Prava biljna blagodat vlada u proljeće u unutrašnjosti Istre, livade i šume bujaju i samoniklo bilje raste posvuda, mlado, puno energije i zdravih sastojaka. Tako je i u Kršanu podno Učke, gdje riječka glumica Leonora Surian Popov vodi biljni atelje Vilin lončić, sav posvećen samoniklom bilju. Nacionalna prvakinja drame, osim u glumu i glazbu, zaljubljenica je, naime, i u prirodu i bogatstvo bilja, pa se educirala za fitoterapeutkinju, a kvalificirana je i za izradu prirodne kozmetike od ljekovitog bilja. Oboružana znanjem i vođena strašću, pokrenula je radionice i edukacije na kojima polaznike uči prepoznavati i brati ljekovito bilje te izrađivati kozmetičke i druge pripravke, a vodi i tečaj upoznavanja ljekovitog bilja u Narodnom učilištu u Rijeci.
Oduvijek, kaže, voli odlaziti u Kršan, tamo se rodio njezin nono, tamo imaju obiteljsku kuću i snažno je vezana uz taj kraj. Isto je tako oduvijek bila fascinirana biljkama i prirodnim pripravcima, no dok je bila mlađa, interes nije bio tako usmjeren. Ali sviđalo joj se popiti sok od bazge koji bi nona pripremila, jesti ručak od šparuga, rige, maslačka i drugog bilja koje bi nona ubrala oko kuće, raditi mirisne vrećice s lavandom.
Radionice u Kršanu
- Ideja sakupljanja bilja i pripreme kod kuće oduvijek mi se sviđala i pratila me. Kad sam ostala u drugom stanju s prvom kćeri, Elenom, preselila sam se na neko vrijeme u Kršan jer sam htjela mir i najbolje za sebe i dijete. Tada sam se, prije gotovo 14 godina, počela istinski zanimati za ljekovito bilje, počela sam učiti i istraživati. Prvo sam se preplašila kad sam vidjela koliko toga ima, ali malo-pomalo, ipak sam horoskopski Škorpion, ono što sam zacrtala došlo je na svoje. U početku sam učila od prijateljica i starijih žena u selu koje bi mi dale recepte, a ja bih ih isprobavala. Poslije sam krenula na edukacije, a znanje i danas stalno nadograđujem - kaže 48-godišnja Leonora koja radi šampone, dezodoranse, kreme, meleme, masti... za kćeri i za sebe, ali nema previše strpljenja, vremena ni interesa da bi radila kozmetiku i za druge ili da bi pokrenula kozmetičku liniju. Opredijeljena je, kaže, za prenošenje znanja.
- Nitko ne zna što život nosi, ali sada mi je ideja pomoći onima koji su zainteresirani za ljekovito bilje, a ne znaju otkuda početi, da zakorače u taj svijet. Kuću u Kršanu stoga sve više prilagođavam radionicama na kojima polaznici mogu vidjeti bilje u prirodnom ambijentu i izraditi pripravak, a uredila sam i studio s čajevima od bilja koje berem isključivo na tom području. Mislim da je danas jako važno prenositi znanje o ljekovitom bilju, jer sve se manje govori o prirodnim načinima njege i brige za sebe, a priroda nam zaista može pomoći da se lakše nosimo s mnogim teškoćama. Istina je da kod prirodnih preparata treba biti strpljiv, jer uglavnom djeluju kumulativno, ali ako ste ustrajni, s vremenom stvarno ima uspjeha. Recimo, ako svaku večer pijete čaj od matičnjaka, nakon desetak dana počet ćete ulaziti u prirodan način reguliranja spavanja, bit ćete navečer smireni, lakše ćete zaspati - daje primjer naša sugovornica.
Travarka i fitoterapeutkinja Leonora, kako se predstavlja na web-stranici, organizira više vrsta radionica, a tečaj koji vodi u Rijeci obuhvaća osnovna znanja o četrdesetak vrsta ljekovitog bilja i kućnoj biljnoj ljekarni, o tome kako prepoznati, brati i sušiti biljke. Sve završava cjelodnevnim izletom na kojem polaznici vide bilje u prirodnom staništu i izrađuju osnovne preparate - sirup protiv kašlja, melem ili prirodne kapsule, svaki put nešto drugo. Najdraže su joj, kaže, radionice u Kršanu, jer tamo ljudima može pružiti "cijeli paket" - iz prve ruke mogu vidjeti kako se biljke suše, a tu je i pokazni mali vrt u koji je posadila razne biljke, pa i neke rjeđe vrste, kako bi ih polaznici mogli vidjeti na jednom mjestu, jer u prirodi ne rastu zajedno.
- Mnogo se samoniklih biljaka može jesti, pa imam i radionice o jestivom bilju. Beremo ga svi zajedno, na kraju pripremimo jelo i, naravno, pojedemo ga. Ukusno je, zabavno i korisno - kaže Leonora kojoj je zadovoljstvo gledati kako se ljudi zaljubljuju u golemi svijet ljekovitog bilja i kako se na tom polju razvijaju. Prima puno pozitivnih povratnih informacija, a zna organizirati i dodatne radionice za utvrđivanje gradiva i još malo dublje pronicanje u tajne bilja.
Istarski vrisak
Zamolili smo je da nam predstavi neke "udarne" biljke koje rastu u Istri. Među vrlo zdravima i nezaobilaznima su one koje prepoznaje 90 posto ljudi i koje rastu posvuda po Hrvatskoj, kao što su maslačak, trputac, kopriva, stolisnik. No, razlika je u veličini. U Istri je suho, pa su biljke malene, ali intenzivne, dok, primjerice, u Gorskom kotaru narastu puno više, bogatije su vodom i sočnije.
- Ono što po Istri raste na svakom koraku je vrisak (Satureja montana). Cvate i bere se u rujnu. Vrisak nije isto što i vrijesak, s nazivima bilja može dolaziti do zabuna, pa je jako važno znati latinska imena koja su univerzalna, jer se u različitim područjima različite biljke znaju nazivati istim imenom ili iste biljke različitim imenima. Primjerice, timijan znaju nazivati majčinom dušicom, ali oni nisu isto, majčina dušica je podvrsta timijana. Imam radionice i za turiste i njima govorim nazive isključivo na latinskom - govori Leonora i otkriva zbog čega posebno voli vrisak: - Djeluje antivirusno, antibakterijski i protugljivično te se zbog toga od davnina koristio i za dezinficiranje vinskih bačvi. Sjećam se da bi nono, kad je trebalo pripremiti bačve za vino, ubrao jako puno vriska i njime trljao unutrašnjost bačvi da vrisak potuče bakterije i gljivice što se znaju unutra nakupiti. Vrisak odlično pročišćava zrak, pa ga je nona znala iskuhavati na štednjaku na drva i tada bi cijela kuća mirisala. Možda ga volim brati i zato što me veže uz njih dvoje.
Tratinčica pomlađuje
Priroda sada u svibnju obiluje mladim, hranjivim biljem koje se lako može uključiti u svakodnevnu prehranu, nastavlja. Među najpoznatijima su kopriva, šparoge, mladi izdanci bljušta, kao i cvjetovi bagrema i bazge. Kopriva je iznimno bogata željezom, vitaminima i mineralima te se tradicionalno koristi za jačanje organizma i čišćenje krvi. Divlje šparoge cijenjene su zbog blagotvornog djelovanja na probavu i obilja antioksidansa, dok su izdanci bljušta ukusni u jednostavnim proljetnim jelima poput fritaje.
Cvjetovi bagrema i bazge također su jestivi i često se koriste za pripremu sirupa, čajeva ili pohanih delicija. Bagrem djeluje umirujuće i može pomoći kod blažih probavnih tegoba, dok je bazga poznata po učinku na imunitet i ublažavanje simptoma prehlade. Ipak, kod obje biljke potreban je oprez – konzumiraju se isključivo cvjetovi, dok su ostali dijelovi biljke (posebno sirovi) potencijalno toksični te ih je važno pravilno pripremiti, termički obraditi i koristiti u umjerenim količinama.
- Trenutno cvate majčina dušica. Ona stvara tepihe po livadama, a kada kroz njih prođete, miris eteričnog ulja diže se posvuda. Odlična je za smirenje, bolji san, protiv kašlja, čak i za probavu. Pogodna je i za malu djecu, pod tim mislim na onu iznad tri godine. Jako volim i stolisnik, koji počinje rasti u lipnju, srpnju. Njega sušim za čaj. Gorak je, ali dobar za ublažavanje probavnih tegoba - navodi fitoaromaterapeutkinja.
Za njegu kože Leonora najradije poseže za smiljem koje raste samoniklo u blizini kuće u Kršanu, a još ga i sadi. Od smilja voli raditi macerate i kreme za kožu, bere ga dok je biljka mlada i puna pupoljaka, jer kad je starija, ima užegao miris i tada ju je bolje zaobići.
- Za lice vrlo rado koristim i tratinčicu, dobra je protiv mrlja na koži i malo pomlađuje. Gavez se koristi kod uganuća, bolova, modrica, pa i kod prijeloma kostiju. Moram ga imati u kućnoj biljnoj ljekarni, jer uz djecu, a i mene koja skačem po pozornici, uvijek dobro dođe - smije se glumica i ljubiteljica samoniklog bilja.
U punoj snazi
Trenutno se u Istri može brati niz samoniklih biljaka koje su u punoj snazi rasta i cvatnje, poput crnog sljeza, matičnjaka, kadulje te mladih izdanaka četinjača. Crni sljez bogat je sluzima koje oblažu i smiruju sluznicu, pa se često koristi kod kašlja, nadraženog grla i probavnih tegoba. Upravo zbog tog blagog djelovanja pogodan je i za djecu, pa i najmlađe. Matičnjak je poznat po umirujućem učinku – pomaže kod stresa, nesanice i napetosti, a istovremeno podržava probavu.
Počela je cvjetati kadulja, pa se osim lista, koji ima snažno antiseptičko i protuupalno djelovanje, može koristiti i cvijet za pripremu laganog, aromatičnog sirupa koji se razrjeđuje s vodom i pije kao osvježavajući napitak. Takav sirup blagotvorno djeluje na grlo i dišne puteve.
Posebno su zanimljivi i mladi, svijetlozeleni izdanci četinjača – najčešće bora, ali i smreke i jele. Bogati su vitaminom C i eteričnim uljima te se tradicionalno koriste za jačanje imuniteta i olakšavanje tegoba dišnog sustava. Od njih se priprema sirup: svježi izdanci slažu se u slojevima sa šećerom ili medom i ostavljaju na suncu nekoliko tjedana dok ne puste ljekoviti sok. Pritom je nužan oprez – važno je biti potpuno siguran da prepoznajete vrstu, jer postoje i otrovne biljke sličnog izgleda, poput tise, koje se nikako ne smiju koristiti.
Za djecu je pogodan i trputac, moćni prirodni antibiotik, od kojeg Leonora po tradicionalnoj recepturi spravlja sirup za imunitet.
- Ako se potrudimo, odemo u šetnju i uberemo trputac, nakon mjesec dana možemo imati sto posto prirodan sirup koji može trajati cijelu zimu - navodi naša sugovornica. Zanimljivo je da nikad ne ide brati planski, nego jednostavno ode u šetnju i pobere bilje koje nađe. Uvijek ponese dvije-tri košarice, ponekad i četiri.
Slatki cvjetići
Samoniklo bilje sadrži znatno više minerala i vitamina od povrća koje kupujemo u trgovinama i na tržnicama, pa mu je okus znatno intenzivniji, na što ljudi većinom nisu naviknuti. Da bi zainteresirala kćeri za takve, sto posto prirodne namirnice, Leonora je počela s cvijećem.
- Ima jako puno jestivog cvijeća. Vrlo su ukusni jaglaci, nježni i idealni za salate. Tratinčice i ljubičice isto, kad složite salatu sa svim tim cvijećem, naravno da će se djeca zaljubiti u to. Cvjetiće nekada i kandiram - stavim ih u malo bjelanjka, pospem šećerom i pustim da se osuše. Njima dekoriramo kolače ili ih djeca jedu kao bombončiće - govori Leonora kako je trinaestogodišnju Elenu i tri godine mlađu Emily naučila na prirodne okuse. Uz još poneki trik.
- Kad bismo išli na piknik, ponijela bih sirni namaz i dvopek ili kruh. One bi brale jestive cvjetiće i stavljale ih na namaz na kruhu i to im je bilo fenomenalno. Sir malo ublaži gorki okus cvijeća, ali sama ta ideja da jedu cvijeće bila im je hit. Nastavila sam polako s čajnim mješavinama, zavoljele su ih i danas piju svakakve čajeve, pa i gorke - zadovoljna je Leonora.
Što se kuha u Vilinom lončiću?
Ponudila je još neke ideje za jela, jer šteta je ne iskoristiti obilje ljekovitog i samoniklog bilja koje, dok je mlado, može biti vrlo ukusno. Primjerice, cvjetove maslačka zna dodati u smjesu za palačinke. Tu su, naravno, šparoge, trputac, stolisnik - sve se to može pripremiti s jajima ili na salatu. Mogu se raditi i pite, a Leonora domaćem siru i jajima dodaje koprivu, trputac ili listove crnog sljeza. Ili sve zajedno.
- U principu koristim ono što uberem, naravno, na čistom mjestu koje nije pored prometnice. Možete u pitu staviti i listiće ljubičica ili tratinčica, ali trebat će vam tona za takvo jelo. Od koprive možete skuhati juhu, vrlo je jednostavna i ukusna. Blanširate koprivu, dodate kapulu, krumpir, sve što biste i inače stavili u juhu, na kraju izblendate. Dodam vrhnje za gustoću i blaži okus, pospem bučinim sjemenkama i to je to - kaže Leonora. - Treba se naviknuti na nešto intenzivniji okus samoniklog bilja, pa se može početi s najjednostavnijim - standardnoj zelenoj salati dodajte listiće i cvjetiće maslačka, već je to korak bliže svijetu samoniklog bilja. Ili medvjeđi luk umiješajte u sirni namaz. Buonissimo!
Radovi u oazi
Prirodni čajevi, kakve u Vilinom lončiću radi Leonora Surian Popov, dobri su za upotrebu dvije-tri godine, no najljekovitiji su u prvoj godini, stoga ih, ako je nešto ostalo od lani, u proljeće sklanja s polica i radi mjesta za nove, kako bi uvijek imala svježe proizvode na vrhuncu ljekovitosti. Stare pripravke ne baca, nego ih iskoristi za kupke, njegu nogu i slično. Nabavlja pčelinji vosak, domaću rakiju za tinkture i ostalo što joj treba za radionice, a uz kuću je posadila 250 lavandi.
- Nisam neka vrtlarica, zato se i bavim samoniklim biljem, ha ha. No, šalu na stranu, u ovom dijelu Istre zime su vrlo hladne, a ljeta vrlo topla i dere jaka bura, tako da je teško bilo što uzgajati. Kao da jedino uspijevaju lavanda, smilje i kadulja. Još od djetinjstva, kad me tata vodio po Francuskoj, fascinirana sam poljima lavande, a kako ispred kuće imam golemo polje koje je prazno otkad znam za sebe, rekla sam, zašto ne? Ove godine 250 lavandi, za tri godine još toliko, polako. Lavanda mi je važna i za radionice, beremo je, destiliramo, radimo hidrolate, eterična ulja - govori.
Ne miruje Leonora ni glumački. Nedavno je u Splitu održala koncert „New York, New York – Glazba s Broadwaya”. S obitelji Surian nastupa u projektu „Jalta, Jalta - Ona, tata i 2 brata”, koji će 12. srpnja gostovati u Viškovu. Trenutno počinju probe za novu predstavu Talijanske drame „Mio figlio cammina solo un po’ più lentamente” („Moj sin samo malo sporije hoda”) Ivora Martinića (koprodukcija HNK Rijeka i CSS Teatro Stabile di Innovazione del Friuli Venezia Giulia) s kojom će gostovati diljem Italije, Hrvatske i Slovenije.
Kaže da sve aktivnosti i nije tako teško uskladiti, uz dobru organizaciju i potporu supruga Borisa Popova i roditelja. Kćeri vole i glazbu i prirodu, već nastupaju s mamom, pogotovo Emily, a Elena je peti razred glazbene škole i uči pratiti mamu na nekim songovima. Nju jako zanima i bilje, još s pet-šest godina znala je razlikovati pedesetak vrsta, i to prije nego što izađu cvjetići. Emily više naginje sceni i njoj je svaka biljka lavanda.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....