FOTO Dan sa specijalcima: Kada pomisle da idu u krevet, dižu ih i šalju na šetnju od 50 kilometara

Golema metalna ptičurina na trenutak je sakrila sunce koje nemilosrdno tuče na Žirju.

Helikopter HRZ -a doletio je odjednom sa sjeveroistoka, dignuo neviđenu prašinu s kamenjara i sletio na livadu iznad stjenovite obale. 12 ljudi u maskirnim uniformama, pod punom ratnom spremom, svaki s prstom na obaraču svog Kalašnjikova, stoji mirno u koloni ispred njega.

Teško im je, škrguću zubima, prljavi su i mokri. Na obojanim licima zaraslim u brade sjaje im samo oči i otkrivaju neljudski umor.

Za pet minuta opet su u zraku, i gledaju u dno helikoptera na kojem su skinuta zadnja vrata. Ispod njih je samo valovito more.

Ovo je 74. dan njihove temeljne obuke. Većina je već odustala, ostalo je samo 12 najupornijih. Od ranog jutra su u vodi, veslaju, plivaju, trče po kamenjaru, ali najgore ih čeka tek sada. Jer točno u 16 sati, na jakom suncu i 30 u hladu, došlo je vrijeme za zračni desant.

- Ovo je obuka za najelitniju postrojbu Hrvatske vojske, ovdje nema popuštanja - kaže pukovnik Dražen Resser, zapovjednik Bojne za specijalna djelovanja čijoj obuci prisustvujemo. Zapovjednici i instruktori dosad nisu izbacili niti jednog kandidata. Nisu ni morali.

- Svi su ionako odustali sami - kažu.

Od jutra u pogonu

Bojna za specijalna djelovanja nastala je prije 12 godina, ima oko 300 pripadnika i najbolje je obučena i opremljena postrojba za specijalne operacije u zemlji, a možda i u cijeloj regiji. Prijaviti se za BSD može bilo tko, jedini su uvjeti da je osoba najmanje dvije godine u sastavu Oružanih snaga i da ima liječničku potvrdu da je zdrava. Ali ovakvu nemilosrdnu obuku prolaze rijetki.

Ovo je ubojstvo iscrpljivanjem.

- Mišići za ovo nisu presudni, mišići će doći sami od sebe. Mi tražimo inteligentne, mentalno čvrste ljude koji prave odluke mogu donijeti u najtežim situacijama - objašnjava Ressler, koji nas je u petak ujutro nakon 20-minutne vožnje u suludo neudobnom vojnom gumenjaku dočekao na otoku Žirju.

Osim njega nitko nas nije dočekao - polaznici obuke od ranog su jutra u pogonu.

Jedna grupa u uvali Koromašna vesla u kajacima, druga iskače iz patrolnih gumenjaka, treća trči po kamenoj obali. U zaljevskom plićaku dvojica kandidata stoje na gumenjaku. Prevrću ga pomoću užadi. Gumenjak ih poklopi. Isplivaju, popnu se na njega, ponovno ga okreću, ponovno padaju u vodu.

Istu vježbu u tišini ponavljaju unedogled, čini nam se satima.

Svaki pokret mora postati refleks.

Na Žirju se trenutačno provodi samo jedna od pet faza obuke, tzv. vodena faza. Još početkom travnja 87 prijavljenih s obukom je počelo u Udbini, u Vojarni “Josip Jović”. Prva je faza intenzivnog drila i odmah ih je “ubila”. Posebno tzv. pakleni tjedan, najžešći dio obuke koji mnoge pošalje kući.

U njemu preko dana propješače po 30 kilometara. Vrate se u bazu, rade stotine sklekova i trbušnjaka, nose balvane i onda kad misle da idu na zasluženi počinak, u 23 sata instruktori ih bude i šalju na topohodnju, ugodnu noćnu šetnju od čitava 54 kilometra.

U bazu se vraćaju ujutro, taman na novu rundu treninga. U bazu su obavezni utrčati. Pritom moraju pjevati. Do polovice obuke odustali su gotovo svi, a sa 12 tvrdoglavih komandosa na Žirju sada treniraju i neki stariji pripadnici BSD-a koji su obuku iz brojnih razloga željeli ponoviti. Obuka se u pravilu organizira samo prema potrebi, lani je nije bilo, ali sljedeće će se opet ponoviti.

Od prvog dana ovi su ljudi u potpunoj izolaciji i dva mjeseca se nisu čuli sa svojim obiteljima, djevojkama i prijateljima. Jedina iznimka je bolest užeg člana obitelji, tada dobivaju slobodno.

Promaklo im je da je Euro 2012. već počeo. Ovdje o nogometu malo razmišljaju.

- Ne znaju rezultate, niti kako smo odigrali s Italijom. Nemojte im reći - kaže nam jedan od instruktora i odmah pita tko je zabio: “Jel’ Manđukić?”

Za to vrijeme grupa se okuplja na obali. Instruktor im naređuje da se skinu u kupaće gaće. Baca ih na pod, kreće serija sklekova.

Vježba traje. I traje.

Kad su gotovi, instruktor im naređuje da ponovno uskoče u more. Prvo plivaju u mjestu.

- Ovo je sada točka pucanja. Taman su mislili da je gotovo, a slijedi im novi trening - govori nam Ressler.

Vojnici prvo plivaju u mjestu s desnom rukom u zraku, pa s lijevom.

- Diži obje ruke u zrak - naređuje instruktor.

Članak u cijelosti pročitajte u tiskanom izdanju Nedjeljnog Jutarnjeg