'Nagluhost me nije spriječila da radim ono što želim i volim!'

Piše: Biserka Ranogajec

Mateja Zeljko (24) radi u jednom zagrebačkom kozmetičkom studiju već deset godina. Počela je još kao učenica - praktikantica srednje obrtničke škole. Iako nagluha, danas je Mateja izučena kozmetičarka i pred polaganjem majstorskog ispita.

- Nakon osnovne škole jedino zanimanje koje sam htjela bilo je ono za kozmetičarku. Roditelji su me podržali jer su smatrali da je to za mene najbolje - kaže Mateja i dodaje da voli uljepšavati ljude. Sugovornika gleda u oči i prati svaku kretnju. Mateja ima teško oštećenje sluha s pragom čujnosti od 80 do 120 dB i dijagnozom nagluhosti (anacusis perceptiva bilateralis).

Propisana zanimanja

Dobro vizualno pamti ljude i uvijek se nekako snađe, ne prakticiraju u radnom okruženju da Mateja čita s usana jer je to nezahvalno za takve osobe, posebice kad ima aparatić. U Hrvatskoj živi oko 13.000 osoba oštećena sluha koje koriste slušno pomagalo. Za njih su propisana zanimanja za koja mogu učiti, obrazuju se u posebnim ustanovama, znakovni jezik uče samo u udrugama, premalo je tumača znakovnog jezika, a čujući ljudi s njima često ne znaju komunicirati. No, dakako, ima izuzetaka koji daju jednaku šansu osobama oštećena sluha koje mogu jednako dobro obavljati sve poslove unatoč ograničenjima u komunikaciji.

Mateja se već osamostalila i više ne živi u roditeljskom domu u Brezovici, već s dečkom Ivorom (32) u zagrebačkom Laništu, gdje je kupila stan. Vjenčanje planiraju u svibnju.

Vrtić u Suvagu

- Slobodno vrijeme provodimo kao svi mladi. Poput ostalih posjećujemo prijatelje, idemo u kino, na more. Znamo se već pet godina, a upoznali smo se na dočeku Nove godine u našem klubu - kaže Mateja.

Ivor je također gluhonijem, po zanimanju je grafičar i radi u tiskari u Svetoj Nedelji koja je u sastavu URIHO-a, Ustanove za rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom. Matejina obitelj, roditelji te mlađi brat i sestra nemaju problema sa sluhom, dok ona uz drastično smanjen sluh ima još mali deformitet na desnoj šaci i skoliozu.

Njezina mama Branka ni danas ne zna uzrok ovih zdravstvenih problema jer, kaže, Mateja se rodila kao potpuno zdravo dijete. Jedino što su odmah primijetili bio je slabo razvijen kažiprst na desnoj ruci. Kad je imala dvije i pol godine i kad je već sricala prve riječi i govorila "mama, tata, neću", priča mama Branka, primijetili su kako nešto nije u redu sa sluhom. Kad bi je zvali, uočili su da se više ne okreće pa pretpostavljaju da je sluh počeo postupno slabjeti. S Matejom su odmah otišli u zagrebačku Polikliniku za rehabilitaciju slušanja i govora Suvag, gdje je od treće godine pohađala vrtić, a kasnije završila i osnovnu školu.

U dobi od tri i pol godine Matejinim roditeljima je savjetovana ugradnja umjetne pužnice u Beču. Obitelj je otišla s Mateom u Beč, no ipak su odustali jer su im tamo liječnici rekli da nisu sigurni u uspjeh operacije.

- Bili su to počeci ugradnje umjetnih pužnica pa smo se bojali da nam kćer ne izgubi i ovo malo sluha što joj je ostalo - kažu roditelji. S kralježnicom je slična priča kao i sa sluhom, odnosno nekako u isto vrijeme na djetetu su počeli primjećivati i iskrivljenje kralježnice. Sa 12 godina Mateja je operirana.

Oduvijek uporna

Matejini roditelji ističu da je ona uvijek bila uporna i zato je puno postigla. Ali kako je slabo čula, tako je i njezin govor ostao otežan. Predavanja koja ima za majstorski ispit ne može pratiti sama, mora imati tumača. U salonu je u početku tumač bila upravo vlasnica i prisjeća se da su neki ljudi reagirali s predrasudama.

- Neki klijenti su nažalost otvoreno zatražili da Mateja ne bude u prostoriji te isticali kako im smeta kad joj objašnjavam što treba raditi. Međutim, i ovu smo prepreku dobrim dijelom savladale - kaže vlasnica salona Nerma Njuhović. Surađuje sa Savezom gluhih i nagluhih osoba grada Zagreba i redovito zapošljava osobe oštećena sluha.