TAJNA POSTROJBA HV-a Sedam 'ludih' komandosa jedu 2 minute, budni su po 80 sati, ganjaju ih psi...

Na početku ih je bilo 55. Danas su samo sedmorica. Njihova imena i lica moraju ostati nepoznata. Oni ne znaju koji je datum, izgubili su činove, nemaju mobitele, ne gledaju televiziju, nemaju pojma da je Njemačka “razbila” Brazil. Dnevno trče desetke kilometara noću i danju, imaju dva kompleta odjeće koja nije prana četiri mjeseca, dnevne obroke moraju pojesti u dvije do tri minute, skaču iz helikoptera, penju se po brdima, smješteni su u kontejnerima od nekoliko kvadrata pod stalnim nadzorom. A zašto? Zato što za dva mjeseca žele čuti: Gotovo je! Čestitam, postao si commando! Commando je elitni pripadnik Bojne za specijalna djelovanja, jedine specijalne postrojbe Hrvatske vojske. Da bi se dičio tim naslovom, kandidat mora proći šest mjeseci brutalne obuke. Ovo “brutalno” shvatite doslovno. U Vojarni “Josip Jović” u Udbini proveli smo 48 sati sa sedmoricom kandidata na temljenoj obuci za specijalna djelovanja i njihovim instruktorima.

Noćno gađanje

“Ustaj, za dvije minute postrojavanje. Gdje ti je oprema? Zapovjednik, tjeraj ljude... Bumm, pada prvi topovski udar, drugi... Zavija sirena, pucnjevi iz kalašnjikova... Još niste vani... Jeste vi normalni... Šta se čeka... Svi na pod...Puži... Dolje guzicu... Novi rafali iz kalašnjikova. Gdje su vam pancirke? Imate dvije minute da ih obučete. Kasnite sedam sekundi. Ajmo sedam puta deset sklekova... Ustaj, trči... Prati tempo... Odustani... Olakšaj si muku i idi kući... Tko stenje? Neću čuti stenjanja... Nije ovo tečaj za pedikera... Dolje pumpaj sklekove... Ljubi zemlju...”

Dva su sata u noći, mjesec je upravo izašao. Njih sedmorica legli su sat i pol ranije. Baš su završili noćno gađanje, očistili naoružanje i legli na spavanje. Prije toga cijeli su dan trčali, uvježbavali lekcije iz urbane borbe po kiši koja je satima nemilosrdno lijevala. Mirnu noć prvo je proparao zvuk sirene pa topovski udari priručne vojne pirotehnike, rafali iz kalašnjikova i urlici instruktora: “Uzbuna!!!“ Slijedi polusatno trčanje, puzanje, sklekovi uz konstantno urlanje instruktora na uho, pucanje iz naoružanja... A na leđima oko 25 kilograma opreme, stotine kilograma umora, gladi i neprospavanih noći. “Ma nije to ništa. Oni su sad već naviknuti na to. Oni su mentalno toliko jaki da bi mogli do jutra ovako. Prije nekoliko mjeseci digli smo ih u gluho doba noći i morali su skakati u hladnu rijeku Krbavu. A ona hladna ko led”, priča jedan od instruktora. Gledajući to sa strane, dođe ti da to sve prekineš. Pošalješ instruktore u neku stvar i pustiš momke na spavanje. Šest sati kasnije gledam u njih u učionici dok im instruktor predaje teoriju. Dok sam ja spavao, oni su već odradili 90 minuta tjelovježbe. Sjede maskiranih lica, umor se cijedi iz svake pore tijela, ali - tvrde - nema predaje. Jednom od njih prošle godine instruktor je mjesec dana prije završetka prišao i rekao da nije zadovoljio i poslao ga kući. Ponovo se prijavio. “Prva reakcija je bila tupost i mirenje sa sudbinom. Tek kasnije me udario šok. Skoro sam došao do kraja. Godinu dana sam samo razmišljao o tome kako ću se vratiti i postati commando“, priča jedan od kandidata. A motiv da se ide dalje? “Strah od neuspjeha. Sram koji ću doživjeti ako budem izbačen“, pojašnjava.

Oni nikad ne znaju što ih čeka i koliko obuka zapravo traje. “Ne očekujemo ništa dobro. Ima jedna izreka pripadnika američkog SEAL-a: ‘Najlakši dan je bio jučer’, priča uz smiješak jedan od njih. Kroz faze obuke kandidati su otpadali jedan po jedan. Dragovoljno ili su im instruktori rekli da to nije za njih. Oni koji su još tu tvrde kako ih svaki odlazak kolege dodatno jača i diže. Oni su jači od njih.

Nastava je završila. Svi su s pancirkama, stavljaju ruksake na leđa i uzimaju puške. Ruksak je uvijek s njima. U njemu su hrana, voda i ostalo. Nikad ne znaju kada će biti bačeni u divljinu. Kreću na novi zadatak i uvijek s pjesmom. Eno idu seke dvije / J... ćemo ih obadvije / Eno ide seka treća / J... ćemo do proljeća / Eno idu četvrta i peta / J... će i nas do ljeta!

Tekstove smišljaju sami i te pjesme su jedini način da izraze mišljenje o instruktorima. A ono često nije najljepše.

Pet faza u 50 dana

Cjelokupna obuka za specijalna djelovanja traje 50 dana i podijeljena je u pet faza. To je novina od ove godine. Do sada se obuka samo sastojala od commando obuke, ali se uvidjelo da je to premalo. Kandidati dolaze iz sve tri grane Oružanih snaga te iz BSD-a. Obuka se provodi na četiri lokacije. U Delnicama, Udbini, Kninu i u Divuljama. Kada dođu na obuku, kandidati prvo prolaze dvotjednu fazu socijalizacije i na njoj se fizički podižu. Sljedeća faza, koja također traje dva tjedna, već je eliminicijska. Započinje testiranjima po kriterijima BSD-a. U odori se mora preplivati 300 metara ispod 6 minuta, preroniti 25 metara, slijedi komando marš od 8 kilometara sa 10 kilograma tereta i punom opremom ispod 60 minuta. Kandidati moraju proći i test aerofobije. Popnu se na toranj visine 18 metara i šetaju po njegovu rubu. Nakon što prođu testiranja, slijedi svakodnevnih 16 do 18 sati čistog vojnog drila - tjelesne vježbe, dugotrajno hodnje, trčanje. “Želimo da nam pokažu da žele u BSD“, naglašava zapovjednik Odjela za obuku. U trećoj fazi, koja traje osam tjedana, naglasak je na sposobnostima pojedinca. Njegovoj fizičkoj izdržljivosti, ali i vojničkim znanjima. Tu je dril nemilosrdan. Ako do sada nisu otpali, u ovoj fazi otpadaju svi oni koji su se prijavili zbog avanturizma, koji žele nositi crni kombinezon, koji žele veću plaću i ljubitelji su akcijskih filmova. Oni koji prođu za nagradu dobiju temeljnu padobransku obuku. U četvrtoj fazi stvaraju se timovi, kandidati se uče da rade zajedno. U ovoj fazi uče planiranje operacija, prolaze psihološke operacije, operacije preživljavanja.

(...)

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg