Ponedjeljak 24. veljače ujedno je 1097. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, koja je i nadalje pogođena hladnim zimskim vremenom. To ne samo da je zadnjih dana usporilo ritam ratovanja, već izaziva i nastavak planskih redukcija struje koje ipak ostaju ograničene na gospodarstvo, te načelno još ne pogađaju šire građanstvo (osim u vrijeme zračnih napada i novih šteta na infrastrukturi, kao sredinom ovog tjedna).
Dok Ruska Federacija tek izlazi na kraj s neobjašnjenim nizom šteta na svojim brodovima u Mediteranu tijekom zadnjih mjeseci (prvo transporti opreme, a onda i tankeri koji prevoze rusku naftu pod raznim zastavama) – ovih dana treba očekivati i njihove vrlo izričite iskaze pobjedničkog raspoloženja.
Razlozi za to su ne samo propagandne prigode kako bi se na domaćoj sceni prigušila ikakva neugodna pitanja na treću godišnjicu rata koji je trebao biti ‘specijalna operacija‘ od tri dana – već i zbog mjera koje zadnjih dana prema Ukrajini i zapadnim članicama EU/NATO provodi administracija predsjednika Trumpa u Washingtonu.
Doduše, za sve naivne kojima Trumpovo ponašanje predstavlja iznenađenje – treba napomenuti saznanje agencije Reuters koja je na temelju više svjedoka ustanovila tajne sastanke američkih predstavnika bliskih Trumpu i ruske strane tijekom niza proteklih mjeseci od izborne pobjede Donalda Trumpa. Među ostalim, navodno je jedan takav sastanak održavan i prije desetak dana u Ženevi za vrijeme Međunarodne sigurnosne konferencije u Münchenu – tako da Trumpov tadašnji spomen razgovora s Rusima u Münchenu zapravo predstavlja tek situaciju gdje se američki poglavar zabunio u mjestu, ali ne i u sadržaju (koji mu je, iako tajan, izgleda izletio na iznenađenje mnogih).
Zato i ne treba čuditi situacija kada su službene američke izjave o Ukrajini i njenom predsjedniku zadnjih dana počele napadno ličiti na već odavna izražavane ruske stavove – koje sada gotovo uglas usklađeno ponavljaju kako sami Rusi i američki republikanci, tako i čelnici Mađarske te Slovačke.
S druge strane, osim svakodnevnim kopnenim napadima, Ukrajina je svake noći izložena i zračnim napadima velikog broja ruskih raketa i posebno bespilotnih letjelica (koji zadnjih dana postaju sve intenzivniji s približavanjem godišnjice početka opće agresije).
Pri tome, koliko hladno vrijeme otežava ratovanje, toliko i omogućava lakše korištenje raznih vozila mimo puteva po smrznutim zemljištima, tako i po pitanju prelaska rijeka – gdje je smrzavanje rijeke Oskil omogućilo jačanje ruskih mostobrana u Harkivskoj oblasti (sjeverno od ukrajinskog grada Kupjanska).
No, dok se na ukrajinskoj strani trebalo sanirati i zapovjedne probleme koje je tijekom zadnjih desetak dana stvorio ruski prodor zapadno od okupiranog grada Kurahove (zamijenjeni zapovjednici tri brigade koje su posebno loše prošle u ruskom proboju širom južnog ruba ukrajinskog izboja fronte istočno od Konstantinopila) – zadnjih se dana čulo i o mogućem prvom primjeru zračne borbe američkih i ruskih borbenih aviona nad Ukrajinom.
PROČITAJTE VIŠE Elon Musk se sprda, svi čekaju da vide što će još napraviti Putin
Navodno se prošloga tjedna na velikoj daljini raketama sučelio ukrajinski F-16AM s ruskim Su-35S, no bez jasnih vijesti o ishodu borbe. Dok i dalje traju napori za gašenjem zaštitne oplate sarkofaga nad blokom 4 nuklearne elektrane u Černobilu oštećene ruskim kamikaza-dronom 14. veljače – Ukrajini izgleda s američke strane opet prijeti i gašenje satelitskog komunikacijskog sustava Starlink u vlasništvu kontroverznog Elona Muska (i zbog svog strateškog značaja u Ukrajini već duže predstavlja sredstvo pritiska).
Doduše, još je otvoreno pitanje kako bi se takva obustava usluge Starlink zapravo odrazila i na niz drugih država (posebno Poljsku) – koje su svojim novcima pribavile te sustave i plaćaju za njih pretplatu, pa onda očekuju da ta komercijalna usluga i radi. Naravno, dok se iz Moskve pozdravlja moguću obustavu usluge Starlink, napominjući da će se bez nje u Ukrajini sve ‘odmah raspasti‘ – jasno je da se sami Ukrajinci već dugo pripremaju za takvu mogućnost, osiguravajući razne oblike i alternativnih komunikacija ako to bude nužno potrebno.
Međunarodna fronta
No zašto bi SAD ili Elon Musk osobno Ukrajini ugasili Starlink? Odgovor leži u nastavku prisile na Ukrajinu da s jedne strane prihvati razgovore s agresorima iz Ruske Federacije po ruskim uvjetima, a s druge strane – u daljnjem oklijevanju službenog Kijeva da potpiše sporazum o mineralnim bogatstvima, koji bi glavninu nacionalnih resursa ujedno prepustio Sjedinjenim Državama, ali bez garancije bilo nastavka pomoći ili sigurnosti opstanka države uopće. Tijekom zadnjih tjedan dana nastavilo se rusko pregovaranje s timom iz Washingtona – uz planirani sastanak u Saudijskoj Arabiji zakazan za utorak 25. veljače (nakon prvog takvog sastanka u utorak 18. veljače), kako izgleda i opet bez ikakve uloge bilo same Ukrajine ili Europske unije kao susjeda i posljedicama rata pogođene strane.
Bitno je veći praktični problem u nastavku američkih nastojanja da se službeni Kijev prisili na potpisivanje spomenutog sporazuma o mineralnim bogatstvima. Nakon što je propala stvar s prvom verzijom ovog dokumenta (datirana na 7. veljače, a u Ukrajinu isporučena 12. veljače), krajem ovoga tjedna krenula je priča o novoj verziji dokumenta – koji su Ukrajinci opet trebali potpisati do subote 22. veljače – pa opet ništa. Nije to ni čudo ako ima išta u navodima zapadnih medija kako se tu radi o verziji koja bi za Kijev bila još i lošija. Naime, dokument opet ne postavlja ikakve uzvratne obveze za SAD, a Ukrajini su izgleda odbačeni i napori da se posao obavlja na temelju stranih ulaganja, uz onda i podjelu dobiti.
Ujedno, mediji navode kako se iz SAD-a tražilo 100 posto vlasništva nad fondom prihoda – gdje bi dvije trećine trebala Ukrajina popuniti od poslovnih prihoda (prvenstveno minerali, plin i nafta), dok je jedna trećina udjela američka, na temelju prijašnjih paketa vojne pomoći koje bi se time naplatilo do ukupnog iznosa od 500 milijardi USD.
PROČITAJTE VIŠE Ovo je najopasniji dio Trumpovog plana za Ukrajinu!
Kako Sjedinjene Američke Države čitav ovaj sporazum tretiraju kao komercijalni odnos – u njega ne mogu biti uključena ikakva sigurnosna jamstva koja su za Ukrajinu životno pitanje. Dok se navodno ipak tražilo i 50 posto prihoda od ukrajinskih luka i druge infrastrukture, nije jasan ni način kojim bi ovaj sporazum obuhvatio okupirane dijelove Ukrajine, nad kojima sada vlast ima Rusija, ali bi valjda iskorištavanje sirovina morala isto sama osiguravati Ukrajina.
Ogroman pritisak na Zelenskog
Napomenimo kako se radi svega toga Ukrajina i njeno vodstvo (posebno predsjednik Volodimir Zelenski) nalaze pod skoro svakodnevnim pritiskom ne samo američkog predsjednika Trumpa i raznih pojava iz njegove administracije, već i Elona Muska – neizabranog Trumpovog pomagača, koji Zelenskog i Ukrajinu učestalo gadi na svojoj društvenoj mreži X.
Svemu tome nije baš nimalo pomogla ni činjenica da je Ukrajina od srijede 19. pa sve do petka 21. veljače ugostila umirovljenog generala Keitha Kellogga koji se motao po državi dok se retorika iz Washingtona dnevno zaoštravala uz pritiske oko potpisa na sporazum o prisvajanju ukrajinskih bogatstava. Ipak, barem je ova grozna situacija donekle doprinijela brzom konsolidiranju ukrajinske podrške za svog predsjednika – podrška koja je još u prosincu bila na 52 posto do 19. veljače je skočila na 57 posto građana, a 21. veljače na između 63 i 65 posto (ovisno o raznim anketama).
Uz sve to, globalni zaokret vanjske i sigurnosne politike Sjedinjenih Država očitovao se i u nastojanjima da skup država G7 opet bude proširen na G8 uključivanjem Rusije (odbile ostale članice), ali i odbijanjem SAD da u nadolazećoj izjavi ove skupine povodom godišnjice agresije Rusija bude nazvana agresorom.
Jednako su tako Sjedinjene Države odbile sudjelovati i u rezoluciji za Opću skupštinu organizacije Ujedinjenih naroda o agresiji na Ukrajinu, koju su zapadne zemlje pripremale za ponedjeljak 24. veljače. Umjesto da (kao do sada) i SAD budu jedan od sponzora dokumenta, iz Washingtona se najavilo da to neće podržati – već idu s vlastitim dokumentom koji izbjegava ‘rusko-ukrajinski sukob‘ nazvati agresijom, a Rusiju agresorom koji krši međunarodno pravo. Uz to, dosadašnji pozivi na povlačenje ruskih trupa iz Ukrajine lako bi mogli završiti zamijenjeni pozivom da se sukob prekine ‘uključujući rješavanje njegovih temeljnih uzroka‘ – kako je to tražio ruski amandman.
Za to vrijeme, Europska unija također za ponedjeljak 24. veljače planira niz različitih aktivnosti podrške Ukrajini. Tog se dana u Kijevu okuplja šarolik skup EU-čelnika koji bi trebali prisustvovati zajedničkoj sjednici Europske komisije i ukrajinske Vlade pod supredsjedanjem Ursule von der Leyen i Volodimira Zelenskog.
Ujedno bi se u Bruxellesu trebao održati i odvojeni sastanak ministara vanjskih poslova EU, a spominju se i konzultacije ministara obrane. Iako se još prije nekoliko dana većina vremena trošila na dogovore oko potencijalnog slanja europskih vojnika u Ukrajinu nakon što Amerikanci ugovore kakav-takav mir, u međuvremenu je postalo jasno da Washington zapravo na Europu uopće ne računa, dok je za Moskvu takva prisutnost ionako neprihvatljiva.
Novi paket sankcija ako Mađarska i Slovačka ne blokiraju
Ipak, kako izgleda da se do kraja tjedna u vanjskoposlovnim krugovima načelno uspjelo utanačiti 16. po redu paket EU sankcija prema Ruskoj Federaciji, možda će i on biti objavljen u ponedjeljak 24. veljače, uspije li se o tome postići potreban konsenzus – što Mađarska, a možda i Slovačka, već tradicionalno ometaju. Slična je stvar i s temom velikog EU paketa vojne pomoći za Ukrajinu (prvenstveno streljivo i protuzračni sustavi) – čija je vrijednost od prvotno spominjanih vrijednosti od oko 6 milijardi eura sa zaoštravanjem odnosa EU-SAD izgleda narasla i do 20 milijardi eura (doduše, u vojnoj robi ili novcu) – kojeg bi također trebali objaviti ministri vanjskih poslova u Bruxellesu, ako opet Mađarska ili Slovačka ne sruše planove.
Zato će pojedini ministri obrane država EU imati tog dana samo video-sastanak, budući se u EU obranu tradicionalno ne uzima za ozbiljno, pa nije ni bitno da se njeni nositelji okupe uživo. Jednako je tu upitna i stvarna sposobnost država Unije da uistinu proizvedu ili kupe, a onda i pošalju put Ukrajine neku ozbiljniju količinu kritične vojne opreme. Oprezu koji je potreban kod sagledavanja svih tih inicijativa itekako daje vjetar u leđa i 19. veljače izražen stav kako o temama SAD i Rusije, potpore Ukrajini i potencijalnih sigurnosnih jamstava za tu državu neko vrijeme neće biti sastanaka Europskog vijeća – tijela koje se okuplja kad god je na dnevnome redu usvajanje nekog stvarno bitnog zajedničkog zaključka ili politike da bi jučer, u nedjelju 23. veljače, bilo objavljeno da je hitni summit Europskog vijeća ipak sazvan za 6. ožujka.
Naravno, to ni ne čudi kad se zna da nakon prilično neuspješnog odlaska poljskog izaslanstva na godišnju konferenciju američkih konzervativaca CPAC 22. veljače, nadolazećih dana tek predstoje i odvojeni posjeti britanskog premijera Keira Starmera te francuskog predsjednika Emmanuela Macrona Washingtonu – gdje bi oni trebali predstaviti europske odluke raspravljane prije tjedan dana (ponuda EU-mirovnjaka za slanje u Ukrajinu) i vidjeti reakciju Trumpa/suradnika prije nego što krenu dogovarati išta novo.
Kako stvari stvarno stoje pokazuju i naznake iz Europskog parlamenta prema kojima je Trump dao Europskoj uniji tri tjedna ‘da se dogovori o uvjetima kapitulacije Ukrajine‘, pod prijetnjom izvlačenja američkih snaga iz Europe ako dogovori ne budu po njegovoj volji – dok iz Moskve jednostavno poručuju: ‘Rat još traje, ali će završiti. I završit će rezultatom koji nam je jasan – našom pobjedom‘. Za kraj, napomenimo da bi takav pogled na zadnjih dana naglavačke izokrenut zapadni svijet, gdje ruski ministar obrane Belousov na jednoj ceremoniji službeno objavljuje kako je ‘došao odlučujući trenutak u obračunu sa Zapadom‘, lako mogla 9. svibnja podcrtati i posjeta Donalda Trumpa Moskvi, kao opcija o kojoj se priča, ali ipak još nije službeno potvrđena.
Stanje na bojištima – ruska regija Kursk
Glavne vijesti s bojišta na jugozapadu ruske regije Kursk zadnjih su dana dolazile s jugozapada i jugoistoka područja koje je Ukrajina uspjela okupirati početkom lanjskog kolovoza. Pri tome, izgleda da je u obje spomenute zone uvelike došlo do ruskih protunapada koji su pomakli bojišnicu.
Kada se govori o jugozapadnom rubu ukrajinske okupirane zone, riječ je o fronti oslonjenoj na rijeku Loknja – gdje su obrambeni položaji Ukrajinaca obuhvaćali sela Sverdlikovo, Lebedevka, Loknja, Nikoljskij, Viktorovka, Malaja Loknja, Staraja Soročina i Novaja Soročina, gledano od granice prema sjeveru.
Samo selo Sverdlikovo je postupno u prešlo u ruske ruke do sredine ovog tjedna (službeno objavljena okupacija 17. veljače), a prema svježim vijestima uz nastavak borbi na njegovim prilazima ipak izgleda da su zapadnije Rusi uspjeli opet izbiti na međunarodnu granicu Ukrajine i Ruske Federacije u potezu sve tamo južno od sela Nikolaevo-Darino (uz navodni prekogranični upad manjih grupa boraca u ukrajinsko naselje Žuravka), pa onda istočnije do graničnog prostora neposredno južno od sela Sverdlikovo.
PROČITAJTE VIŠE Gradovi padaju jedan za drugim
Dalje na sjever bilježi se širi pristup ruskih snaga i do sela Lebedevka, da bi do nedjelje 23. veljače bilo govora i o borbama u samom tom naselju. Ipak, nastavak ukrajinske obrambene linije dalje prema sjeveru (sela Loknja, Nikoljskij i Mala Loknja i Novaja Soročina) izgleda da se i dalje drži usprkos pritisku neprijatelja.
No, teško je tvrditi to isto i za ukrajinske linije jugoistočno od okupiranog grada Sudža, jedinog ruskog regionalnog središta u ukrajinskim rukama. Nakon prijašnjih vijesti o borbama oko prigradskih sela Bondarevka i Kolmakov, oboje na rijeci Smerdica, kao i samo oko 2 km zapadnije kod sela Mahnovka – sada je jasno da su prostori koje su Ukrajinci nanovo zauzeli početkom veljače izgleda ponovno poprišta žestokih borbi.
Riječ je o potezu cestom na jugoistok iz Mahnovke do sela Čerkaskaja Konopeljka (do koje su se Rusi borbeno primakli 22. veljače), iako ukrajinski izvori još spominju okršaje i oko 1,4 km jugoistočnijeg sela Fanasejevka. Napomenimo da su borbe nastavljene i samo nekoliko kilometara dalje na jugoistok, na samom rubu ukrajinske okupirane zone – gdje Rusi napadaju preko rijeke Psjol oko i nadalje okupiranog sela Guevo, uz jake zrakoplovne udare vođenim bombama u neposrednu pozadinu tamošnjih ukrajinskih položaja.
Sve ovo samo dodatno potvrđuje da je čitava ukrajinska okupirana zona u ruskoj regiji Kursk poprište žestokih topničkih i zračnih napada ruske strane, koja naizgled ne radi razliku između agresora i vlastitih preostalih civila. Zato i ne čudi da ruske regionalne vlasti imaju itekako velikih problema kako s formiranjem popisa nestalih civila, tako i s bilo kakvim planovima obnove tih borbama zahvaćenih područja – gdje bi neke naznake planova tamošnje obnove centralne vlasti tek trebale početi predstavljati u nadolazećim tjednima (koji će vjerojatno i nadalje biti itekako borbeni).
Stanje na bojištima - Ukrajina
Iako je prethodni vikend u Ukrajini bio obilježen kratkom fazom izuzetno oštrih borbi, od 16. veljače bilježi se slabljenje ritma sukoba, paralelno s pogoršanjem zimskog vremena. Posebno se to jasno odnosi na sjever Harkivske oblasti, gdje se čulo tek o povremenim okršajima kod sela Izbicke te malo istočnije u gradu Vovčansku, no sve bez ikakvih pomaka bojišnice.
Kako smo već spominjali, borbeno intenzivnije je bilo oko 70 km jugoistočno, na rijeci Oskil sjeverno od Kupjanska. Nakon navoda o ruskom prelasku zamrznute rijeke Oskil, ondje se spominju borbe na sjeveru – uz granicu s Rusijom, kod ukrajinskog mjesta Topoli (možda i okupirano), te oko 18 km južnije po toku rijeke Oskil.
Ondje ruski mostobran iz dana u dan postaje sve opsežniji, a borbe se bilježe sjeverno kod sela Figolivka (Rusi proglasili zauzetim 17. veljače), na zapadnim prilazima naselju Dvorična (okupacija službeno objavljena još 27. siječnja), kao i jugozapadno oko sela Zapadne (službeno objavljena okupacija 22. siječnja) te južno kod Kindrašivke i Golubivke. Ova su naselja tek nekoliko kilometara sjeverno i sjeverozapadno od ukrajinskog grada Kupjanska, što čitavu situaciju čini posebno neugodnom za branitelje. Za razliku od toga, stanje samo malo istočnije – preko rijeke Oskil, u ukrajinskoj enklavi istočno od Kupjanska, zadnjih je dana bilo bitno mirnije. Tek su povremeni napadi bilježeni južnije, na ukrajinskim položajima od Oskila uz granicu Harkivske oblasti kod sela Zagrizove i Nova Krugljakivka, a onda i južnije kod sela Kopanki, Novojegorivka i Grekivka, kao i oko okupirane Makiivke te južnije kod Balke Žuravke (gdje su agresori 22. veljače službeno objavili i okupaciju sela Novoljubivka). Napomenimo da su dalje niz rijeku Žerebec vođene i borbe kod sela Kolodjazi i na prilazima 18. veljače okupiranoj Jampolivki, ali bez vijesti o promjenama tijeka bojišnice.
Usprkos nejasnim vijestima koje dolaze iz borbene zone južno od rijeke Siverski Donjec, izgleda da je ondje zadnjih dana bilježen niz napredovanja agresora u okolici sela Bilogorivka (kako sjeverno od mjesta 21. veljače, tako i južno 23. veljače) – što sve polagano dovodi u pitanje održanje tamošnje obrane.
Ujedno, borbe su registrirane i južnije kod uvelike razrušenog naselja Verhnokamjanske, te na prilazima ukrajinskom gradu Siversku. Dalje na jugozapad, prema ukrajinskom uporištu Časiv Jara, već tjedan dana svakodnevno traju okršaji kod sela Vasjukivka, kao i bliže gradu, kod sela Novomarkove te Grigorivka.
Za razliku od toga, nema novih podataka o ishodu borbi u ukrajinskom uporištu Časiv Jar, baš kao ni kod južnijih ukrajinskih naselja Stupočki i Bila Gora, kod kojih je i ukrajinska strana priznala općeniti prilazak agresora do čitave tamošnje trase vodnog kanala ‘Siverski Donjec – Donbas‘.
Nažalost, bitno je manje jasna borbena situacija oko grada Torecka, smještenog 22 km južno od Časiv Jara. Dok ruska strana od početka mjeseca Toreck smatra okupiranim, Ukrajinci i nadalje redovito navode okršaje sjeverno od grada (selo Diliivka), na rubnim dijelovima grada (četvrt Krimske i pojedini lokaliteti na sjeverozapadnom rubu izgleda uvelike okupiranog grada), te jugozapadno od Torecka kod sela Šćerbinivka (uvelike okupirano).
Također, dok se u nastavku i dalje drže ukrajinske obrambene linije između Torecka i Pokrovska, opet ima vijesti o borbama oko okupiranog sela Vozdviženka, sjeveroistočno od Pokrovska. Ondje su agresori jačali položaj oko sela Zelene Pole (službeno zauzeto 14. veljače), a borbe su bilježene i sjeverno oko sela Vodjane Druge (okupirano 13. veljače), te zapadno kod Elizavetivke i Novotorecke.
PROČITAJTE VIŠE Ovo što Trump traži od Kijeva nije se tražilo ni od Njemačke 1945.
Uz nastavak vijesti o borbama na istočnim i jugoistočnim prilazima Pokrovsku (Promin i Lisivka, u kojoj se izgleda borbe odvijaju u samome selu), posebno se problematičnim pokazuje bojišnica jugozapadno od Pokrovska. Ondje se bilježilo nastavak sukobljavanja u selima Kotline, Udačne, Uspenivka, Molodetske i Novooleksandrivka – gdje agresori izgleda nastoje prodrijeti nekoliko kilometara na zapad, do administrativne granice ukrajinskih regija Donjeck i Dnjepropetrovsk prema zapadu. Nastavak pritiska bilježio se i oko 5 km južnije, gdje su Rusi 21. veljače objavili zauzimanje sela Nadiivka, kod kojeg se ipak i nadalje bilježe borbe (jednako kao i na prilazima južnijem okupiranom selu Sribne).
Jugoistok ukrajiskog bojišta
Desetak kilometara južno od sela Sribne polagano se privodi kraju rusko urušavanje ukrajinskog izboja fronte prema istoku, u smjeru okupiranog grada Kurahove. U drugoj polovici prošloga tjedna, fronta se zaustavila u selu Ulakli (ruske zastave podignute 21. veljače, da bi agresori u nedjelju 23. veljače i službeno proglasili okupaciju), za koje ukrajinski izvori ipak nadalje spominju otpor branitelja – a još se drži i zapadnije selo Konstatinopil.
Time je donedavna krajnja točka izboja, selo Dačne, ostala oko 7 km istočnije, a čitav izboj prema Kurahove praktično pa ima dubinu od maksimalno 2 km istočno od sela Ulakli ili oko 5 km istočno od Konstatinopila – s tendencijom daljnjeg skraćivanja fronte.
Naravno, time je itekako u pitanje dovedeno i ikakvo ukrajinsko održavanje položaja oko sela Andriivka na rijeci Vovči, koje je donedavno držalo sjeverozapadni ugao ovog izboja (da bi sada postajalo sve izvjesnije da je i njegova glavnina zauzeta) – dok je i kontrola sela Konstatinopil na dnu negdašnjeg izboja zapravo upitna, barem na dulji rok.
Naime, agresori se zadnjih dana bilježe na južnom dijelu tog naselja, baš kao od subote 22. veljače i na njegovim jugoistočnim prilazima, te su ondje borbe u samom naselju postale redovita stvar. Ništa bolje nije bilo ni na fronti dužine oko 20 km jugozapadno od spomenutog ukrajinskog uporišta Konstantinopil, gdje se nastoji braniti ostatak ukrajinskog dijela Donjecke oblasti.
PROČITAJTE VIŠE Rusi prodiru oko Kupjanska i Časiv Jara
Zadnjih se dana tu opet navodilo okršaje kod ukrajinskih uporišta Rozliv i Bahatir, te na prilazima okupiranom selu Rozdoljne. Posebno žestoko je bilo u zoni oko sela Novi Komar, oko 3 km sjeverno od 27. siječnja okupiranog ukrajinskog grada Velika Novosilka.
Ne samo da je ondje 22. veljače potvrđena okupacija sela koje su agresori službeno proglasili zauzetim 19. veljače – već su borbe prenesene i sjevernije te sjeverozapadnije. Konkretno, na sjeveru su Rusi napadali selo Dniproenergija na rijeci Mokri Jali, dok su samo malo bliže u petak 21. veljače dovršili i okupaciju naselja Novoočeretuvate (oko kojeg zadnja dva dana i jačaju terenske položaje) na prilazima obližnjem ukrajinskom selu Skudne.
Sličan pritisak agresora bilježen je od okupirane Velike Novosilke i na sjeverozapad (prema Burlacke i Priviljne), te na zapad (gdje je 21. veljače službeno objavljena i okupacija sela Novosilka (u kojem su borbe bile vođene od 17. veljače). Konačno, treba spomenuti i niz manjih okršaja u regiji Zaporižje – na prilazima ukrajinskom uporištu Gulajpole, istočnije od Orihiva (Mala Tokmačka), te na prilazima negdašnjem toku Dnjepra (kod sela Šćerbaki, Pjatihatki i Lobkove) – što sve izgleda nije dovelo do ikakvih bitnijih pomaka bojišnice.
Zračni teror ruskih dronova
Dok se naveliko obilježava treća godišnjica opće ruske agresije na Ukrajinu, ne prestaju redoviti napadi ruskih kamikaza-dronova – čime većina države glavninu svake noći provodi pod uzbunama, osluškujući bilo eksplozije ruskih pogodaka bilo ukrajinske protuzračne obrane.
Tako je ponedjeljak 17. veljače bilježio 147 kamikaza dronova (dolaskom sa sjevera i juga u Ukrajinu), od čega ih je oboreno navodno bilo 83, a još 59 prizemljeno sredstvima elektroničkog ratovanja – uz štete u regijama Harkiv, Kijev, Poltava i Zaporižje.
Utorak 18. veljače obilježio je dolet 176 ruskih kamikaza dronova iz Orela, Brijanska, Kurska, Millerovog, Šatalovog, te iz Primorsko-Ahtarska na jugu – od čega su oborene bile 103, a još 67 prizemljeno uz štete po ukrajinskim regijama Kirovograd, Harkiv, Kijev i Čerkasi.
U srijedu 19. veljače riječ je bila o 167 kamikaza dronova lansiranih s istih lokacija, od kojih je navodno 106 srušeno i 56 prizemljeno, dok su još 2 balističke rakete uspješno prošle obranu.
Štete su nastale u regijama Odesa, Kijev, Sumi, Čerkasi i Zaporižje. Četvrtak 20. veljače bilježio je 14 krstarećih i balističkih raketa te 161 kamikaza dron (80 oboreno, 78 prizemljeno) – od čega su stradale regije Harkiv, Sumi, Odesa i Kijev.
U petak 21. veljače na redu je opet bilo 160 kamikaza dronova (87 srušeno i 70 prizemljeno), kao i dvije balističke rakete na Odesu. Štetu se bilježilo u regijama Odesa, Kijev, Poltava i Harkiv.
Subota 22. veljače obilježila su opet 162 kamikaza drona (82 srušena i 75 prizemljeno) uz štete u regijama Kijev, Harkiv, Kirovograd i Dnjepropetrovsk – da bi konačno u nedjelju 23. veljače bilo riječi o 267 ruskih dronova (138 srušeno, 119 prizemljeno i četiri vraćena agresoru) uz štete u regijama Dnjepropetrovsk, Odesa, Poltava, Kijev i Zaporižje.
Autor teksta je analitičar portala Obris.org koji i na Jutarnji.hr objavljuje vojne analize
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....