Tko je ikome dao za pravo da svoja usađena uvjerenja prenosi na nasljednike, tvrdeći da su ona najbolja i da se od njih ne smije odstupati?

Uvijek je dobro osim svog mišljenja potražiti i neka druga mišljenja kad se obruč oko nas steže, a posebno ako je problem osobne prirode. Trebamo rješenja da nam mrak straha ne pomrači um. No znamo li, kako rješenja ovise o našim uvjerenjima. Kriva uvjerenja, kriva rješenja i obrnuto. To je krug u krugu.

Usađena uvjerenja

Čovjeku se odmalena usađuju uvjerenja, a kako su djeca poput spužve, a uvjerenja poput vode spužva se lako natopi, ali lako i iscijedi. No, kad se jednom uvjerenja uvuku u svaku poru spužve, ona postaje kruta tvar, a kruto je teško saviti, a još teže iscijediti. Nevjerojatno, kod nas se sve prenosi s koljena na koljeno, no uvjerenja bi trebala biti puštena da ih svatko formira po osjećaju, da se sam uvjeri kroz vrijeme jesu li mu uvjerenja rastezljiva ili tvrdokorna. Jer uvjerenja uvjetuju ne samo kako ćemo živjeti, nego i način na koji ćemo probleme rješavati. Oni koji nam ih usađuju poput čipova u nas, smatrajući to dodacima u odgojnim mjerama ne čine nam uslugu niti nam olakšavaju puteve življenja, nego nas 'upisuju' u svoju knjigu i time nam uskraćuju intuiciju, uvid u vlastita razmišljanja, sužuju izbore naših misaonih promišljanja. Tko je ikome dao za pravo da svoja usađena uvjerenja, bolje reći okorjela, prenosi na nasljednike, tvrdeći kako su ona najbolja i kako se ne smije od njih odstupiti?

Pa kako ćemo misliti svojom glavom kada od trenutka čim smo oči otvorili slušamo kako se moramo ponašati da bismo bili društveno prihvatljivi, slušamo što smijemo, a što je zabranjeno, dokle ići i kad stati … kao da nam uskraćuju ljudska prava da kroz uspone i padove formiramo uvjerenja ili ih mijenjamo, jer ovdje ništa nije apsolutno. Dopustite da se sami uvjerimo, da naučimo sami misliti i tako naučimo lekciju po lekciju. Ne stavljajte nas u krug štiteći nas od budućih nevolja.

Tko je kriv?

Vi koji mislite umjesto nas ili mi koji smo postali gotovani vaših misli. Svakom od nas dano je više vrsta inteligencije, pa zar nije uputnije koristiti se njima, nego dopustiti da nas voljeni oblikuju po svom uzoru uključujući ako treba i institucije. Čim su nam uvjerenja institucionalizirana mi postajemo krhka tvorevina koja se bez duhovne snage emotivno i psihološki rasipaju. Čim se to dogodi donosimo kriva i loša rješenja dok se toliko ne umorimo pa želimo odustati od svega, jer nas deprimiranost pritišće kao stijena ispod koje se ne znamo izvući.

Ljudska bića nisu ovdje da ih itko 'dresira' jer u nama je bogatstvo Svemira, onog metafizičkog znanja, koje zbog ispiranja nametnutim uvjerenjima preskočimo spoznati. Ne kopiraj čovječe sebe u mene, jer mi nismo jednaki, iako od iste ili različite krvi dolazili. Ako u tvoju priču moram povjerovati kao da je sveto tlo, kako ćeš me izbaviti ako u mraku završim? Dopusti mi da budem putnik bez kofera, da hodočastim bez primjera… Radije mi zaželi sreću, upali svijeću da mi osvijetliš put kad dan postane noć. Neka mi i tuga dođe u goste, neka mi trnje ogrebe i ruke i noge, neka doživim i brodolom, neka u pustinji osjetim žeđ … sve će me to naučiti kako da se služim vlastitom inteligencijom koja će oblikovati neka nova uvjerenja u meni, pomoću kojih ću krenuti prema Suncu, naći kolibu koju šuma skriva.

Ne čuvaj me od ničega, jer iako sam na tvojim rukama odrasla dok si mi pjevala uspavanku, svjetovi u nama ne moraju biti isti. Nauči me da postoji i opasnost, ali me nemoj uvjeravati kako moj život treba izgledati, nemoj na meni popravljati svoje greške, nemoj me osuditi samo zato što me se bojiš izgubiti. Je li podloga tvoga postupanja što te vrijeme uvjerilo kako su uvjerenja koja si ti nekad od nekoga slušao imala rupe, a kako ih ne znaš popraviti plasiraš ih dalje. Ako tebe tvoja uvjerenja obilježe, ako po njima živiš, to ne znači da tu istu etiketu i ja moram nositi.

Postoje pomagači

Čovjek najveću grešku počini kada uvjerenja i ljubav stavi u isti koš. Uvjerenje znači tako je i nikako drugačije, a ljubav preferira istraživanje svega oko sebe, svega u sebi. Kad zapečatimo svoja uvjerenja koja zapravo nisu naša, jer nam ih je netko usadio, a mi ih prihvatili kao pismo u kojem ni jednu riječ ne smijemo ispraviti, taj nam je zapečatio i priliku da naša uvjerenja 'mutiraju'. Čovjek može biti eksperiment Boga, ali nikada čovjeka. Znamo li mi zaista vlastitu adresu samo zato što na kući ili zgradi piše ulica i broj ili je adresa čovjeka u srcu duše? Ako me voliš kao biće koje jesam, s plusevima i minusima u osobinama, ako me otpustiš da na pučini života plivam slobodnim stilom, bit ćeš moj doživotni prijatelj kod kojeg ću se uvijek moći skloniti kad mi oluja zaprijeti. Tako me nikad nećeš izgubiti.

Inače, ako i ostanemo blizu bit ćemo udaljeni, patiti oboje. Ali ako sjednemo zajedno i uzmemo nešto od tvojih, nešto od mojih uvjerenja, oboje ćemo profitirati. I nemoj ni slučajno podmetati mi priče o izopćenju iz Raja, vatre u Paklu, jer moja uvjerenja govore kako je Pakao i Raj u doživljaju čovjeka. Pa zar već ne ispaštamo na Zemlji dok smo živi i zar ta kazna nije dovoljna? Čemu je prenositi u svijet nebeski u koji još nismo došli? Zar to činimo samo zato da ne budemo usamljeni u strahu ili zato što su nas zaista isprali do krajnosti. Ali, zapamti čovječe, ako su ti isprali one žive stanice koje misle, nisu ti ih spalili. Pokušaj sve zaboraviti u što su te uvjerili i kreni kao da si se tek sada rodio. Ako ne možeš sam pronaći nova uvjerenja uvijek postoje pomagači čija će ti mudrost dokazati kako si zbog krivih uvjerenja ulazio u kriva rješenja. Mudraci se poznaju po očima, po pogledu, po riječima, po miru dok govore, po miru dok ih slušaš koji u tebe ulazi. I kakvo god im pitanje postavio, bilo iz svjetovnog ili duhovnog područja, oni će znati odgovor, ali ne onaj koji si tisuću puta čuo, nego neki potpuno novi. Neće te prisiljavati da te upute primijeniš, nego upravo suprotno. Dat' će ti vremena da razmisliš, da usvojiš ili odbaciš njihove riječi.

Takvi uvijek dozirano pričaju, ali u svakoj njihovoj riječi još je bezbroj neotkrivenih riječi. Ako ih ne razumiješ, reći će ti vrati se, jer učenje mudrac završava tek kada učenik više ne može pitati zašto. Pa ako želiš postati učitelj života, prva stepenica znanja mudrosti glasi: 'Uvjerenja su najsavitljivija grana.' Rješenje koje pruža ova mudrost je shvaćanje kako su strah i kazna interpretacija našeg uma.

MISAO TJEDNA

Ako sam čovjek i sjena, tko je kreator svega