Očaj, beznađe i ostale osjećaje potaknute traumatičnim događajem može biti teško identificirati i izraziti
 FOTOGRAFIJE: BOGDAN KURYLO GETTY IMAGES/ISTOCKPHOTO
pomozite sebi i bližnjima

Ako vam tragične vijesti izazivaju značajan stres, ne oklijevajte - postoje metode koje pomažu

Traumatični događaj može vas duboko potresti i ako niste njime direktno pogođeni

Tragičnim vijestima kao da nema kraja - pandemija koja već godinu dana odnosi živote u cijelom svijetu, potresi koji su teško pogodili našu zemlju, poplave, gušenja plinom... Teško je prihvatiti i razumjeti zbog čega se takve tragedije događaju ili što znače za budućnost. Traumatični događaji iznenadni su i neočekivani, ljudi se zbog njih osjećaju nemoćno, zbunjeno, ljutito, zabrinuto..., a nekada kao da ne osjećaju ništa.Ne postoji standard prema kojem bi se trebalo osjećati ili ponašati u takvim situacijama, ali postoje pokazatelji prema kojima možete prepoznati znakove ekstremnog stresa kod sebe i kod osoba oko vas, kao i metode pomoću kojih možete pomoći sebi ili bližnjima.


Govorite o osjećajima

Sljedećih nekoliko temeljnih savjeta može biti od pomoći u različitim stresnim i tragičnim situacijama koje mogu pogoditi čovjeka.

● Traumatični događaji mogu izazvati osjećaj nesigurnosti, frustriranost i anksioznost. Budite strpljivi prema sebi i svojima – potrebno je vrijeme da ovladate silinom osjećaja.

● Nemojte se izolirati. Provodite vrijeme s obitelji i prijateljima, pokažite im da ste tu za njih. Slušajte jedni druge, zagrlite se, pomozite si.

● Vodite brigu o sebi. Pijte dovoljno vode, hranite se zdravo koliko je moguće, dovoljno spavajte.

● Osjećate li da ste zasićeni vijestima, napravite stanku u praćenju medija i pogotovo društvenih mreža.

● Budite iskreni prema djeci i objasnite im što se dogodilo, njima primjerenim rječnikom. Potaknite ih da govore o svojim osjećajima i slušajte ih. Budite iskreni i recite im da ste i vi tužni i zabrinuti, ali i da ste tu kako biste zajedno prebrodili nevolju.

● Recite djeci da je vaša obitelj sigurna i ponovite to koliko god puta je potrebno. Budite u blizini djece, privinite ih k sebi. Dodir će ih dodatno uvjeriti da ste tu za njih.

● Obratite pažnju na znakove stresa kod članova obitelji i prijatelja, ali i kod sebe. Zatražite pomoć od drugih ako vam je potrebna. Znakovi mogu biti tjelesni i emocionalni, primjerice: problemi sa spavanjem, napetost u mišićima, bolovi u tijelu, glavobolje, loša koncentracija, mučnina, osjećaj krivnje, bijes, tuga, pokušaji izbjegavanja podsjećanja na tragični događaj (izbjegavanje okidača), fiksacija na tragični događaj, povlačenje u sebe, dojam da ne osjećate ništa. Prepoznavanje tjelesnih odgovora na stres prvi je korak prema oslobađanju od nagomilanog stresa.


Duboko dirnuti tragedijama

Traumatični događaj može vas duboko potresti i ako niste njime direktno pogođeni, kao što je petrinjski potres uzburkao emocije svih stanovnika Hrvatske. Normalno je osjećati se duboko dirnut tragedijama, osobito kada se događaju u gotovo nepodnošljivim količinama i toliko učestalo da sustižu jedna drugu. Stručnjaci za mentalno zdravlje predlažu neke strategije za bolje nošenje s tragičnim vijestima.

● Povežite ponovo um i tijelo

Za početak, treba shvatiti razliku između mehanizama za suočavanje s tragičnim vijestima i obrambenih mehanizama, kaže američka psihoterapeutkinja Rashida Latef. Obrambeni mehanizmi, kao što su poricanje ili potiskivanje, reaktivni su i uključuju distanciranje od negativnih osjećaja; mehanizmi suočavanja, kao što su meditacija ili tjelesna aktivnost, proaktivna su ponašanja koja mogu pomoći u obuzdavanju negativnih osjećaja. „Kada se oslanjate na obrambene mehanizme, osjećate se vrlo izolirano, kao da ne znate što se događa. Cilj je ponovo povezati um i tijelo”, kaže Latef i preporučuje vježbanje joge i ljudski kontakt (primjerice, zagrljaj s nekim koga volite) kao dostupne načine za suočavanje s vlastitim emocijama.

● Odmorite se od stalnih vijesti

Teško je u takvom razdoblju isključiti se od vijesti, ali važno je to učiniti, makar na kraće vrijeme. „U redu je ako se ljudi isključe s društvenih mreža i prestanu pratiti sve novosti”, kaže terapeutkinja Shivani Seth. „Lako je postati prezasićen vijestima tijekom takvih situacija. Uvedite barem nekoliko sati dnevno bez ekrana svih vrsta, za to vrijeme razgovarajte s bliskim ljudima, šećite, kuhajte...”

Klinička psihologinja dr. Vivien Lee predlaže ograničiti čitanje ili gledanje vijesti o traumatičnom događaju na samo deset do 15 minuta dnevno u prvim danima nakon njega. „Pojavit će se mnoge glasine ili pak uznemirujući detalji koji mogu biti i neistiniti. Uz to, ljudi online ostavljaju vrlo neugodne komentare i sve to nije potrebno onima koji su pogođeni tragedijom”, kaže dr. Lee. Pričekajte nekoliko dana dok se ne doznaju točne činjenice o događaju, kako biste izbjegli nagađanja i senzacionalizam.

● Fokusirajte se na one koji pomažu

Nakon nesreće ili prirodne katastrofe lako se usredotočiti na razrušene kuće, na smrt i patnju, na traženje krivca za nesreću... Dr. Lee kaže da je za naše mentalno zdravlje dobro usredotočiti se na one koji pomažu: „Kada čitate ili gledate izvještaje o nekom traumatičnom događaju, pokušajte pronaći ljude koji pomažu onima kojima je pomoć potrebna. Potražite one koji su prvi došli na mjesto događaja i pomažu drugima, spašavaju živote, raščišćavaju teren.” Fokusiranje na dobro u svijetu može se činiti malim korakom, ali sigurno će nam pomoći da se „pregrupiramo” i zadržimo poželjnu perspektivu.

● Potražite terapiju

Ne morate biti osobno pogođeni nekom tragedijom da bi ona utjecala na vas. Ako vam zastrašujuće vijesti izazivaju značajan stres, razmislite o stručnoj pomoći u prevladavanju tragedije. „Postoje stručnjaci posebno educirani za pomoć ljudima u suočavanju s ovakvim tipom traume, kao i drugim tipovima trauma za koje velika tragedija može biti okidač. Treba biti strpljiv i dosljedan, jer za to je potrebno vrijeme”, kaže Shivani Seth.

Očaj, beznađe i ostale osjećaje potaknute traumatičnim događajem može biti teško identificirati i izraziti. Tada može pomoći art terapija – terapija u kojoj ljudi rade sa stručnjacima za mentalno zdravlje kako bi istražili svoje emocije i ponašanja kroz umjetnički rad. „I sam proces umjetničkog stvaranja može djelovati terapijski i olakšati umu i tijelu”, kaže art terapeutkinja Christina Auriemma. U art terapiji se kombiniraju umjetničko stvaranje i razgovor o djelima kako bi se potaknula komunikacija. Tako se nastoji pomoći u upravljanju stresom i procesuiranju traume.

● Ne osjećajte se krivima zbog užitka ili rutine

Jedan od najtežih dijelova kod praćenja traumatičnog događaja javljanje je osjećaja da nismo „zaslužili” uživati u vlastitom životu, dok neki drugi ljudi istodobno prolaze kroz goleme patnje. No, dr. Lee objašnjava da je, i uz praćenje vijesti, važno nastaviti sa svakodnevnom rutinom (uključujući i uobičajenu brigu o sebi) i činiti male stvari koje nas vesele i da to ne znači da nešto radimo pogrešno. Dr. Lee kaže: „Obratite se obitelji i prijateljima. Nastavite sudjelovati u uobičajenim aktivnostima koje vas vesele, kao što su sport, hobiji, čitanje, druženje. Možete se osjećati krivima zbog toga, no teško je pomoći drugima, ako ne vodite brigu o sebi.”

● Donirajte ili volontirajte

Donirajte korisne predmete ili novac za ljude koji su izravno pogođeni nesrećom ili prirodnom nepogodom. Prijavite se kao volonter. Osjećat ćete se dobro jer pomažete od srca i nadvladat ćete osjećaj nemoći koji vas možda hvata ako ste samo promatrač traumatičnog događaja.

Riječi koje mogu olakšati

Nije uvijek lako znati što reći osobi koja tuguje. Stručnjaci nude nekoliko ideja:

● Ne govorite ništa, samo budite prisutni.

● Riječima potvrdite gubitak koji su doživjeli: „Čula/čuo sam da je ........ preminuo/preminula.”

● „Da barem imam prave riječi, ali želim ti reći da sam tu i da se brinem.”

● „Ne znam kako se osjećaš, ali tu sam da ti pomognem koliko god mogu.”

● „Ne mogu zamisliti kroz što prolaziš.”

● „Mislim na tebe.”

● „Mogu li te zagrliti?”

● „Svi trebamo podršku u ovakvim situacijama, ne boj se tražiti pomoć.” Mnogima nije lako niti ugodno tražiti pomoć, zato provjeravajte kako se drže vaši bližnji, pa i oni koji se čine najčvršćima.

Ovo nemojte govoriti

Sljedeće ne bi nikada trebalo reći ljudima koji tuguju:

● „Sve će biti u redu.”

● „Sada su na boljem mjestu.”

● „Sve što se događa, događa se s razlogom.”

● „Točno znam kako se osjećaš/kroz što prolaziš.”

● „Budi jak/jaka.”

● Sve izjave koje počinju s „trebao bi/trebala bi”.

Linker
10. studeni 2024 04:10