POVIJESNI SPORAZUM

Vatikan i Italija dogovorili razmjenu poreznih informacija

Pope Francis waves to the crowd before he boards his plane during a departure ceremony at Villamor Airbase in Manila on January 19, 2014. Pope Francis flew back to Rome on January 19 after a dramatic week in Asia that saw him draw record crowds and hammer home his pro-poor message to millions. AFP PHOTO / NOEL CELIS
 NOEL CELIS

Italija i Vatikan dovršavaju zajednički međudržavni sporazum o razmjeni poreznih informacija, kakav je Italija prethodno ovih dana sklopila sa Švicarskom, Lihtenštajnom, te Monakom (prethodni „porezni rajevi“ u Luksemburgu i Andori eliminirani su zakonodavstvom Evropske unije). Taj podatak, koji je prvi spomenuo talijanski premijer Matteo Renzi u intervjuu rimskom L'Espressu, potvrdila je i Država Vatikanskoga Grada, iznosi talijanska Ansa (Agencija nacionalnog tiska).

Da podsjetimo: ti sporazumi predviđaju razmjenu informacija o tekućim računima, depozitnim računima i ugovorima o osiguranju, u skladu sa standardima OECD. Automatska razmjena počinje 2018 o podacima za 2017, ali zahtjev za informaciju može se poslati odmah, pa i grupni, što znači da je odmah moguće ustanoviti tko je zaradu sakrio od talijanskih poreznika, pa i u Vatikanu, npr. u nekome od tzv. fondova, kako se zovu računi u Zavodu za religiozna djela (IOR), „vatikanskoj banci“.

Doduše, i sam Vatikan je „pročešljao“ IOR i ukinuo „fondove“ gotovo svima koji nisu ili državljani Vatikana, ili zaposleni u njemu. To je obavljeno preklani, u sklopu akcije kojom je Država Vatikanskoga Grada znatno pooštrila mjere protiv recikliranja sumnjiva kapitala i „pranja“ novca na svom teritoriju Zakonom br. XVIII, o kojemu je tada izvijestio Ured za novinstvo Svete Stolice.

Osobito su ojačane prerogative Uprave za financijske informacije (AIF) koja ima funkcije Financijske policije.

Ukratko, kako je to objasnio tadašnji tajnik za odnose s državama („šef diplomacije“) nadbiskup Dominique Mamberti (sada kardinal prefekt Vrhovnog sudišta Apostolske signature), netom posumnja u mogućnost da je posrijedi „pranje“ novca ili financiranje terorizma, AIF mora obavijestiti promicatelja pravde (državnog tužioca), a ovlaštena je sama zaustaviti operaciju do pet dana. Posebno će se kontrolirati svaki ulaz ili izlaz iz Vatikana svota većih od 10.000 eura.

Time je, objasnio je Mamberti, Država Vatikanskoga Grada primijenila specifičnu preporuku koju joj je uputio Moneyval, Odsjek za nadzor novčanog prometa Vijeća Evrope. Zbog nepoštivanja tih mjera Vatikanu je te iste 2013 godine bilo onemogućeno poslovanje s kreditnim karticama.

Specifičnost odnosa s Vatikanom nisu, dakle, računi talijanskih građana u Vatikanu, nego subjekata koji posluju i s trećim zemljama, a mogli bi zanimati talijanske poreznike. To se odnosi, na primjer, na redove, družbe i ine kongregacije posvećenog života koje djeluju u svijetu, ali je golemoj većini sjedište u Italiji: franjevcima, dominikancima, isusovcima itd. Tu će sporazum očito biti specifičan, jer se neće odnositi prvenstveno na utajivače.

Kad je o utajivačima riječ, talijanski ministar ekonomije Padoan dao je onima, koji su novac skrili u banke doskorašnjih evropskih „poreznih rajeva“ (Švicarske, Lihtenštajna i Monaka, s kojima je netom potpisao sporazume o razmjeni poreznih informacija), rok do rujna da se sami prijave, pa neće biti kazneno gonjeni, a i globa će biti daleko manja od one koja ih ide ako ih ulove talijanski financi.

S druge strane, dnevnik Il fatto quotidiano tvrdi da su ozbiljni utajivači već otprhnuli s kapitalom u druge porezne rajeve: ponajviše u Ujedinjene Arapske Emirate, odnosno na britanske Kajmanske otoke, gdje se – pod zastavom Ujedinjenog Kraljevstva, moćnog člana Evropske unije – minira ekonomija u toj istoj našoj Uniji.

Još je jednostavniji bio preklanjski bijeg crnog kapitala iz Vatikana: kad se naslutilo da bi moglo postati gusto, pošto je Moneyval pokrenuo postupak protiv Vatikana a Banka Italije zabranila poslovanje banaka na svom teritoriju u Vatikanu (što se primijetilo po prestanku kartičnog poslovanja, na zaprepaštenje turista u Vatikanskim muzejima i suvenirnicama), najspretniji su pošli u vatikanski Toranj Nikole IV, srednjovjekovnu utvrdu u kojoj je IOR, i ispraznili svoje „fondove“, odnijevši gotovinu u Italiju, tko pješke u kovčežiću, tko udobno u automobilu. Na vatikansko-talijanskim graničnim prijelazima stražari samo Papinska švicarska straža, razloge ulaska provjerava Vatikanska žandarmerija, a nitko ne provjerava izlazak – dok s talijanske strane nema nikoga, ni Državne policije, ni Financijske straže. Pa je „crni“ i „sivi“ kapital bježao nazad u Italiju na očigled sviju.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
10. studeni 2024 07:01