Dođete na zračenje, a kažu vam: "Aparat je u kvaru". Osjećala sam se kao da nikoga nije briga

Mirjani Zrinski, 55-godišnjakinji iz Zagreba, rak maternice dijagnosticiran je u jesen prošle godine, a nakon prvotnog šoka za nju i njezinu obitelj uslijedilo je i veliko razočaranje. Nakon operacije i kemoterapije liječenje je zapelo na zračenju. Naime, aparat za zračenje više je bio u kvaru nego što je radio, tako da je Mirjana Zrinski na propisanih 25 zračenja odlazila sve do početka prošlog rujna. Mnogo je puta došla pa se vratila kući neobavljena posla, a s njom i mnoge druge pacijentice iz Varaždina, Karlovca i još udaljenijih mjesta. Uz stres oko bolesti, mnoge su morale plaćati smještaj u Zagrebu kako bi si osigurale dostupnost terapije, koju su onda prekidale zbog kvara uređaja.

Stari uređaji

Mirjanu je njezina situacija oko liječenja ogorčila pa je pisala inspekciji Ministarstva zdravstva, a oni su odgovorili dopisom Klinici za tumore, nakon čega je njezina terapija zračenjem nastavljena bez poteškoća. Nije, kaže Mirjana Zrinski, to krivnja Klinike za tumore, liječnika, tehničara niti medicinskih sestara, problem je u tome što se zapostavljaju potrebe za liječenjem onkoloških pacijenata pa su oni suočeni sa starim uređajima koji se kvare jer su stari te s novijim uređajima koji se kvare jer se na njima zrači više pacijenata nego što aparati mogu podnijeti. Tužan je podatak da od raka u Hrvatskoj oboli gotovo 25 tisuća ljudi svake godine.

Ima li uopće smisla?

- Osjećala sam se kao da nikoga nije briga. Dođete na zračenje, a kažu vam: "Aparat je u kvaru. Zvat ćemo vas kada se popravi". Prva dva puta uopće nisam bila na zračenju, drugi tjedan sam odradila jednu terapiju. Pitala sam se pa kad ću odraditi cijelu terapiju, ima li to smisla ovako napreskokce? Kako će me ta isprekidana terapija izliječiti? Bila sam ogorčena i ljutita. Nakon što sam već dva tjedna bila bez zračenja, pisala sam u ministarstvo i pitala ih gdje se ja mogu liječiti - kaže nam Mirjana Zrinski. Njezina imenjakinja, Mirjana, na zračenje je dolazila iz Zadra. I ona je više puta ostala bez terapije zbog kvara na uređaju.

Stres za cijelu obitelj

"To je strašan stres, najviše za mene, ali i za moju obitelj. Nevjerojatno je da država ima novca za sve, a nema za liječenje nas, onkoloških pacijenata", požalila se Mirjana u udruzi "Nismo same".

- Nažalost, identična je situacija i u drugim zagrebačkim bolnicama. U tri i pol godine, koliko udruga "Nismo same" provodi projekt besplatnog taksi prijevoza na terapije, gotovo da nema korisnice te usluge koja je odradila terapiju zračenja bez prekida - kaže predsjednica udruge Ivana Kalogjera.

Sve o problemima s kojima se susreću oboljeli od raka čitajte u novom Doktoru u kući, na kioscima je od četvrtka, 7. listopada.