PRAVAC EUROPA

Vesna Pusić i Jadranka Kosor uvode Hrvatsku u EU

Vesna Pusić: Pritisla sam Kosor da se primi posla. Kako mi nije odmahnula rukom kao Sanader, pregovori će biti gotovi do 2011.
 Ranko Šuvar/CROPIX

Iako se čini da je Hrvatskoj ostalo još posla preko glave i da je malo izgledno da bi se pregovori mogli završiti do kraja godine , i premijerka Jadranka Kosor , i glavni pregovarač Vladimir Drobnjak, i šefica Nacionalnog vijeća za praćenje pregovora Vesna Pusić tvrde kako je to moguće.

- Ja sam u to uvjerena i uopće ne vidim mogućnost da ne zadovoljimo zahtjeve koji su pred nas postavljeni. Po mome mišljenju, za španjolskog predsjedanja možemo otvoriti preostalih pet poglavlja i zatvoriti 11 koja već jesu otvorena, a onda si ostaviti drugi dio godine za zatvaranje tri, najviše četiri najteža poglavlja - kaže Vesna Pusić .

‘Sami postavljamo mjerila’

Iako Hrvatsku neće uvesti u Europsku Uniju kao predsjednica, V. Pusić je odlučila iskoristiti svoj položaj predsjednice Nacionalnog vijeća za praćenje pregovora i učiniti sve da Vladu pritisne da se primi posla. Nedavno je sazvala sastanak pregovarača koji vode pregovore u 16 poglavlja o kojima se još pregovara.

- Ja sam ih pozvala i premijerka je to prihvatila. Mogla je, kao Sanader, odmahnuti rukom, ali nije - tvrdi V. Pusić.

Čini se da će dvije žene tako uvesti Hrvatsku u EU.

- Svima ću sjediti na glavi. Volja postoji, pitanje je postoji li organizacijska sposobnost, ali mislim da postoji. Za razliku od prije, to je sada postalo sagledivo, to više nije more problema da ne znaš odakle bi počeo - rekla je Vesna Pusić.

Na sastanku su identificirani najveći problemi u svakom od poglavlja, a neki od pregovarača prvi su put čuli s kakvim se problemima suočavaju njihove kolege.

Problemi oko otvaranja poglavlja uglavnom su poznati. Ostalo nam je pet neotvorenih poglavlja, od kojih je tri - Okoliš, Ribarstvo i Vanjsku, sigurnosnu i obrambenu politiku - dosad blokirala Slovenija, ali će dva biti otvorena za desetak dana. Poglavlje o Pravosuđu, koje je najprije blokiralo pet zemalja, a potom samo Nizozemska, također bi trebalo biti odblokirano, nakon što je nizozemsko ministarstvo vanjskih poslova najavilo da će dopustiti otvaranje toga poglavlja. Pregovaračko stajalište Hrvatska može predati u roku od nekoliko dana nakon što dobije poziv pa se otvaranje očekuje u travnju, najkasnije u lipnju.





Glavni pregovarač Drobnjak kaže kako je ovo sjajna vijest.

- Mi planiramo, a vjerujemo da u svakom slučaju to možemo i postići, zatvaranje tog poglavlja do kraja godine. Treba još vidjeti kako će točno biti formulirana mjerila za zatvaranje, ali mislim da je velik posao već napravljen i da je to postavljeno na sam vrh naših prioriteta - izjavio je Drobnjak.

Da se Pravosuđe može zatvoriti do kraja godine smatra i V. Pusić, no kaže kako prije zatvaranja treba ispuniti i neka mjerila koja nam nije postavio EU, ali ih moramo postaviti sami sebi.

- To je poglavlje s međunarodne razine potpuno pogrešno postavljeno. Preduvjet nam je suradnja s ICTY-jem koja je de facto za nas bila politička prekretnica prije četiri godine, šest godina, osam godina. Što se nas tiče, to više nije neko političko pitanje na kojem bi se lomila koplja. Hoće li se poslati pet papira, 500 papira ili 5000 papira, nitko neće okom trepnuti - kaže Pusić.

Nova selekcija sudaca

U tom poglavlju ima stvari koje EU uopće ne traži, no V. Pusić smatra da ih mi sami moramo tražiti.

- Mislim da mi to poglavlje možemo zatvoriti, ali ja osobno neću dati da se zatvori dok se ne bude crno na bijelo vidjelo provođenje zakona koji se odnosi na reformu pravosuđa. Prije svega, drukčija selekcija sudaca koji ulaze u profesiju te njihova napredovanja. Da se minimizira utjecaj Državnog sudbenog vijeća, koje je loša institucija, a maksimalizira snaga objektivnih kriterija: ocjene sa studija, ocjena na pravosudnom ispitu, rezultati na testu pri ulasku u državnu pravosudnu školu i rezultati testova pri izlasku iz škole. Nakon toga objavljivanje rang-liste na internetu i ako ste vi prvi, a ja peta, i vi i ja znamo da ćete vi, kada se otvori prvo radno mjesto, imati prednost - tvrdi Vesna Pusić.

Znana je boljka hrvatskih pregovora poglavlje o Tržišnom natjecanju u kojemu je problem brodogradnja.

- To poglavlje nije naš najveći problem, ali je činjenica da su mjerila za otvaranje u tom poglavlju izrazito teška, možda i najteža. Mislim da je raspisivanjem natječaja za privatizaciju brodogradilišta dobar dio posla u tom poglavlju uspješno odrađen. Ne želim reći da će se poglavlje samo zatvoriti, ali mislim da je to poglavlje teže otvoriti nego zatvoriti - rekao je Drobnjak.

Od tri poglavlja čije je otvaranje blokirala Slovenija, dva - Ribarstvo i Okoliš - trebala bi biti otvorena za desetak dana. Hrvatski pregovarački izvori tvrde kako bi za zatvaranje poglavlja o Ribarstvu Hrvatska morala povećati administrativne kapacitete, prije svega inspekcije, ali se očekuje da bi ovo poglavlje moglo biti ubrzo zatvoreno.

Obuka graničnih policajaca

Očekuju da će se ekspresno zatvoriti i poglavlje Okoliš, vjerojatno već sredinom godine. Nakon što bude otvoreno, pregovaračkom će timu vjerojatno trebati još dva mjeseca da ga zatvori jer se cijelo ovo vrijeme radilo na ispunjavanju uvjeta za zatvaranje. No, Vesna Pusić u to sumnja, jer tvrdi kako su za prilagodbu zbrinjavanja otpadnih voda nužne tri milijarde eura. Hrvatska taj novac nema, tražila je prijelazna razdoblja, ali V. Pusić ne vjeruje da ćemo ih dobiti.

Za otvaranje tako još ostaje poglavlje Vanjska, sigurnosna i obrambena politika, koju Slovenija još vjerojatno drži kao rezervu, premda službeno tvrdi da je problem u dobrosusjedskim odnosima.





Za zatvaranje nekoliko poglavlja čekaju se ustavne promjene. One koje se odnose na EU, zapravo su usklađene, ali su postale taoci političkih prepucavanja oko drugih pitanja, prvenstveno glasovanja Hrvata iz BiH.

Ustav tako čeka poglavlje 24, Pravda, sloboda i sigurnost, za koju u Ustavu treba izmijeniti odredbu o neizručivanju hrvatskih državljana kako bi se omogućilo funkcioniranje europskog uhidbenog naloga. Uz to, u sklopu tog poglavlja, granicu s BiH treba dovesti do predschengenske kvalitete, odnosno obučiti tisuće graničnih policajaca te urediti granične prijelaze kako bismo imali kapacitete za nadzor uvoza biljaka i životinja, naprimjer. Uz uvjet da budu donesene promjene Ustava, ovo bi poglavlje moglo biti zatvoreno ovog ljeta.

Na Ustav čeka i poglavlje 32, Financijski nadzor, za koje u Ustav treba ubaciti odredbe o neovisnom položaju državne revizije, one iste koje su sada regulirane zakonom. To je poglavlje inače već sad spremno za zatvaranje.

Dobro stoji i poglavlje 1, Sloboda kretanja roba, za koje ovih dana predajemo izvješće o ispunjavanju obaveza, a zatvaranje se očekuje u travnju.

Zahtjevi Bruxellesa

U nekoliko poglavlja ispunjeni su zahtjevi Bruxellesa, ali sada treba pregovarati o prijelaznim razdobljima. Jedno od njih je poglavlje 14, Prometna politika, oko kojeg se u posljednje vrijeme podigla bura, jer su vlasnici turističkih brodova nezadovoljni i tvrde da Vlada nije zatražila prijelazno razdoblje za otvaranje ovog sektora stranoj konkurenciji. No, prijelazno razdoblje navodno jest zatraženo, ali do 2014., a ne na 10 godina, kako traže brodari. No, ni na ovaj zahtjev nije stigla oduševljena reakcija.

Zahtjevi su ispunjeni i za poglavlje 12, Sigurnost hrane, koje se posljednjih dana spominjalo zahvaljujući kavezima za kokoši. Sada se pregovara o prijelaznim razdobljima o usklađivanju naše prakse s europskom, uključujući i s europskom direktivom o dobrobiti životinja, koja određuje površinu i centimetražu kaveza za kokoši. Za tu prilagodbu, srećom, novac se može dobiti iz europskih fondova: manji se uzgajivači mogu preorijentirati na uzgoj na otvorenom, čime bi ušli u ekološku proizvodnju, a veći proizvođači mogli bi iz fondova tražiti novac za kupnju većih kaveza.





Nakon problema s trošarinama na cigarete, koji su sada riješeni, i poglavlje 16, Porezi, zastalo je na pregovorima o prijelaznim razdobljima. Zatražene odgode Europska komisija je odbacila, a sada je na potezu naša strana.

‘Zgražati se možemo poslije’

U poglavlju 4, Sloboda kretanja kapitala, navodno smo blizu zatvaranja, a trenutačno se pregovara o prijelaznom razdoblju za liberalizaciju prodaje poljoprivrednog zemljišta, odnosno odredbe prema kojoj bi poljoprivredno zemljište u Hrvatskoj mogli kupovati i stranci. Hrvatska je tražila razdoblje za prilagodbu od 12. Većina zemalja istočne Europe, s iznimkom Poljske, dobila odgodu od samo sedam godina.

- Neki od problema su političke naravi, što nije ništa čudno jer je Europska Unija i politička zajednica. Ne treba se nad time ni čuditi ni zgražati, nego i to treba riješiti. Uspjeh znači u danim okolnostima postići željeni rezultat. Poslije možemo razgovarati što je bilo pravedno, a što ne - kaže Vesna Pusić.

Pregovarat će se i oko pekmeza, marmelade, domaćeg brendija i ruma

Za razliku od drugih zemalja, Hrvatska u pregovorima o poljoprivredi sa EU traži 29 izuzeća ili prijelaznih razdoblja za prilagodbu, dok ih je primjerice Poljska imala čak 72, a Češka 35 tijekom njihovih pregovora. Najveći dio naših zahtjeva za izuzeća odnosi na način financiranja domaćih poljoprivrednika te omogućavanja prijelaznog razdoblja kako bi se seljaci prilagodili i dosegnuli standarde Europske Unije. Pored njih ima i zahtjeva za specifična izuzeća poput korištenja naziva pekmeza kao i marmelade, ali i zahtjeva da se proizvođačima brendija i ruma dozvoli nekoliko godina da se prilagode standardima jer ono što se kod nas proizvodi pod tim nazivom nije isto kao u Europskoj Uniji.

Dio zahtjeva odnosi se i na traženje prijelaznog razdoblje u kojem bi se omogućilo farmerima da bez ograničenja sade vinograde, maslinike i voćnjake. Hrvatski pregovarači smatraju kako će se najveća borba voditi oko financija - dakle modela prema kojem bi se u prijelaznom razdoblju dodatno subvencionirali hrvatski farmeri, kvota za mlijeko ili zahtjeva da tri šećerane osim prerade šećerne repe mogu proizvoditi i druge proizvode iz rafiniranog šećera. ( M. Kuskunović)

Hoćemo li više plaćati članarinu za EU, nego izvlačiti iz fondova

Formalno, fondovi spadaju u poglavlje 22, Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata, a formalno mjerilo koje u tom poglavlju ne ispunjavamo krije se iza naziva “administrativni kapaciteti”. No, loši rezultati s fondovima mnogo je važnije od samo jednog poglavlja i potencijalno je recept za katastrofu. Naime, budemo li i dalje loše radili u tom području, kada uđemo u EU mogli bismo biti u minusu - više ćemo uplaćivati nego što ćemo dobiti iz fondova.

- Mi se tu moramo opako uozbiljiti. S ovim se ne smijemo šaliti. Jer ovo je direktno bacanje novca kroz prozor ako se ne pripremimo - kaže Vesna Pusić.

Potraga za svojim novcem

Svi europski fondovi zahtijevaju sufinanciranje onoga tko ih predlaže - dakle, od 15 do više od 50 posto vlastitih sredstava. No, projekti iz pretpristupnog instrumenta IPA, koji funkcionira na isti način na koji funkcioniraju Strukturni fondovi za zemlje članice, zahtijevaju i da za onaj dio koji sufinancira EU, prvo trošite svoj novac, a onda predajete račune i tražite da vam se novac vrati.

- Odsad će u samom startu trebati imati mnogo više vlastitog novca, i onda tražiti povrat. A država za to nema novca. Dakle, gradovi ili općine će vjerojatno morati ili tražiti novac od županije, države ili se kreditno zadužiti - upozorava SDP-ov zastupnik Daniel Mondekar.

- U ovom trenutku država ne može ili teško može sufinancirati ijednog poljoprivrednika koji iz IPARD-a želi na 300 hektara zasaditi primjerice voćnjake. Prije će mu se dogoditi da ga pošalju u banku. Dakle, mi se sada jedva nosimo s ovim što imamo - kaže Mondekar.

Što će se dogoditi kada uđemo u EU, i budemo mogli povući 20 puta više novca nego dosad?

- Treba razbiti tu famu o toj financijskoj omotnici, o kojoj sada voli govoriti Vlada. Maltene ispada da ulaskom u EU, iste sekunde Hrvatskoj stiže spas. Doći će 3,5 milijarde eura u prve dvije godine. Zapravo, kad se to podijeli na dva, dobije se 1,75 milijarde eura. Doda li se još neki manji fond, recimo da će Hrvatska godišnje na raspolaganju imati oko 2 milijarde eura Ali, nitko ne priča o tome da će Hrvatska morati plaćati svoje članstvo u EU 600 milijuna eura godišnje. Nitko ne priča da su Strukturni fondovi kao IPA: tražite povrat novca za troškove koje ste sami platili. Znači, prvo moramo potrošiti svoj novac, a onda tražiti da nam se te 2 milijarde vrate.

Treća stvar, nisu te 2 milijarde 100 posto projekata. Mi projekte moramo sufinancirati svojim novcem, u prosjeku sa 30 posto. Odjednom se s članarinom, sufinanciranjem i potpomaganje projekata, ta brojka penje i u državnom će proračunu odjednom netko morati pronaći tri milijarde eura. Ja sam uvjeren da smo, ako mi u prvoj godini vratimo samo iznos članarine, napravili puno - kaže Mondekar.

Vesna Pusić također upozorava da ćemo, budemo li loše povlačiti novac iz fondova kao što je slučaj sa Sapardom, iz koje su poljoprivrednici uspjeli povući manje od 50 posto raspoloživih sredstava, kada uđemo u EU, biti o zapravo u minusu.

Bez novca ispod pulta

Još bi gore moglo biti potrošimo li svoj novac, ali ne po pravilima EU, pa da projekti budu prekinuti.

- Mi ćemo zbog ovog konačno morati promijeniti mentalni sklop u ovoj državi. Vrijeme je da ministri i Vlada sjednu sa stručnjacima, kako bi se točno vidjele prednosti i potencijalni problemi vezani uz financijsku omotnicu EU. Neki projekti, koji su se dosad “ljubomorno” čuvali pod paskom države, morat će se prebaciti pod EU fondove. Tu će najviše problema biti kod izgradnje prometnica, jer se tu vrtjelo najviše novca. Kad bi se gradnja naše infrastrukture sufinancirala iz EU, bilo bi daleko manje korupcije - kaže Mondekar.

No, bude li novac trošen prema pravilima, to će biti sjajno, kaže.

- To nije kao sada, kada se ispod pulta daje novac. Zapravo, Hrvatska će na taj način dobiti milijarde eura konkretnih projekata, napravljenih po europskim pravilima, a ne kao sada, kada se potroše stotine milijuna kuna, a ne znamo kuda su otišle - kaže Mondekar.

Nitko ništa ne razumije

No, da bi se novac povukao, stvari treba mijenjati. Prije svega, nužne su informacije. Europska se Unija i inače teško komunicira, a kada je riječ o fondovima, stvari postaju još kompliciranije. IPARD, SAPARD, IPA 1, 2, 3, 4 i 5, CIP, FP7. Dovoljno kratica da se čovjeku zavrti u glavi.

- S građanima se komunicira u akronomima.

Fondovi su komplicirani i malo ih ljudi razumije. Fondovi nisu tu samo da bi se državne institucije prilagodile Uniji. U Hrvatskoj se najmanje zna o Programima zajednice, koji cijelim sektorima hrvatskog društva nude najviše. Ti su fondovi tu da se akademska zajednica može dokazati na europskom tržištu. Hrvatska ima pravo koristiti Okvirni program za konkurentnost i inovacije, koji je otvoren poduzetnicima. A upravo su oni od njega najmanje dobili, zbog nedostatka edukacija, informiranosti i državne potpore - kaže Mondekar.

- Strašno je da naši poduzetnici ne znaju što mogu dobiti s Europskom Unijom. Jako puno ih želi povući novac iz IPA-e. Ali ona nije za poduzetnike, možda jedan natječaj godišnje. Poduzetnici trebaju europski novac povući kroz tendere. Rekao sam jednom gradonačelniku: jednog dana dobit ćeš milijun eura za kanalizaciju, ali nećeš je ti kopati, nego ćeš raspisati tender - kaže Mondekar.

Dodatni su problem administrativni kapaciteti. U državnoj upravi nema dovoljno ljudi koji bi se bavili fondovima i koji bi znali to raditi. Vesna Pusić ima prijedlog koji zove “Projekt 100 plus 100”. Predlaže da se za kohezijske fondove izabere stotinu ljudi, iz državne uprave plus dodatne, koji bi za početak morali pokazati da znaju odlično engleski, da su kompjutorski pismeni i da imaju temeljno poznavanje institucija EU.

Ti bi ljudi prema njezinom planu prošli intenzivan trening od šest mjeseci za sve aspekte fondova - pisanje projekata, računovodstvo, praćenje troškova sredstava. Potom bi počeli raditi i od njih bi se tražilo da od kraja ove godine i cijelu sljedeću napišu 100 projekata, kako bismo bili spremni predati projekte u vrijednosti deset puta većoj nego što teoretski možemo dobiti novca.

Odljev kvalitetnih ljudi

Mondekar kaže da je golem problem i kako zadržati te ljude u državnoj upravi.

- To su ljudi koji rade posao za 5, 6, 7 tisuća kuna. To za Hrvatsku može biti iznadprosječno, ali isti taj posao će u privatnoj konzultantskoj firmi raditi za najmanje 3000 eura. Zato dolazimo u situaciju u kojoj država obrazuje ljude, dovede ih do visokog stanja pripremljenosti, oni znaju taj posao i rade ga, i vrlo brzo bježe u privatni sektor - kaže Mondekar te dodaje kako se to može spriječiti samo ako ti ljudi dobiju plaću, jasan put napredovanja, jasne dodatke, bonuse i nagrade. ( Nikolina Šajn)

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
21. rujan 2024 09:21