Ono kad staviš doček ispred bebe... Pa u kojem svemiru mi to živimo?

Nisam majka pa puno toga što vidim i čujem ne komentiram ili prešutim jer je kod nas uvriježeno tako. Djelomice je točno da nema što komentirati menstruaciju ili trudnoću netko tko isto nikad nije doživio niti bude (da, mnogi muškarci sve znaju i prvi to komentiraju, pogotovo kad je posrijedi pobačaj, op.a.), no s odgojem djece je malo drugačija stvar jer sve i da ih nikad neću imati, bila sam dijete, odrastala sam s djecom, čuvala ih i na kraju iz tog istog djeteta nastala takva kakva sam danas. Sviđalo se to nekome ili ne i kakvom sam postala, vjerujem da o odgoju djece nerijetko znam bolje i više nego mnogi koji djecu i imaju. Ima tu i do raznih edukacija koje sam prošla i prolazim i dalje, do toga da sam s 11 godina postala na neki način majka vlastitoj braći, itd. Život me bacio ne jednom u odgoj djeci pa mislim da neke stvari i znam iako vlastito još nemam i pitanje je hoću li i kad.

Gdje mi to živimo

Prije nekoliko dana organiziran je, o tome bi se isto dalo raspravljati, doček rukometaša. Fino u ponedjeljak usred radnog vremena i odmah na početku tjedna blokiran je centar glavnog grada. Izbjegla sam ga u zadnji čas i da mi život ovisi o tome, na doček ni taj ni na ikoji drugi ne bih otišla nikad. Razumijem da nismo svi isti i ne zanimaju nas iste stvari, organiziran je za ljude koji nisu nalik meni. Isti taj doček, kao i mnoga druga besplatna (ali i plaćena) grupna događanja organiziran je, ali se to ne ističe, za odrasle (punoljetne) ljude i tek možda neke klince iz srednje ili viših razreda osnovne škole (jednom su nas tjerali da idemo na tako nešto, srednja škola ako se sjećam). Nigdje ni u kojem Svemiru tako nešto gdje su deseci tisuća ljudi, iz bilo kojeg razloga da se okupljaju, nije zamišljeno, a ni preporučeno voditi malu djecu, još manje tek rođene bebe. Za to ne moram biti majka već samo imati nešto soli u glavi i zeru životnog iskustva.

Kako rekoh, izbjegla sam sam doček u zadnji čas pobjegavši iz centra grada kući (uostalom, i radila sam od 16 sati) i izašavši iz autobusa koji vozi s i onda opet nazad na Kaptol (poniže Kaptola je doček) izbilo mi je zrak iz pluća ono što sam ugledala. Na moje mjesto ulazila je mlada mama (možda 20 i koju), sva u „kockicama“ i spremna za doček i free koncert nekog o kome nemam ništa lijepo za reći i nisam jedina. Opet, o ukusima se ne raspravlja, neka ide, ali, ona je sa sobom vukla kolica s jajem (mame će znati), dakle bebicu koja još samostalno ne sjedi. Bebu koja ima vrlo, vrlo osjetljiv živčani sustav na sve i jedan podražaj (pomnožite to s desecima tisuća ljudi koji galame, urlaju, mnogi su bili pijani već oko podne, gripom, virozama...), koja ima rasporede spavanja i hranjenja, koja treba mir i samo jednu jedinu osobu, a to je ta mater koja je prije svoje bebe odabrala doček. Razumljivo mi je u potpunosti da ti se nešto sviđa i da si možda mjesecima zatvorena sama u kući s bebom i da želiš odmak, ali jbg, kako je organiziran u radno vrijeme razumljivo je i da ti nema tko pričuvati bebu na dva do tri sata. Ono što nije razumljivo, a po mome ni prihvatljivo jest da ti uopće padne na pamet u rulju gurati kolica. Iz kojeg god da je razloga. Požalila sam se ljudima koje znam čemu sam posvjedočila i većinom sam dobila iste reakcije mojima, ali i . „Rodi svoje. Ova će barem imati uspomenu na Instagramu.“.

Trebali bismo znati bolje

Zar smo na to spali? Da su nam bitniji dočeci od zdravlja vlastitih netom rođenih beba. Da živimo za uspomene na Instagramu? Da su nam djeca od najranije dobi na društvenim mrežama?

Nisam majka, ponavljam, a i kad ću biti znam da ne vidim jedan jedini dobar razlog zašto bi moje dijete bilo na društvenim mrežama. Također, nova tema za diskusiju.

Nekoliko sati nakon spomenutog događaja dolazim na svoj trening i moje dvije klijentice komentiraju doček. Počele su spominjati, a obje imaju po dvoje djece od 20+ godina, kako su na telki vidjele bebe sa slušalicama na ušima na dočeku i da jesu li ljudi normalni. Na to sam shvatila da sam u pravu, unatoč činjenici da nemam dijete i da nisam gledala doček ni uživo ni na televiziji. Nije normalno voditi male bebe i vrtićku djecu na takve stvari ma što tko o tome rekao i mislio i koliko god da je nekome to fora i super uspomena. Da, dijete će reći da mu je super bilo (ako je dovoljno staro, naravno), ali to nije referenca po kojoj bi se netko kao roditelj trebao voditi. Trebao bi znati bolje, i kako, pogotovo bebe funkcioniraju te koliko im nježnosti treba, a ono na Trgu u ponedjeljak je sve samo ne nježnost.

Ako vam nema tko pričuvati dijete, žao mi je, ne idete, imate prijenos.

Do idućeg puta,

Zagrljaj,

A.

Anu možete pratiti i na Facebooku i Instagramu.