prema alkoholu - ‘simpatično‘ je napiti se, pije se u svakoj prigodi, sretnoj i tužnoj, na pijenje se potiče i djecu itd.

Svi mi građani Hrvatske znamo da se pijenje alkohola uopće ne doživljava kao problem, sve dok ti se ne pojavi u obitelji. E, onda postaje velik problem. Važno je mijenjati svijest o tome, važno je o tome razgovarati. Nekad razmišljam koliko truda svi mi koji se bavimo ovim poslom ulažemo, a koliko je našim pacijentima teško apstinirati dok im društvo viče ‘hajde, samo jednu!‘

Koja pića najviše piju mladi? Koje su dobi vaši najmlađi pacijenti?

Na odjelu radimo samo s punoljetnima i najmlađi pacijenti imaju 18 godina. Maloljetnici se liječe u sklopu Dječje i adolescentne psihijatrije i od kolega u Klaićevoj čujem zastrašujuće brojke. Kod nas je većina pacijenata u tridesetima, svih vrsta obrazovanja. Piju se sva pića koja postoje, vino, pivo, žestoka.

Što trend tzv. binđanja znači kod ovisnosti o alkoholu?

Ekscesivno epizodično pijenje, binge drinking, tzv. binđanje, samo je još jedan način, još jedno rizično ponašanje koje bi moglo dovesti do razvoja ovisnosti, a rizik je tim veći što se ‘binđalo‘ ranije u životu i što su epizode bile učestalije. Odrasli ljudi, a osobito mladi, nisu svjesni rizika koji su povezani s različitim obrascima konzumacije alkoholnih pića. To vrijedi i za binge drinking. Takvo je opijanje značajno povezano s depresijom, rizik od samoubojstva četverostruko je veći kod adolescenata koji ekscesivno piju nego kod njihovih vršnjaka koji nisu skloni alkoholu, češće koriste neke droge uz opijanje, općenito su skloniji rizičnim ponašanjima, u znatno većoj mjeri dolazi do oštećenja mozga itd.

Kako dolazi do ovisnosti?

Više je načina. Najjednostavnija bi bila podjela na primarni i sekundarni alkoholizam, pri čemu je primarni posljedica stvaranja navike pijenja iz zabave, a o sekundarnom govorimo kada osoba alkoholom liječi neke druge psihičke tegobe. Poseban je oblik dipsomanski tip ovisnika. Jedan je od kriterija ovisnosti, naime, nemogućnost kontrole pijenja, nastavak pijenja unatoč saznanjima koliko ono loše djeluje na funkcioniranje osobe. I onda, na nagovor bliskih ljudi, na pregled kod psihijatra dođe netko tko kaže kako nema problema s alkoholom, jer može ne piti mjesec ili dva, samo kada počne piti ne može stati pet-šest dana, pije u neograničenim količinama, ne dolazi kući, ne sjeća se ničega što se dogodilo u tom vremenu. Nije li i to ovisnost o alkoholu? Nisu ovisnici o alkoholu samo oni koji teturaju ulicom i sjede u lokalnom kafiću od ranog jutra.

Kako liječite ovisnost o alkoholu? Koliko je liječenje učinkovito kad ovisne osobe često nemaju želju za liječenjem?

Liječenje ovisnosti o alkoholu u Klinici za psihijatriju KBC-a Sestre milosrdnice provodi se kroz bolničko liječenje i/ili kroz program Dnevne bolnice. Na našem odjelu liječimo po principima ekološke psihijatrije jer je ovisnost o alkoholu multidimenzionalni problem, gotovo stil života, liječenje se odvija većinom kroz grupni rad i obiteljski pristup liječenju koji provode članovi tima: psihijatri, socijalne radnice, psihologinja, radni terapeut i medicinske sestre, uz individualne razgovore s pacijentima. Grupni rad zasniva se na temeljima psihoterapije, čije je djelovanje usmjereno na intrapsihičko funkcioniranje osobe, i socioterapije koja djeluje na pacijentovu sposobnost za primjerena socijalna ponašanja i uspostavljanje kvalitetnijih međuljudskih odnosa. Rijetko tko se odluči za liječenje zato što je sam prepoznao problem i odlučio se za promjenu u životu. Pacijenti većinom dođu pod pritiskom članova obitelji, poslodavca, imaju teška fizička oštećenja ili im je određena mjera obvezatnog liječenja. Bez obzira na to, unatoč početnim otporima i minoriziranju problema, vrlo brzo ‘urone‘ u rad grupe i promjene koje viđamo nekad su gotovo čudesne. To zovemo uspostavljanje apstinencije. Potom slijedi teži dio - održavanje apstinencije, pri čemu osiguravamo pacijentima skrb kroz ambulantno liječenje, obiteljsku terapiju, psihoterapijsku grupu, ovisno o potrebama i afinitetima pacijenta, kao i obvezatno pohađanje kluba liječenih alkoholičara.