Ljudi smo, rastemo i ne možemo očekivati da ono što je bilo u početku i ono tko smo bili na početku može trajati zauvijek.
 Getty Images/iStockphoto
Nikad nije lako

KAKO PREŽIVJETI RASTAVU BRAKA Jedan je od najvećih šokova u životu, a može biti lakše samo ako se naučimo nositi s onim što nas čeka

U procesu razvoda ima nekoliko faza koje prolazimo, svaka za sebe jednako je teška, no sve i jedna se, doslovno, trebaju moći preživjeti.


Piše:
Melita Manojlović • NLP trainer & life coach • www.melitamcoaching.com


Rastava braka je, kažu, drugi najveći šok nakon smrti bliske osobe. Doduše, ne na isti način, ali dovoljno šokantan da se može staviti u tu kategoriju.

U procesu razvoda ima nekoliko faza koje prolazimo, svaka za sebe jednako je teška, no sve i jedna se, doslovno, trebaju moći preživjeti.


ŽENE PREDNJAČE

Najprije, nije lako donijeti odluku o rastavi braka. Statistike u Hrvatskoj govore da žene u puno većem postotku od muškaraca podnose zahtjev za razvod, odnosno povlače ručnu kad vlak krene nizbrdo, bez kočnice, velikom brzinom.

Dogodi se to svima koji ne rade na sebi i pogotovo onima koji ne rade na odnosu.

Ljudi smo, rastemo i ne možemo očekivati da ono što je bilo u početku i ono tko smo bili na početku može trajati zauvijek. No, izgleda da to oni koji ne podnose zahtjev za razvod ne razumiju.

Partner koji poduzme taj korak, većinu vremena u braku suočen je s izazovima, jer preuzima odgovornost za drugog. A onda, kad odluči da se razvede - opet nosi odgovornost na svojim leđima.

S njegove strane gledano, razvod prvo podrazumijeva mučenje oko odluke. Kako povući crtu, a napraviti najmanje štete? Kako reći partneru da je gotovo? Kako reći djeci, ako ih ima?


VLASTITA I OSUDA OKOLINE

Emocionalno, taj dio je iznimno zahtjevan, jer taj partner najčešće i sam misli, a i okolina ga osuđuje da je kriv. Kriv je jer razara obitelj. Najčešće onu koja u realnosti niti ne postoji.

Opće je prihvaćeno da, ono što postoji na papiru - postoji i u realnosti, no nerijetko to nije baš u potpunosti istina.

U toj fazi ljudi koji preuzimaju odgovornost osjećaju veliku grižnju savjesti i zbog nje najčešće odluku odgađaju. Tako, svjesno ili ne, samo još više muče sebe, a i ostale…

Ključan je to trenutak za "rad" na svojim emocijama s jedne strane, i raspetljavanje mentalne petlje koja čovjeka drži u lošem osjećaju i grižnji savjesti, s druge strane.


ŠTO MOŽE POMOĆI

Stavite na papir sve te razloge zbog kojih smatrate da ste s njima učiniti zlo drugima.

Pročitajte ih više puta. Pitajte se jesu li doista istina? Jesu li 100% istina?

Zatim zapišite što je prava istina.

Sijedeći korak, pitajte se što za vas znači to što mislite da ćete svojim postupkom i željom za promjenom povrijediti druge? Kako ćete mišljenje o sebi razviti ako to napravite?

Čije su to sugestije koje vas tjeraju da razmišljate tako?

Odgovori na ova pitanja dat će vam mogućnost da sagledate problem iz dubine, iz izvornog sebe, te da uvidite koja su i čija su uvjerenja koja vas uvode u loše osjećaje.

Tako ćete uspjeti dobiti odgovore o svojim stvarnim potrebama i otpustit ćete emocije koje su vezane uz sve to.

Furious couple arguing in the kitchen
Getty Images
Vaše emocionalne reakcije imaju veze s vašim unutarnjim stanjem, a ne s onim što se događa ili što drugi partner radi.

TO SE TEŠKO MOŽE IZBJEĆI

Druga faza koja dolazi nakon odluke o razvodu je faza konflikata s partnerom.

Svatko je u toj priči na svoj način povrijeđen i iz te ljutnje proizilazi štošta. Zapravo, sve počinje od jednog partnera koji se osjeća izdano te tada poduzima sve samo da dobije zadovoljstvo za ono što misli da mu je uskraćeno ili oduzeto brakom.

Spreman je napraviti puno loših stvari koje onda povrjeđuju drugog partnera, koji zbog toga ima potrebu za osvetom. To je igra koja može ići u nedogled, no ključno u toj situaciji je poraditi na svojoj ljutnji i blokadama.

Vaša najbolja reakcija u toj fazi bi trebala biti - da zapravo nema reakcije!

Sjetite se u toj fazi zašto ste uopće krenuli u razvod!

Ono što pokreće vašu ljutnju je na neki način vaša životna tema, tako da razvod kao i svaki drugi događaj kojem stavljate negativnu konotaciju od vas traži da nešto naučite.

Vaše emocionalne reakcije imaju veze s vašim unutarnjim stanjem, a ne s onim što se događa ili što drugi partner radi. Partner može napraviti bilo što, a vas će to pogoditi samo ako imate metu u koju će on pogoditi. Ako nema mete - nema ni pogotka.


KLJUČNO JE...

Zato je bitno preispitati vlastite reakcije i iz njih naučiti, odnosno osvijestiti nešto o sebi.

Zatražite sami od sebe odgovor što je to što vas život želi naučiti ovim događajem? Na temelju kojih uvjerenja ste ušli u brak i što vam je sada lekcija?

Sigurno je da vaša uvjerenja imaju debelo korijenje u prošlosti, no upravo događaji kao što je razvod događaju se da bismo ispravili greške iz prošlosti odnosno promijenili uvjerenja te u život krenuli s novim mudrostima koje će iskreirati bolje za nas.

Nadalje, to kako se vaš bivši partner ponaša prema vama je slika i prilika vaše nutrine i vrijednosti te granica tolerancije koje ste postavili ili niste postavili. Razmislite i o tome što je na tu temu sazrelo za promjenu.

Ključno u tome je da te spoznaje počnete živjeti, prvo u tom odnosu i procesu razvoda, pa onda nadalje u životu.

Razvod nije događaj koji je došao da bi se vi osjećali loše, on je događaj koji je došao da bi vas izdigao na višu razinu svijesti o sebi, životu, ljubavi, odnosima ili nekim drugim temama koje su predmet vaše frustracije razvoda.

Nešto što je neizbježno tijekom razvoda je nedostatak navika koje su bile tijekom braka. Sigurno je da će život koji dolazi biti potpuno drugačiji i zapravo prilika da ga postavite onako kako vama odgovara!

Zato, fokus na novi život i njegovu organizaciju. Taj fokus vas čeka da ga stavite i rast će velikom brzinom. Taj fokus će pomoći u rješavanju svega prije navedenog.

Sretno!

Moj životni moto je: 'Ako sam mogla ja, svatko može podići kvalitetu svog života!' Trebate li savjet ili pomoć na tom putu, slobodno mi se javite!


Karlo Šutalo/Press

O Meliti Manojlović

Rođena sam u Bosni i Hercegovini, a do 1992., do početka rata, živjela sam u Srebrenici. Moj osobni razvoj počeo je sa 12 godina kada sam početkom rata izgubila oca, sigurnost, budućnost, dom i sve materijalno što sam imala. Proživjela sam veliki gubitak voljene i najvažnije osobe u svom životu praktički na početku svog života, a da stvar bude još izazovnija, život mi je servirao situaciju da sam u tom specifičnom trenutku bila prisutna na licu mjesta i sve vidjela te preživjela stvarno veliku traumu.
Nakon svih događaja razvila sam kompleks niže vrijednosti i razne blokade, depresiju, strah i još cijelu paletu blokirajućih emocija.
Pod utjecajem proživljenih trauma kao dijete, bježala sam od života i stvarnosti, krijući se u kući u kojoj sam živjela sa majkom, a svaki put kada bih trebala izaći u svijet, išla bih pogrbljena i imala osjećaj da je sve što radim krivo.
Iz duboko negativnog stanja riješila sam izaći, vrlo brzo, jednog lijepog dana kada sam shvatila da želim život pun potencijala za koji sam bila sigurna da je, bez obzira na sve, moguće ostvariti. Svoje bogato iskustvo koje sam stekla u svojoj prošlosti integrirala sam u svoj život kao veliku životnu mudrost te s njim krenula dalje, svjesna da me čeka bolje sutra.
Odlukom da želim napredak u životu, vodim se od tada pa kroz cijeli svoj život te sam zbog te odluke uvijek bila i ostala u kontinuiranom napretku.
Linker
19. studeni 2024 13:41