Dobro raspoloženu i vječno nasmiješenu Anu Vilenicu trenutačno gledamo u seriji 'Prava žena'. Glumica ondje igra bivšu klizačicu koja živi na račun stare slave i brojnih celebrity prijateljstava. Na male ekrane vratila se nakon četiri godine, a povukla se jer je s partnerom Edijem Mužinom dobila sinčića Dujma.
U intervju nam je otkrila koliko joj se život promijenio otkako je majka, koje vrijednosti će usaditi sinu, te razmišlja li o drugom djetetu.
Živim (Ž): Prije četiri godine ste postali majka, u kojoj mjeri i na koji način vam se promijenio život?
Ana Vilenica (AV): Promijenio se jako puno. Najveća promjena je utoliko što sam sebi više nisi centar svijeta, postoji netko važniji zbog kojeg radiš sve što radiš i prema čijim potrebama prilagođavaš zapravo sve u svom životu. Duje je meni i Ediju najvažnija osoba na svijetu. Sve što radimo, radimo za njegovu sreću i dobro.
Ž: Koji je najbolji savjet koji ste dobili od svoje majke tijekom i nakon trudnoće?
AV: Zapravo, nisam dobila nikakav savjet. Nekako, dok sam bila trudna uživala sam u trudnoći i potrebe za nekim savjetima nije ni bilo. Kad žena rodi 'baci se u vatru' i jednostavno djeluje. Na početku znaš manje pa se raspituješ kod svih prijateljica koje su rodile, no s vremenom stekneš neko iskustvo i počneš prvenstveno vjerovati sebi.
Ž: O porođaju ste čak progovorili u predstavi '12/2'?
AV: To je za mene bilo jedno 'brutalno' i komično iskustvo. Ja sam po mnogim stvarima 'Alisa u zemlji čudesa' pa su moja očekivanja od čina trudnoće bila mala, te sam potpuno nesvjesno ušla u sve to. Do tog trenutka vjerovala sam da sam super tolerantna na bol i da ću ja to lako. Kad je Duje odlučio izaći na ovaj svijet počeo je show. Iskustvo porođaja htjela sam podijeliti i s publikom, jer rijetko o tome zapravo čujem priče.
Ž: Je li bilo teško vratiti se opet na posao?
AV: I je i nije. Sve je stvar odluke. Ja se nisam tako brzo osjećala spremnom vratiti se na posao. Imala sam potrebu biti uz Dujma, i to bih preporučila svakoj mladoj majci, ako je to moguće.
Super je i moguće je biti super žena i vratiti se na posao tjedan dana nakon poroda, ali tu vrstu dokazivanja nisam imala potrebu raditi. Čak i ono nešto malo što bih pokušala raditi, naknadno je izazvalo samo žaljenje, jer ništa nije toliko vrijedno kao vrijeme koje provedemo sa svojom djecom. Pogotovo kad su tako mali.
S druge strane, tu su bili i praktični razlozi. Mi u Zagrebu nemamo na raspolaganju baka servis, a imati malo dijete je dosta nepredvidljivo. Dogovoriš probu u kazalištu, dijete se razboli, a nemaš ga kome ostaviti. Dosta smo se osjećali sputani u tom periodu, ali kako je Duje krenuo u vrtić sve je puno lakše.
Ž: Kako se Duje snašao u vrtiću? Jeste li strepili prvi prvom danu (hoće li plakati, kako će mu biti)?
AV: Najiskrenije, stječem dojam da mu vrtić nikada nije do kraja legao. Dugo je trajao taj period prilagodbe. Mislim da je Duje pravi mali individualac i da teško prihvaća i prilagođava se ma kakvom sustavu. Upravo na tome moramo raditi s njim - da shvati da je dio zajednice i da zajednica ima neka pravila.
Ž: Koje vrijednosti ćete mu usaditi?
AV: Jako bih mu voljela usaditi vjeru u sebe i u ljude. Voljela bih da izraste u plemenitog, vrijednog i nesebičnog čovjeka, koji pri tom neće zanemariti i svoje potrebe. Voljela bih da uvidi da se život uistinu sastoji od malih stvari i da uživa u životu.
Ž: Jeste li stroga mama?
AV: Jesam ponekad. Kad imate u kući malu glavicu punu energije i s milijun ideja koje mogu otići u svakom pravcu, morate zauzdati stvari. Duje me razumije i sluša, uglavnom :), a kako je stariji lakše mi je objasniti mu neke stvari.
Ž: Kakvom odgoju težite i koliko se ono razlikuje od onoga kako su vas odgojili?
AV: Moj ideal bi bila neka sredina između 'old schoola', odnosno treba usvojiti određena pravila i imati disciplinu, te tog nekog 'new age' pristupa. Mislim da mogu biti strog, ali ne i rigidan roditelj. S druge strane mislim da mu dajem i dosta slobode. Duje je jako otvoren, samosvjestan dječak koji se ne boji komunikacije, a razgovor je nešto što bih mu voljela usaditi s obzirom da sama nisam naučila razgovarati. Želim da otvoreno komuniciramo o svemu, da se nauči izražavati.
Ž: Koje su vaše i Dujmove omiljene zajedničke aktivnosti?
AV: S Dujmom imam više strpljenja kad smo vani. Osobno volim s njim šetati, provoditi vrijeme u parkiću, prirodi ili druženju s drugim kolegicama majkama. Edi pak više s njim voli biti doma i on ima daleko više strpljenja za njegove igrice, za logičke i druge male zadatke.
Ž: Koliko vam partner pomaže u svemu?
AV: Pomaže jako puno u odgoju i mislim da je sjajan otac. Ja sam pomalo preuzela ulogu policajca, a on je pravi učitelj. Volim ih gledati zajedno.
Ž: Razmišljate li možda o još jednom djetetu, zapitkuje li Duje hoće li dobiti bracu ili seku?
AV: Joj da. Ja bih jako voljela imati kćerkicu. Duje je isto otvoren ideji, no nije bio uvijek. Jako mu nedostaje netko za igru.
Ž: Koliko su vam se promijenili prioriteti otkako ste majka?
AV: Sada je Duje moj prioritet.
Ž: S kojim izazovima se 'borite'?
AV: Uff… Svaki dan izazov jedan. Kao majka - kako da zadržim hladnu glavu, ostanem strpljiva. Kao osoba - kako da ispunim sve svoje potencijale. Kao glumica - kako da opstanem u sustavu koji prema mojem mišljenju i nije uvijek najpravedniji.
Ž: Kakvo je bilo vaše djetinjstvo?
AV: Moje je djetinjstvo bilo predivno. Ali uistinu. Osjećala sam se jako paženo, voljeno i zaštićeno dijete. I slobodno.
Ž: Tehnologija iz dana u dan napreduje, ograničavate li svom sinu gledanje televizije?
AV: Novo vrijeme je pred nama. Tehnologija je tu, ali ja koristim tehnologiju, ne ona mene. Pazimo jako da Duje ograničeno gleda televiziju. Kupili smo mu tablet, no on je skoro dvije godine 'na popravku' jer sam primijetila da bi postao nervozan nakon što bi bio ispred njega. Duji je sad potrebna igra i svježi zrak, nastojim mu to što više priuštiti.
Ž: Kakvo je Dujam dijete?
AV: Živo. Sa svojom glavicom koja puno i pametno misli i planira. Znatiželjan, senzitivan i duhovit. I nevjerojatno je nepovjerljiv. To mi je tako smiješno. Ponekad mi se čini da vjeruje samo sebi. Mislim da se trebao zvati Toma.
Ž: Je li on zaslužan za vašu odličnu liniju?
AV: Da, definitivno. Pripomogao je jako.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....