Evo zbog čega muškarci često izbjegavaju dijete i ne uspijevaju postići poželjnu tjelesnu težinu

Pretilost je jedan od najvećih globalnih zdravstvenih problema današnjice. Svjetska zdravstvena organizacija izvijestila je da je 2022. godine 43 posto odraslih osoba u dobi od 18 i više godina imalo prekomjernu tjelesnu težinu, dok je 16 posto živjelo s pretilošću.

Iako s viškom kilograma muku muče i muškarci i žene, muškarci često ne uspijevaju skinuti prekomjernu masu zbog toga što dijete doživljavaju kao „žensko područje”, pokazala je nova studija objavljena u časopisu PLOS One, koja se bavila time kako percepcija spola može utjecati na ciljeve zdravstvene zaštite. Studija je pokazala i da elementi konkurentnosti i društvene interakcije češće dovode do uspješnih strategija mršavljenja među muškarcima.

Strah od odricanja

Predvođeni timom sa Sveučilišta Anglia Ruskin u Cambridgeu, istraživači su ispitali malu fokus skupinu muškaraca u dobi od 30 i više godina, od kojih su većina bili bijelci, oženjeni i obrazovani. Na pitanje o prethodnim iskustvima s gubitkom težine, većina je negativno govorila o dijetama koje doživljava kao restriktivne i brze.

„Mislim da su dijete često kratkoročni, brzi režimi prehrane koje je vrlo teško održati”, rekao je jedan sudionik. „Smatram da je riječ ‘dijeta‘ vrlo negativna jer, čim se spomene, svi automatski pomisle na odricanje, odricanje i samo odricanje”, rekao je drugi.

Sudionici su govorili i o tome kako se kultura držanja dijete doživljava kao prostor koji je povezaniji sa ženama, pritom navodeći vizualni stil i diskurs usmjerene na estetiku koja se povezuje s održavanjem vitke linije. „Kad pogledate tekstove na internetu ili se prisjetite emisija o mršavljenju koje su se prikazivale na televiziji, uvijek su u njima bile žene. Uvijek je postojala ta poruka da žene moraju izgledati vitko”, rekao je jedan ispitanik istraživačima.

Ništa bez partnerica

Unatoč takvim i sličnim opravdanjima i stavovima, studija je pokazala da su muškarci, kada su imali podršku partnerica, pridavali manje važnosti teškoćama vezanim uz program prehrane. Tada su se osjećali i motiviranijima za svladavanje početnih prepreka u procesu gubitka kilograma.

Neki su muškarci u studiji smršavjeli u prošlosti isključivo zato što su njihove partnerice praktično nadzirale provedbu programa prehrane – rekao je Justin Roberts, profesor fiziologije prehrane na Sveučilištu Anglia Ruskin i koautor studije. Bilo je i muškaraca koji su spominjali mentora, tj. osobu s iskustvom ili stručnim znanjem na koju su se mogli ugledati, ili pak nekoga tko je već prošao taj program i mogao im pokazati pravi put.

Prevalencija pretilosti veća je kod muškaraca; prema podacima britanske Nacionalne zdravstvene službe, 2024. godine čak je 70 posto muškaraca imalo prekomjernu tjelesnu težinu, u usporedbi sa 62 posto žena. Iako najnovije istraživanje sadrži određena odstupanja pri odabiru sudionika – na što ukazuju i autori – ono također upozorava na šire probleme vezane uz način na koji osmišljavamo programe mršavljenja i govorimo o njima, kao i na to kako takvi programi mogu dovesti do stalnih ciklusa neuspjeha. Roberts smatra da će muškarci naposljetku vjerojatnije postići uspjeh ako se uvedu bolje inicijative za pružanje podrške, uključujući redovite provjere napretka i personalizirane strategije suočavanja s izazovima.