Ana Kolar Foto: Privatna arhiva
Dobro sam prošla

‘Mislila sam da je ljubav ostaviti četkicu kod dečka. Bila sam u krivu‘

Prava bliskost ne mjeri se romantičnim gestama, nego svakodnevnim sitnicama i osjećajem potpune slobode

Nekad sam mislila da će najveći znak bliskosti biti ostaviti četkicu za zube kod dečka. Znate ono. Ona mala pobjeda kad više ne nosiš sve u torbi jer te negdje čeka tvoja četkica. Malo po malo ostanu i krema za lice, punjač, pidžama. Još malo pa pola ormara.

Danas?

Danas imam četkicu za zube kod najbolje prijateljice. I što sam starija, sve više mislim da sam bolje prošla. Još malo pa će mi dodijeliti i ladicu. Iako mi, realno, skoro pa nije ni potrebna jer sam kod nje toliko često da već znam gdje stoje čaše, ručnici, lijekovi i zdjele za pse.

Glamur bez glamura

Ako me nazove i kaže da dođem, dolazim onakva kakva jesam. Masne kose. Bez grudnjaka. S prištom koji sam, naravno, sama raskopala. A ona će me dočekati jednako glamurozno.

Ponekad si doslovno kažemo: "Ajde se otuširaj." Ili: "Operi zube." I nijedna se ne uvrijedi. Jer znaš da ti to govori netko tko će te pet minuta kasnije zagrliti.

Kad jednoj hitno treba veš jer je menstruacija odlučila doći nekoliko dana ranije, druga samo otvara ormar. Kad jednoj ponestane lijeka, druga već zna u kojoj ga je torbici ostavila.

Jednom smo obje zaboravile popiti terapiju. Sjetile smo se usred dućana. Izvadile tablete između polica, popile ih s prvom bocom vode koju smo našle i nastavile birati rajčice kao da je to najnormalnija stvar na svijetu.

Već znamo koja koju kremu koristi. Koji šampon. Koju pastu za zube. Koji dezodorans. Ona pije matchu, ja čaj. Toliko dobro znam njezinu opsesiju matchom da sam joj za rođendan poklonila bocu baš u njezinim bojama. Danas je nosi gotovo posvuda.

Naravno da završimo na pizzi. A poslije se uvjeravamo da je čokolada s rižom sasvim pristojan desert. Ili krafne s cimetom. Ovisi koliko smo taj dan odlučile biti "zdrave".

Ali tek sam nedavno shvatila da sve to nije ono najvažnije.

Najvažnije je što znam da se panično boji bolnica i doktora. Ako meni treba magnetska rezonanca, dermatolog ili ginekolog, neće pitati treba li doći. Samo će pitati: "U koliko sati?"

Možda neće smjeti ući sa mnom u ordinaciju. Ali sjedit će u čekaonici. S litrom vode. I vrlo vjerojatno krafnama.

I znam da bih ja napravila potpuno isto.

Dovoljan i svoj

Tek mi je sad postalo jasno da sam godinama romantiku tražila na potpuno krivim mjestima.

Mislila sam da je ljubav ostaviti četkicu za zube kod partnera.

Danas znam da je ljubav kad netko zna gdje ti stoje lijekovi. Kad ti bez srama kaže da opereš zube. Kad ti pokloni bocu za matchu jer zna da ćeš je nositi svaki dan. Kad sjedi u bolničkoj čekaonici samo zato da ne budeš sama.

Do idućeg puta, želim vam barem jednu osobu pred kojom ne morate biti ni lijepe, ni jake, ni zanimljive. Dovoljno je da budete svoje. Ako takvu osobu imate, čuvajte je. Takvi ljudi ne ulaze u život često. Ali kad uđu, postanu dom.

Zagrljaj,
A.

Anu možete pratiti i na Facebooku i Instagramu.

27. lipanj 2026 10:12