"S ovom dijagnozom svaki je dan kao da imate najgoru morsku bolest usred najveće oluje"

piše Josipa Zekanović

Hyperemesis Gravidarum (HG). Prva asocijacija na ove riječi mogla bi se odnositi na težinu izgovora; lomi jezik, teško se izgovara. Što je to zapravo? Onoliko koliko se teško izgovara, toliko se teško i proživljava, o čemu svjedoči velik broj žena okupljenih u prvoj hrvatskoj Facebook grupi o hiperemezi.

Riječ je o trudničkoj hiperemezi, dijagnozi kod koje se javlja kontinuirano učestalo povraćanje koje može trajati do drugog tromjesečja ali i do kraja same trudnoće. Nažalost, garancije o tijeku hiperemeze i njezinoj težini nitko ne može s preciznom točnošću predvidjeti. Svaka žena je priča za sebe, a zajednička im je upravo ova dijagnoza.

Stanje je to koje je okarakterizirano gubitkom kilograma, narušenim nutritivnim vrijednostima u organizmu, stresom, dehidracijom, iscrpljenošću i još mnogim popratnim i težim uzročno posljedičnim tegobama.

Definicija kaže kako je Hyperemesis Gravidarum zdravstveno stanje koje utječe na trudnice i odlikuje se teškom mučninom i povraćanjem. Iako gotovo 70 do 80 posto trudnica može doživjeti redovite jutarnje mučnine, samo 1 posto njih proživi ekstremne simptome hiperemeze. Teorija je jedno, no praksa je sasvim drugo. Kako prepoznati i preživjeti hiperemezu, kako si pomoći, od kuda krenuti. Primarna stvar je utvrđivanje dijagnoze, a tada kreće sve ostalo.

Hrvatska inicijativa za pomoć ženama iz cijele regije

U svijetu postoje mnoge neprofitabilne organizacije, udruženja, a u posljednje vrijeme sve više je i virtualnih grupa koje se bave upravo ovom dijagnozom. Tako je prošle godine i Hrvatska dobila svoju prvu Facebook grupu Hyperemesis Gravidarum Support Group Croatia, koju je osnovala Zadranka Josipa Zekanović, i prvu Facebook stranica potpore Hyperemesis Gravidarum - stranica podrške koju je osnovala Ana Modrić. Danas su grupa i stranica povezane i djeluju zajedno, a sve u cilju poticanja svijesti o hiperemezi. Grupu administriraju Josipa i Ana, a dužnost moderatora pripada članici grupe Josipi Mustapić. Iako nosi u nazivu ime Croatia, grupa okuplja članice sa područja cijelog Balkana, koje nastoje svojim savjetima i iskustvom pomoći svim onim ženama koje su suočene s ovim stanjem i pružaju im potporu.

Njih 340 okupljeno je u ovo grupi i svakodnevnim angažmanom nastoje olakšati život onima koje se po prvi put susreću sa hiperemezom, ali i onima na čije je mentalno i fizičko zdravlje hiperemeza ostavila posljedice i nakon trudnoće.

Josipa Zekanović

FOTOGRAFIJE: privatna arhiva

Širenje svjesnosti i empatija okoline i struke

Kada se govori o svijesti i hiperemezi, mjesec svibanj je posvećen upravo tome, a 15. svibnja obilježava se Međunarodni dan svjesnosti o trudničkoj hiperemezi, stoga su se i članice ove grupe odlučile aktivirati u promotivnoj online kampanji. Koliko je grupa narasla govori i činjenica kako imaju i podršku ostalih grupa i udruženja na svjetskoj razini, te krovnih organizacija HER Foundation, Hyperemesis Education and Research, svjetske neprofitne organizacije koja promovira svjesnost o hiperemezi te se bavi istraživanjem iste.

Kako je sve počelo u Hrvatskoj? Prošle je godine Josipa Zekanović nakon izrazito teške trudnoće, ekstremne hiperemeze koja ju je pratila svih devet mjeseci, te ostavila i vidnog traga na njezinom zdravlju nakon, odlučila osnovati grupu na Facebooku.
Josipa je bila članica stranih HG grupa gdje je naučila tek tada što je zapravo ekstremna hiperemeza, s kojom se treba boriti, te preživjeti svih 9 mjeseci. Ovo je bila njezina druga trudnoća, te je u prvoj također patila od ekstremne hiperemeze svih 9 mjeseci. Stoga se nakon svega toga odlučila prihvatiti posla i uraditi nešto po tom pitanju, ne samo za sebe, već za sve žene koje su suočene s tom dijagnozom.

Priča Ane Modrić je slična: tijekom prve HG trudnoće, u cilju svjesnosti i informiranja o hiperemezi, osnovala je svoju stranicu potpore. Josipa i Ana djeluju zajedno sa svojim udruženim virtualnim zajednicama, malim koracima približavaju se velikim ciljevima.

Bolujete li od hiperemeze?

Ne bismo li bolje prikazali osjećaj hiperemeze, odnosno, kako je to patiti od spomenute, spomenut ćemo da se najčešće opisuje da je jednaka osjećaju najgoreg oblika morske bolesti usred najveće oluje.

Posljedice hiperemeze uspoređuju se sa gladovanjem, boravkom u pustinji, s obzirom na to da hrana i probavljanje iste u ovom slučaju ne idu nikako zajedno pod ruku. Zamislite da bolujete od viroze par dana, povraćate, ne možete jesti, malaksali se, nemate snage, dehidrirani, sve vas boli…upravo tako žive žene koje se bore sa hiperemezom. Definitivno nije ugodno, a ni zdravo povratiti po 20 ili 30 i više puta u danu, 24 sata.

Ne jedete ništa jer ni ne možete zadržati ništa, sve ide van. Takozvana sigurna hrana ograničena je na minimalan izbor namirnica, a kod nekih taj termin uopće ne postoji.

I taj mali gutljaj vode koji bi vas možda prividno spasio, neke može koštati kontinuiranoga povraćanja po par sati u komadu. Priče kako đumbir, bademi i ostale namirnice pomažu i olakšavaju stanje kod ekstremne hiperemeze ne drže vodu. U ovom slučaju jedini spas je u medicinskoj terapiji i liječenju. Medicinska terapija podrazumijeva uzimanje lijekova, hidracijom u vidu infuzije, a u najtežim slučajevima uvođenje nazogastrične sonde, što je najčešće praksa u stranim zemljama. Prema svjedočanstvima žena okupljenim u hrvatskoj HG grupi, Hrvatska i susjedne zemlje su daleko od toga svjetlosnim godinama. Infuzija je u najčešćim slučajevima jedina dostupna opcija, a sve naravno, ovisi o procjeni struke.

Žena koja pati od hiperemeze nerijetko se bori i protiv depresije, anksioznosti. Mentalno zdravlje u ovakvim situacijama je vrlo krhko. Okolina, pa i struka u nekim slučajevima ne pokazuju dovoljnu dozu empatije ili interesa za bavljenjem ovakvim slučajevima, a tu upravo uskače ova virtualna kampanja.

Preživjeti hiperemezu, posebice onu ekstremnu, izazov je života. Dani su doslovno odbrojavani, svaki je isti, jako težak, čovjek tek tada shvaća kolika je granica boli i koliko se mora boriti za život. U takvim danima nerijetko se javljaju suicidalne misli jer treba izdržati povraćanje po cijeli dan i noć mjesecima, a kod nekih žena svih devet. Strah za nerođeno dijete, kako uopće prospavati noć ili preživjeti sljedeći dan, jedna su od mnogih pitanja s kojima se suočavaju žene koje pate od hiperemeze.

Josipa Mustapić

FOTOGRAFIJE: privatna arhiva

Studije o hiperemezi

Nedavno je rađena studija u kojoj se ukazuje kako je hiperemeza još teža za izdržati u doba pandemije. Usporedba izolacije za vrijeme hiperemeze može se usporediti i s izolacijom u doba korone, te rezultira negativnim utjecajem po ljudsko zdravlje.
Hormonski disbalans koji se javlja uslijed ovakvog stanja radi štetu na organima kao što su štitnjača, a također se, uslijed jake dehidracije, javljaju i bolne kontrakcije.

Hiperemeza je nešto što je prisutno, nešto pred čime se ne bismo smjeli zatvarati oči i stavljati pod tepih. Osobe koje boluju od HG-a trebale bi imati maksimalnu podršku i razumijevanje partnera, struke i okoline. Bolujući od HG-a možete slobodno zaboraviti na normalan život, jer i najosnovnije stvari poput odijevanja, tuširanja, odlaska na wc, predstavljaju izazov te su takve žene ovisne o pomoći okoline. Ukoliko ne nailaze na to, tada mentalno zdravlje postaje upitno. Bol koja je prisutna u cijelom tijelu, nemogućnost kretanja zbog vrtoglavica, slabosti i povraćanja, obolijevanja bubrega zbog dehidracije, oštećenje probavnog trakta uslijed ekstremnog povraćanja želučane kiseline, krvi, konstipacija uslijed nemogućnosti konzumiranja hrane…sve ovo prati hiperemezu.

Ponekad HG nije završio činom poroda, tegobe se nastavljaju, povraćanje može biti prisutno i dalje, a može trajati mjesecima, godinama. Štitnjača nerijetko otkazuje poslušnost, dok zubi, kosa i nokti također obolijevaju. Prisutan je strah od hrane, kod nekih žena se javlja averzija prema hrani, dok neke nadoknađuju unošenjem enormnih količina hrane, kao nadoknadu onoga što nije bilo moguće za vrijeme trudnoće. U oba slučaja dolazi do metaboličkih poremećaja gdje je potrebna medicinska intervencija.
Toliko je bilo govora kako HG nužno ne ostavlja posljedice na nerođeno dijete, no neki stručnjaci tvrde drugačije. Ponekad takozvana HG djeca najčešće imaju problema s motorikom i govorom, neurorizična su, javljaju se problemi sa refluksom, kožna oboljenja u vidu dermatitisa, sklonosti alergijama i još čitav niz dijagnoza.

Ana Modrić

FOTOGRAFIJE: privatna arhiva

Znanstvenici su uspjeli dokazati kako je upravo jedan gen u ljudskom tijelu odgovoran za pojavu trudničke hiperemeze.Svaka žena koja je proživjela ovo zna barem jednu uzročno posljedičnu vezu koja je nabrojana ovdje, a tiče se hiperemeze.

Budući da je grupa koja pomaže ovim ženama isključivo društvena, nije medicinskog karaktera, u grupi u su prisutne i članice čija je profesija povezana s medicinom i psihologijom, tako da se može reći kako djeluju kao jedan mali virtualni SOS centar.

Nečija lijepa riječ može učiniti čuda, pogotovo u trenucima kada misliš da ne možeš više izdržati, da si gotov i da nema dalje. U hrvatskoj grupi apeliraju kako žene sa HG-om imaju prava na liječenje i medikaciju, imaju pravo na dijagnozu, imaju pravo na informacije, senzibilnost okoline i struke. Imaju pravo na zdravlje.

Podržimo ih i pokažimo 15. svibnja da smo uz njih.