Pitate li se ikad zašto vjerujemo tračevima, horoskopu, političarima...

Piše: Ana Žele, prof. psihologije

Većina nas reći će da nije sklona tračanju i da ne vjeruje horoskopima. Međutim, malo tko se neće zainteresirano uključiti u razgovor o aferi u uredu ili o novim susjedima. Također, mnogi neće odoljeti pročitati horoskop u novinama.

Iako kažemo da racionalno ne vjerujemo horoskopima, zašto ih ipak pročitamo i razmislimo o tome što nam kažu?

Nepouzdani izvori

Nekoliko je izvora iz kojeg dolaze "netočne" informacije kojima smo skloni vjerovati:
• Glasine ili tračevi. Kada otvorimo "žute" novine, vidljivo je da ljudi vole senzacionalističke priče. One u nama bude različite emocije - od pozitivnih kao što su radost ili ponos, pa sve do neugodnih kao što su gađenje ili ljutnja. Ali, emocionalna reakcija je tu. Priče ispričane bez previše senzacionalizma, odnosno neutralnim tonom, vjerojatno su točnije, ali utoliko i manje zanimljive, jer ne bude u nama emocije. Stoga nas one ne privlače ili nam ne zadržavaju pažnju.
• Političari. Svi smo vjerojatno već prilično svjesni toga da su političari u stanju reći bilo što, samo kako bi osvojili glasove birača. Pitanje je jesmo li u stanju razdvojiti laž od istine onda kada ih čujemo? Istraživanja su pokazala da baš i nismo. Zapravo, čini se da smo skloni povjerovati u laži i problematična obećanja čak i kada znamo da ona nisu točna.
• Internet i mediji. Uz mnoge dobre strane, internet je i pravo obilje netočnih informacija. Jedno je istraživanje pokazalo da od 50 internetskih stranica koje se pojave kao rezultat pretrage za pojam "dijeta", samo tri sadrže relevantne i točne podatke.
• Horoskop. Vjerovali u njega ili ne, nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Razlog tome je tzv. Forerov efekt. Psiholog Bertram Forer u svojim je istraživanjima pronašao tendenciju ljudi da određene tvrdnje procjenjuju kao izuzetno točne i istinite za sebe osobno, iako se one mogu odnositi na golem broj ljudi.

Foto: iStock

Iako se misli kako su žutilu, tračevima i čitanju horoskopa sklonije djevojke, to baš i nije u potpunosti točno.

Filtrirajte vijesti

Netočne informacije kruže svuda oko nas. Ali, ako znamo koji su njihovi izvori, zašto onda i dalje vjerujemo u njih?

Mehanizam na koji nastaje neistinito uvjerenje pomalo je nelogičan. Njegova je osnovna osobina neprovjeravanje točnosti informacija koje čujemo. Osim toga, te informacije ne prolaze kroz sljedeće filtre/pitanja:
• Uklapa li se nova informacija u naše stavove ili je u kontradikciji s njima? Lakše ćemo prihvatiti čak i informacije koje nam se čine nevjerojatnim ako potvrđuju neki naš stav ili uvjerenje.
• Ima li smisla? Lakše vjerujemo u stvari koje razumijemo. Naš um je sklon odbaciti ono što mu je strano, nepoznato i komplicirano, tako da nam je lakše takve informacije previdjeti ili ignorirati nego da ih preispitamo.
• Je li izvor pouzdan? Skloni smo nekritički prihvatiti stav onih koje smatramo autoritetima.
• Tko još vjeruje u to? Moć konformizma poznata je u proučavanju ljudskog ponašanja. Ako se većina slaže s nečim, velika je vjerojatnost da ćemo se složiti s tom većinom, posebno ako su to ljudi do kojih nam je stalo, čak i ako ne mislimo da su u pravu. Isto tako, skloni smo vjerovati da se drugi ljudi slažu s našim mišljenjem, čak i kad realnost pokazuje drugačije. Takva pojava je poznata kao "efekt lažnog konsenzusa".

Foto: iStock

I muškarci se vole baviti tuđim životima i trivijalnim temama. Jedin, mora im se priznati, to rade puno suptilnije od žena.

Kako suzbiti dezinformacije

Ljudi lako zapamte suštinu neke netočne informacije, ali pritom zaborave da su je čuli od potpuno nepouzdanog izvora. Kada se ovako postave stvari, čini se da je netočne informacije prilično teško suzbiti. Kako si možemo pomoći?

Znanstvenik Stephan Lewandowsky i njegovi suradnici predlažu sljedeće ideje za situaciju suočavanja s potencijalno netočnim uvjerenjem:
• Otkriti motivaciju dezinformacije. Kako bismo sagledali cjelinu problema, moramo znati zašto se nešto dogodilo, nije dovoljan samo podatak da je informacija netočna. Idealno bi bilo kada bismo mogli shvatiti i razumjeti zašto je ta laž nastala, što ju je pokrenulo i čime je motivirana.
• Ne ponavljati mit. Tisuću puta ponovljena laž postaje istina; ponavljanjem ona se učvršćuje u pamćenju, što proizvodi efekt suprotan onome koji želimo postići.
• Upozoriti druge na neistinitost informacije. Nekada se, ipak, mit ili netočna informacija trebaju izgovoriti. Najbolje je u tom slučaju upozoriti da je ono o čemu govorimo neistina.
• Kritički sagledati izvor informacija. Važno je usredotočiti se na vjerodostojnost izvora informacije (koji promatramo s određenom dozom sumnje) umjesto na uzbuđenost koja nam se javlja saznanjem nove informacije.
• Afirmirati sugovornika. Želimo li nekome dokazati da njegovo uvjerenje počiva na neistini, potrebno mu je dati do znanja da i dalje uvažavamo njegov pogled na svijet te da netočna uvjerenja ne čine netočnim kompletno viđenje svijeta. Ovo je posebno dobar mehanizam ako dijelimo neke zajedničke stavove s tom osobom: pozivanjem na njih, ostat ćemo u okvirima dobronamjernosti i uvažavanja.