Još u djetinjstvu osjećali ste da vas roditelji ne razumiju, ili možda niste ispunjavali njihova očekivanja, ili vas nisu podržavali u životnim izborima? S godinama se jaz i produbio i danas ste svjesni da ste se jedni od drugih otuđili. Ili ste možda zahladili odnose sa sestrom ili bratom s kojima ste nekada dijelili dječje tajne, a danas se čujete tek oko važnih obiteljskih datuma, više reda radi nego zato što biste to od srca željeli? Krv nije voda, kaže se, ali nažalost nije ni jamstvo ljubavi, razumijevanja i doživotnog slaganja. Do obiteljskog otuđenja dolazi kada se barem jedan član obitelji počne distancirati od nekih ili ostalih članova zbog dugotrajnih i nagomilanih negativnosti u odnosima. Uzima se zdravo za gotovo da roditelji bezuvjetno vole svoju djecu, ali nije uvijek tako, pa ima smisla da odraslo dijete prekine kontakt s jednim ili oba roditelja ako ne osjeća njihovu ljubav ili razumijevanje.
BOLNA ISKUSTVA
Iskustva koja potiču pojedince na distanciranje bolna su, a i proces otuđenja vrlo je neugodan. Udaljavanje između članova obitelji često se događa kroz dulje razdoblje, a uzroci otuđenja mogu uključivati zlostavljanje, zanemarivanje, izdaju, maltretiranje, neliječene mentalne bolesti, izostanak podrške, destruktivno ponašanje, zlouporabu droga. Često se roditelji ne slažu s djetetovom seksualnom orijentacijom, izborom supružnika, rodnim identitetom, religijom, političkim stavovima. Jedno je američko istraživanje provedeno među mladim odraslim osobama pokazalo da je njih oko 17 posto bilo otuđeno ili je otuđeno od roditelja, češće od očeva. Prema američkoj psihoanalitičarki Jeanne Safer dva tipa osobnosti mogu biti sklonija otuđivanju od braće i sestara, to su oni koji su izrazito neprijateljski raspoloženi i oni koji pamte sve nepravde i gomilaju pritužbe. Potonji su nezadovoljne osobe koje se ne mogu odvojiti od prošlosti i stalno hrane rane stare desetljećima. Mnogi ljudi, srećom, mogu zanemariti nepravde iz djetinjstva, poput osjećaja manje favoriziranosti u odnosu na braću i sestre. Ljudi koji uživaju u uspješnim karijerama i kvalitetnim vezama manje se fiksiraju na prošlost, pa čak mogu pronaći određeno zadovoljstvo u tome što je vrijeme pokazalo da su kritičari iz djetinjstva bili u krivu. Takvi će ljudi vjerojatno manje ustrajati na udaljavanju.
TKO INICIRA PREKID ODNOSA
Kod nešto više od polovice otuđenja na relaciji roditelji-djeca otuđenje pokreću odrasla djeca. Češće se otuđuju kćeri, no udaljavanje između sinova i roditelja obično je dugotrajnije. Odrasla djeca raskidaju odnose s roditeljima najčešće zbog zlostavljanja ili zanemarivanja, potom zbog destruktivnog ponašanja roditelja i osjećaja da roditelji ne mare za njih. Ako ste iscrpili sve mogućnosti uljudne komunikacije i čini vam se da nema načina za poboljšanje odnosa, možda je prekid odnosa potreban, kažu psiholozi. To ne znači da mora trajati zauvijek - manje kontakta može značiti bolje kontakte u budućnosti.
RAZDOR MEĐU BRAĆOM I SESTRAMA
Otuđenje među braćom i sestrama slabo je proučeno, a po nekim istraživanjima nije ni pretjerano često. Prema američkom sociologu Karlu Pillemeru, postotak Amerikanaca koji su potpuno otuđeni od brata ili sestre relativno je malen, ispod pet posto, dok ostatak ispitanika uglavnom izvještava o pozitivnim ili neutralnim osjećajima prema svojoj braći i sestrama. Uzroci otuđenja su različiti, a najzastupljeniji su fizičko ili verbalno maltretiranje, emocionalno zlostavljanje, nedostatak zajedničkih interesa, natjecanje za roditeljsku pažnju ili natjecanje općenito. U istraživanju Sveučilišta Oakland samo je 26 posto osoba u dobi od 18 do 65 godina izjavilo da imaju vrlo podržavajući odnos među braćom i sestrama, s čestim kontaktima i niskom konkurentnošću.
Oko 19 posto imalo je apatičan odnos, a 16 posto neprijateljski. Ostali su rekli da su im braća i sestre prijateljski nastrojeni i podržavajući, no to i dalje može značiti ograničen kontakt ili visoku konkurentnost. Proučavajući braću i sestre u dobi od tri do devet godina, psihologinja Laurie Kramer otkrila je da su djeca u istraživanju imala produženi sukob dva i pol puta tijekom 45-minutne igre - do sukoba bi dolazilo svakih 18 minuta. Međutim, u zdravim odnosima među braćom i sestrama postoji i puno pozitivne interakcije, pa je sukob lakše podnijeti. Braća i sestre koji nikada ne nauče upravljati tim sukobima najizloženiji su riziku od otuđenja u odrasloj dobi.
Prirodni odlasci braće i sestara iz roditeljskog doma pojačavaju otuđenje, no blizina dodatno pridonosi razdoru. Mnoga otuđena braća i sestre držat će se svojih zamjerki kao da se sukob dogodio jučer, no takvo inzistiranje samo će produbiti rane. Prihvatite brata ili sestru onakve kakvi jesu, zato što nikada neće biti onakvi kakvi mislite da bi trebali biti, savjetuju psiholozi. I, naravno, ostavite ljubomoru i okrivljavanja po strani. Dodajmo ovdje i situaciju u kojoj neki članovi obitelji ne razgovaraju međusobno, a vi razgovarate sa svima. Tada se možete osjećati kao posrednik, a to nije zavidan položaj. Imajte na umu da ga ne morate prihvatiti, jer potpuno je u redu ostati neutralan, kažu psiholozi. Osim toga, član obitelji ne može vas prisiliti da birate između njega i drugog člana obitelji.
RODITELJI I DJECA
Otuđenje ne mora trajati vječno, pa ni ono između djece i roditelja. Prema istraživanjima u prosjeku traje oko devet godina, dulje između očeva i djece nego između majki i djece. Koliko će trajati, ovisi o otuđenim članovima obitelji, vanjskom pritisku i protoku vremena. Roditelji moraju imati na umu da su njihova odrasla djeca odrasle osobe, a ne djeca. Isto tako, moraju znati da otuđenu djecu najviše frustriraju roditelji koji ne priznaju svoja nedjela. S tim se doista teško nositi. Prilično je uobičajeno da član obitelji koji je bio nasilan, nepravedan, emocionalno je ucjenjivao i slično kasnije niječe da je nešto loše učinio, no bez iskrenog priznanja prošlih nedjela nada za pomirenjem je vrlo slabašna.
NIJE SAMO JEDAN SUKOB
Ljudi nerijetko misle da je do otuđenja u obitelji doveo neki važan trenutak koji je sve promijenio, neka strašna svađa, prijetnja, buran razlaz. Ali u mnogim slučajevima otuđenje se uopće ne odvija na taj način, nego postupno, kroz manifestacije koje je u početku lako previdjeti i preteško u potpunosti razumjeti, čak i s odmakom. Znakove otuđenja lako je propustiti uočiti, zato što u svakoj obitelji dolazi do neslaganja koja treba riješiti, do nesporazuma i različitih emocija i vrlo često sve se izgladi i vrati u ravnotežu. Pored toga, mnogi smatraju i da njihova obitelj može prevladati različite teškoće, da je na njih otporna. Znakovi koji ukazuju na udaljavanje mogu biti, primjerice, poruka koja je ostala bez odgovora, poziv koji se ne uzvraća onako brzo kao u prošlosti, teže planiranje i postizanje dogovora. Javlja se osjećaj da je nešto drugačije, čak i ako se ništa očito nije promijenilo. Naravno da tada malo tko pomisli da je to početak otuđenja. Umjesto toga, vjerojatnije će pomisliti da je druga osoba zauzeta, da joj se trenutno nešto događa i slično. Često je to i točno, kaže američka autorica Suzanne Degges-White, ali ponekad se ti mali poremećaji ne riješe onako kako očekujemo. Umjesto toga, akumuliraju se, pa s vremenom ljudi mogu početi primjećivati obrasce koje je teže ignorirati: određene teme sada brže dovode do napetosti, pokušaji razgovora o nekim temama ne donose osjećaj rješenja kao nekada, ono što je prije možda bilo zanemareno počinje se činiti značajnijim itd. Manje je tu prolaznih sukoba, a više se osjeća promjena u odnosu. U ovoj fazi ljudi često počnu pokušavati popraviti ono što im se čini čudnim, pa započinju razgovore i pokušavaju razjasniti nesporazume ili ponovno uspostaviti osjećaj povezanosti. Ti napori mogu imati mnogo oblika, ali obično odražavaju istu temeljnu nadu - nadaju se da se ono što se promijenilo može riješiti i obnoviti. Ponekad to uspije, a ponekad ne, jer za uspjeh je potrebna dobra volja s obje strane.
Pokušaj popravljanja odnosa i mogući ishodi
Ako pokušaji popravljanja odnosa ne dovedu do očekivanog ishoda, često kod uključenih članova obitelji izazivaju zbunjenost, smatra američka autorica Suzanne Degges-White. Uobičajeno je da ljudi tada preispituju ranije interakcije i postavljaju pitanja koja im prije nisu pala na pamet, poput: "Traje li ovakvo stanje dulje nego što sam mislio/la? Jesam li nešto propustio/la? Može li se ovo popraviti?" Taj se proces rijetko odvija ravnomjerno - postoje razdoblja kada se sve čini boljim i kada se odnos vraća u normalu, no onda se pojavljuju trenuci u kojima udaljenost ponovno postaje očitija. Neki razgovori mogu djelovati obećavajuće, čak i smisleno, ali ne dovode do promjene ukupnog smjera odnosa. Ovakvo preispitivanje i neravnomjernost mogu otežati prepoznavanje onoga što se uistinu događa u stvarnom vremenu i u široj slici. U nekom trenutku ipak dolazi do promjene koja je često suptilna, ali važna. To se može smatrati i prekretnicom u odnosu. Osoba počinje na taj odnos gledati drugačije nego prije. Pitanja o tome što se događa u odnosu mogu ustupiti mjesto pitanjima o tome što je podnošljivo, održivo ili moguće u budućnosti. Za neke ljude to je početak stvaranja distance. Za druge može biti ponovna procjena odnosa - malo se povlače, mijenjaju svoja očekivanja ili preispituju koliko emocionalne energije taj odnos od njih traži. A neki odluče potpuno prekinuti odnos. Te su odluke rijetko impulzivne, češće odražavaju razdoblje razmišljanja, iskustva i, ponekad, ponovljenih pokušaja popravljanja situacije. Gledajući unatrag, ljudi često opisuju otuđenje kao nešto što je "nastajalo tijekom vremena". Iako se otuđenje moglo činiti iznenadnim kao ishod, ono je bilo sve samo ne iznenadno u svom razvoju. Kraj može biti jasan, ali put koji vodi do njega često je složeniji. Razumijevanje otuđenja pokazuje da do njega nije doveo jedan odlučujući trenutak, nije tako jednostavno. Ono se razvija tijekom vremena i oblikuje interakcijama, tumačenjima i naporima s obje strane, zaključuje Degges-White. A ono što rano primijetimo, na što reagiramo i kako se interakcije razvijaju, igra ulogu u onome što se na kraju događa unutar odnosa i s njim.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....