Padate li i vi na nebulozne i bombastične poluistine o hrani?

Prošli sam vikend bila na jednoj izvrsnoj radionici govorništva. Svaka čast organizatorima; studentima Filozofskog u Zagrebu. Bio je i mali domjenak. Začudila se moja poznanica Katija kad je na mom tanjuru ugledala komadić mesa. A ja sam se još više začudila njezinom čudu. Jesam li trebala ponijeti svoju eko hranu od kuće? Ili bih trebala živjeti na izvorskoj vodi i smeđoj riži? Ništa mi nije bilo jasno. A ne to. Katija se zabezeknula što ja, kao nutricionistica, jedem to meso prepuno antibiotika. Sad mi je život bio još manje jasan. Odakle Vam ti podaci?, zapitah je u čudu i bojazni za svoj skromni život. S predavanja, slavodobitno pojasni ona, ponosna što se educira za dobro sebe i svoje obitelji.

Ako znaš nacrtati avion, jesi li pilot?

Pretvorivši se u veliko uho, predam Katiji riječ.

Dakle, čovjek čija struka nema niti daleke veze s prehranom je došao u sportski klub govoriti roditeljima što bi im djeca trebala jesti. [???] Ako znaš nacrtati avion, ne znači da ga znaš i voziti. Svi sve znamo i svi se u sve razumijemo. Svi smo nogometni izbornici, predsjednici Vlade i Sabora, doktori svih specijalizacija, profesori svih mogućih i nemogućih predmeta, sudci, ... Sve genij do genija. Kod nas je valjda sve moguće i dopušteno, pa tako i strašiti ljude apokaliptičnim pričama o hrani.

Ruku na srce, nema mi u tome ništa sporno. Ima li vama? Ako je životinja bolesna normalno je da joj pomognemo da se izliječi. Domaće životinje su seljacima kao kućni ljubimci. Žao vam ih je kad su bolesne. Nemate srca gledati kako su tužne i nemoćne. I sama sam prije nekoliko godina trčala po susjednom selu tražeći veterinara jer se bakina svinja razboljela. Joj tuge. Ne znaš kome je gore i kome je potrebnija pomoć; svinji ili baki. Kad je svinja ozdravila, živnula je i baka.

Čujemo li samo što želimo čuti?

I još mi poznanica spomene kako ne bismo smjeli piti mlijeko. A zbog čega?, upitam radoznalo. Katija se nije mogla sjetiti koji je razlog za nepijenje mlijeka naveo onaj grande stručnjak. Zapamtila je samo najvažnije; mlijeko nije zdravo.

Nadalje, ako je osoba intolerantna na laktozu (šećer koji se nalazi u mlijeku), onda joj se može ponuditi mlijeko koje laktozu ne sadrži. Postoje na našem tržištu takva mlijeka. Uz to, jogurt i kiselo mlijeko imaju manje laktoze od običnog mlijeka. U većini slučajeva ne stvaraju probleme ljudima kojima smeta laktoza.

Svašta nam 'ostaje u uhu'

Istini za volju, Azijati lošije podnose mlijeko u odnosu na nas. No, očito je da mi nismo Azijati. Glavno je da nama ostane u uhu kako mlijeko ne valja. A to da Azijati jedu više povrća i tjelesno su aktivniji od nas nikoga ne zanima. Potpuno je nevažno kako to povrće i svakodnevna tjelesna aktivnost pomažu očuvanje zdravlja kostiju. Joj. Nemoj me sada s tim zamarati. Jer 'ko može trčati kad umoran dođe s posla kući!?

Da zaključim. Ne vidim valjanog razloga zašto ne piti mlijeko i jogurt ako organizmu ne stvaraju probleme. Ili su problemi u nečijim glavama? Osim kalcija, jogurt i mlijeko sadrže vitamine B skupine. Izdvaja se vitamin B12. Nema ga u namirnicama biljnog podrijetla. Stoga su mlijeko i mliječni proizvodi od izuzetne koristi vegetarijancima. Tu je i vitamin D (koji pomaže ugradnju kalcija u kosti), magnezij (potreban za normalnu funkciju mišića), selen (koji je antioksidans), kalij (potreban srcu), kvalitetne bjelančevine (potrebne za izgradnju mišića), ...

Eto. Morala sam reći što mi je na duši. Crkla bi' da nisam. A vama ostavljam odabrati što ćete učiniti; prihvatiti bombastične poluistine o hrani ili već jednom poslušati dosadne savjete - povrće jesti za ručak i večeru, svaki dan pojesti tri komada voća, ...