Opsjednuti zdravom hranom i vježbanjem? Vodi li vas briga o zdravlju zapravo u bolest?

Iako su anoreksija i bulimija poremećaji hranjenja o kojima se najčešće govori te dovode do vrlo ozbiljnih posljedica i komplikacija koje mogu završiti smrću, u još je jedan poremećaj hranjenja u porastu. To je ortoreksija ili patološka usmjerenost na zdravu prehranu. Osobe s ortoreksijom kupuju samo u provjerenim trgovinama, silno su zabrinute što jedu, a hrana koju konzumiraju postaje im primarni životni sadržaj.

- Ortoreksija još nije definirana kao bolest ili poremećaj, ali društveni fenomen "opsjednutosti zdravom prehranom" vrlo često je rizični faktor i čak jedan od prvih simptoma anoreksije i bulimije jer ovi poremećaji mogu početi upravo s pretjeranom brigom o zdravoj prehrani. Mnogi, naime, počinju restrikciju u prehrani izbacivanjem određenih namirnica, zatim i grupa namirnica, nakon čega to može prijeći u veće restrikcije koje su jako štetne za zdravlje. Ortoreksija je danas veliki problem iako još nije definirana dijagnostički, nego samo u praksi Bratmanovim testom (jer je on tvorac naziva). Opsjednutost zdravom hranom vrlo lako se događa onima koji su jako posvećeni zdravoj hrani ili jednoj vrsti prehrane poput raw, vege, vegetarijanske, LCHF i sličnih. Važno je reći da ti načini prehrane ne vode nužno u ortoreksiju, ali da osobe koje imaju premorbidne predispozicije mogu vrlo lako ući u simptomatiku ortoreksije s nekim od ovih načina hranjenja - kaže Hrvoje Handl, psihijatar i psihoanalitičar, voditelj Dnevne bolnice za poremećaje prehrane H(rana) Klinike za psihijatriju Sveti Ivan. Grad Zagreb financijski pomaže rad Dnevne bolnice, a od 2014. tamo se osobe koje imaju poremećaj prehrane na uputnicu liječe različitim vrstama psihoterapije, radne terapije, nutricionističkim edukacijama i psihofarmakoterapijom.

Bigoreksija

Ortoreksija i, primjerice bigoreksija, što je opsjednutost vježbanjem i razvojem mišića, ubrajaju se u nespecifične poremećaje hranjenja, malo manje poznate i prepoznate, ali očekivane. Hrana i vježbanje omiljene su teme na mnogim društvenim mrežama, pa i ne čudi što je opsjednutost zdravom hranom ili mahnitim vježbanjem danas ozbiljan problem mnogih djevojaka i mladića, smatra Maja Žanko, magistrica nutricionizma i savjetodavna terapeutkinja pod supervizijom. Ističe da gotovo svaki poremećaj hranjenja započinje odlukom: od sutra ću se početi hraniti drugačije. Danas je to popularno zvati promjenom životnog stila pa ima prizvuk zdrave odluke. Upravo ta promjena povećava rizik za razvoj poremećaja hranjenja kod mladih za čak 18 puta.

Unutarnje nezadovoljstvo

- Razni motivi pokreću osobu na takve odluke, ali najčešće je u pozadini zapravo duboki osjećaj unutarnjeg nezadovoljstva pa osoba olako zaključi da će kontrolom prehrane i/ili promjenom tijela biti zdravija, sretnija, mršavija ili sve odjednom. Isto tako, nije problem samo u hrani nego i u spoznaji sebe. Zato je u liječenje potrebno uključiti i psihoterapiju te po potrebi i savjetovanje s nutricionistom koji razumije poremećaje hranjena, s ciljem uvođenja uravnoteženih, ali nužno fleksibilnijih obrazaca hranjenja. Znamo jako dobro da društvene mreže mogu itekako pomutiti sliku o sebi i time otežati samospoznaju, stoga je izuzetno važno i naučiti kritički ploviti bespućima interneta. Kada to naučimo, nema osobe koja će vas moći uvjeriti da je loše pojesti čokoladu - kaže Maja Žanko.

Slabo se liječi

I ona i dr. Handl ističu da se poremećaji hranjenja ne prepoznaju i slabo se liječe. - Ali najviše zato što osobe ne žele biti prepoznate kao osobe s poremećajem. Netko tko je opsjednut idejom da je predebeo pa mršavi, primjerice kod anoreksije, boji se ikome javiti zbog problema jer ga je strah da će se najprije jako, jako udebljati. Osobama s poremećajem hranjenja liječenje izgleda kao silno tjeranje da se jede i iako to nije tako, mnogi nemaju nikakvu motivaciju ni doći na pregled, a kamoli se liječiti. Zato imamo situacije da zovu majke, prijatelji, partneri za one koji boluju i misle da će nešto učiniti ako ih naruče na pregled. U većini slučajeva do tog pregleda i ne dođe, a ako i dođe, obavi se s figom u džepu, tj. bez ikakve želje da se surađuje i bude bliže svojem poremećaju i liječenju. Motivacija je za njih vrlo, vrlo niska, prisila pali samo kod maloljetnih, ali i kod njih sve manje što su stariji - kažu Žanko i Handl.

Sve o poremećajima prehrane doznajte u novom Doktoru u kući, na kioscima je od četvrtka, 1. lipnja.