SHUTTERSTOCK
(NE)VIDLJIVI PROBLEM

Ozbiljno stanje o kojem se često ne govori - bojite li se intimnosti?

Osobe koje se boje intimnih veza teško se dublje povezuju s drugima, ponekad toliko teško da ne uspijevaju ostvariti ni održavati smislene veze u životu

Strah od intimnosti oblik je anksioznosti koju izaziva bliska fizička ili emocionalna veza. Osobe s ovim strahom teško se dublje povezuju s drugima, ponekad toliko teško da ne uspijevaju ostvariti ni održavati smislene veze u životu. To ne mora značiti da ne žele intimnost, naprotiv, mogu za njom žudjeti, no ipak odguruju druge od sebe, čak i sabotiraju veze. Uzroci obično sežu u djetinjstvo, a strah može različitim intenzitetom zahvaćati više životnih područja: emocionalno, seksualno, intelektualno, iskustveno i duhovno. Moguće je da su osobe koje se boje intimnosti u prošlosti doživjele zanemarivanje, traumu ili zlostavljanje, što ih sprečava da se potpuno otvore i vjeruju drugima, osobito u intimnoj vezi. Strah od intimnosti nije isto što i strah od ranjivosti, no s njim je katkad blisko povezan. Osobi koja se boji intimnosti može biti prihvatljivo, pa i ugodno, isprva pokazati svoje pravo ja, no postavlja oštre granice u tome koliko će si ranjivosti dopustiti, a problem često počinje kada odnosi postaju "previše bliski". Oba ova straha uzrokuju ponašanja koja naizmjence privlače i odguruju partnera.

Povezani strahovi

U osnovi straha od intimnosti najčešće leže strahovi od napuštanja, od poništavanja sebe u vezi te od gubitka, a oni mogu i koegzistirati. Općenito su ukorijenjeni u iskustvima iz djetinjstva i potaknuti trenutnim odnosima u odrasloj dobi. Strah od intimnosti može biti povezan i s anksioznim poremećajima. Kod straha od napuštanja osoba se brine da će je partner ostaviti, što često proizlazi iz iskustva s roditeljem ili drugom važnom odraslom osobom koja je emocionalno ili fizički napustila osobu u djetinjstvu. Oni sa strahom od poništavanja u vezi boje se kontrole i "gubitka sebe", što može proizlaziti iz odrastanja u obitelji u kojoj su uloge bile pobrkane, roditelji su neprimjereno tražili podršku djece, a djeci nije bilo dopušteno da se od njih emocionalno ili fizički odvoje. Strah od intimnosti u nekim je slučajevima i dio socijalne fobije ili socijalnog anksioznog poremećaja - vjerojatnije je da će osobe koje se boje tuđeg prosuđivanja, procjenjivanja ili odbijanja izbjegavati ulazak u intimne veze. Pored toga, u sklopu straha od intimnosti mogu se javiti specifične fobije, poput straha od dodira. Neke se osobe mogu ugodno osjećati u površnim odnosima i imaju stotine "prijatelja" na društvenim mrežama, a istodobno uopće nemaju bliske odnose. Danas se strah od intimnosti teže otkriva jer suvremena tehnologija omogućuje ljudima da se sakriju iza telefona i društvenih medija.

image
SHUTTERSTOCK

Korijeni u djetinjstvu

Različita iskustva mogu povećati rizik za pojavu straha od intimnosti. Rizični faktori često kreću iz djetinjstva u kojem se nije razvilo povjerenje u roditelje i skrbnike.

  • Obitelji u kojima nema jasne podjele obiteljskih uloga mogu izvana izgledati pune ljubavi i podrške, no granice u njima mogu biti zamagljene i dovesti do problema s privrženošću, neovisnošću i intimnošću.
  • Roditelji koji su prisutni fizički, ali ne i emocionalno, djetetu poručuju da se na njih (i druge odrasle) ne može osloniti.
  • Osobe kojima su roditelji umrli ili otišli mogu imati osjećaj napuštenosti i možda će im biti teže uspostaviti ljubavnu vezu u odrasloj dobi.
  • Zbog bolesti roditelja osoba može osjećati da se ni na koga ne može osloniti, posebno ako se mora brinuti za braću i sestre. Mentalna bolest roditelja može pak omesti stvaranje privrženosti kod djece, što dovedi do nesigurnosti i lošeg suočavanja s teškoćama u odrasloj dobi.
  • Fizičko ili seksualno zlostavljanje u djetinjstvu, ali i kasnije, može otežati stvaranje emocionalne i seksualne intimnosti.
  • Onima koji su kao djeca bili zanemarivani može biti teško vjerovati drugima i oslanjati se na njih. Emocionalno zlostavljana djeca mogu postati osobe koje se boje da će biti ismijane ili verbalno zlostavljane ako nešto podijele s drugima, što pak dovodi do nemogućnosti dijeljenja i ranjivosti u odnosima.
  • Traumatični odnosi s osobama izvan najuže obitelji, npr. s učiteljem, rođakom, vršnjacima, također mogu pridonijeti strahu od intimnosti. Fokus je u djetinjstvu, no i iskustva u adolescenciji i odrasloj dobi mogu utjecati na otvorenost prema intimnosti.

Znakovi straha

Strah od intimnosti može se pojaviti ne samo u ljubavnoj vezi nego i u prijateljskoj i obiteljskoj. Pritom osoba može snažno željeti ostvariti bliskost, no strah je potiče da ponašanjem to otežava i onemogućuje. Ironično, sabotiranje je često najizraženije kod odnosa koji su osobi najvažniji. Ovo su neka od čestih ponašanja.

  • Brzopotezne veze: Osoba koja se boji intimnosti nerijetko u početku lako komunicira s drugima, no kada se počnu zbližavati, ne povezuje se na intimnoj razini, nego prekida vezu i zamjenjuje je novom, još površnijom.
  • Perfekcionizam: U pozadini straha od intimnosti osoba često osjeća da "ne zaslužuje" biti voljena. To stvara potrebu da bude "savršena" i tako "zasluži" ljubav. Bilo da se radi o radoholizmu ili drugim oblicima perfekcionizma, takvo ponašanje često ne privuče druge, nego ih odgurne.
  • Teško izražavanje potreba: Osoba koja se boji intimnosti može imati velikih teškoća u izražavanju potreba i želja, što može proizlaziti iz osjećaja da ne zaslužuje podršku. Budući da partneri ne mogu čitati misli, te potrebe ostaju neispunjene, čime osoba dobiva "potvrdu" da je "nedostojna".
  • Sabotiranje: Ljudi sa strahom od intimnosti mogu sabotirati vezu zajedljivim ili vrlo kritičnim ponašanjem prema partneru ili mogu biti sumnjičavi i optuživati partnera za nešto što se nije ni dogodilo.
  • Strah od dodira: Strah od intimnosti može dovesti do krajnosti kada je u pitanju tjelesni dodir. Osoba ga može potpuno izbjegavati ili se može činiti da ima stalnu potrebu za njim.

Kako ga prepoznati

Strah od intimnosti može biti blag, ali i toliko jak da osoba uopće ne može uspostaviti bliske odnose. Psihometrijsko testiranje može pomoći psihologu ili terapeutu da bolje definira gdje je osoba u tom spektru, a u objektivnoj procjeni pomoći će ljestvica straha od intimnosti. Osoba i sama može prepoznati znakove straha, primjerice:

  • Ne može izraziti ono što treba i želi od drugih.
  • Loše komunicira ili izbjegava ozbiljne teme u vezama.
  • Ne vjeruje partneru u važnim pitanjima.
  • Ne dijeli s partnerom snove i ciljeve.
  • Namjerno sabotira odnos nakon što se počne zbližavati s nekom osobom.
  • Izbjegava tjelesni dodir s partnerom.
  • Suzdržava se od spontanosti u seksu.

Ima pomoći

Za prevladavanje straha od intimnosti, osobito ako je ukorijenjen u kompliciranim prošlim događajima, katkad je potrebna stručna pomoć. Pouzdani terapeut pomoći će osobi da se pomiri s prošlim ili sadašnjim događajima koji zamagljuju situaciju te da se nizom malih koraka postupno oslobađa straha.

I sami možete puno učiniti, a to se ponajviše odnosi na suočavanje s negativnim stavovima o sebi i njihovo osporavanje. Za taj proces potrebni su vrijeme, spremnost da prihvatite neizvjesnost i napor da pregledate svoj život kako biste otkrili kako ste i zašto uopće razvili strah.

  • Vježbajte hrabrost: Važno je prihvatiti da u životu i međuljudskim odnosima nema jamstva. Svaka je veza na neki način kockanje, no društveni odnosi naša su osnovna pokretačka snaga. Zato je korisno "vježbati hrabrost" u odnosima, jer utvrđeno je da pozitivna iskustva u vezi mogu s vremenom poboljšati sposobnost uspostavljanja intimnosti. Pokušajte se usredotočiti na život iz dana u dan, a ne na određeni ishod.
  • Upoznajte sebe: Kako biste se uspješno borili protiv straha od intimnosti, prvo morate biti zadovoljni sobom. Ako poznajete i prihvaćate vlastitu vrijednost, onda znate da odbijanje nije tako teško kao što se čini i možete postaviti granice kako biste se mogli nositi s napuštanjem dođe li do njega.
  • Pogled u prošlost: Većina nas ne želi negativno razmišljati o roditeljima, no želite li razjasniti izvore svog straha, trebate iskreno procijeniti odnose iz djetinjstva. Razmislite o porukama koje ste dobili u obitelji i usporedite ih s onima koje ste trebali dobiti. Ako su vas roditelji zanemarivali, zlostavljali ili su previše dominirali, puno će pomoći spoznaja da takav odnos nije jedini model bliskih odnosa.
  • Preispitajte ciljeve: Želite li dugoročnu, čvrstu intimnu vezu? Ako želite, razmislite kako ste tjerali ljude od sebe u prošlosti. Preispitajte želje i ciljeve, a i to kako im vaši postupci pomažu ili odmažu.
  • Dovoljno vremena: Prevladavanje straha od intimnosti ne događa se preko noći. Bit će uspona i padova i svakako si oprostite kada posrnete. Pokušajte na svoj strah gledati kao na nešto što vjerojatno potječe iz vaše prošlosti i što se može riješiti kako biste imali bolju budućnost.

Linker
21. studeni 2024 22:42