Na prvu vijest zvuči sjajno za Kijev. Ali, s Patriotima postoji veliki problem...

NATO summit u Ankari za Ukrajinu je donio jednu veliku vijest - američki predsjednik Donald Trump poručio je kako će Kijevu dati licencu da sami proizvode projektile za sustave Patriot.

- To je prilično kul. Sada se više ne mogu žaliti da im ne šaljemo dovoljno projektila. Rekao sam im - napravite ih sami - poručio je Trump.

Na prvu, ova vijest zvuči sjajno za Kijev. Naime, od svih oružja koja im trenutačno trebaju, nijedno nije toliko kritično nužno za obranu od ruskih napada kao što su to projektili za sustave protuzračne obrane Patriot. Razlog za to leži u tome da su Patrioti i projektili-presretači PAC-3 MSE koje koriste jedini oblik obrane koji Ukrajina ima od ruskih balističkih projektila.

Dok za obaranje dronova i krstarećih projektila imaju niz opcija, poput dronova-presretača, PZO sustava kraćeg i srednjeg dometa te borbenih aviona naoružanih malim APKWS raketama ili projektilima zrak-zrak, balističke i hipersonične projektile uspješno su obarali samo Patriotom. To znači da svaki Iskander, Kinžal, Cirkon ili projektil RM-48U iz sustava S-300 ili S-400 probija obranu ako u blizini nema Patriota ili ako su lanseri za njih prazni.

Lanseri nisu problem, projektili jesu

Ukrajina nema više toliki problem s brojem lansera za Patriote. Prema evidenciji stranice Oryx, Ukrajini je dosad dostavljeno 9 baterija Patriota od njezinih saveznika, plus još 9 dodatnih lansera (od kojih svaki sadrži po četiri projektila). Ako znamo da svaka baterija (bitnica) ima do 8 lansera, to znači da bi Ukrajina u teoriji na raspolaganju mogla imati između 70 i 80 lansera ili skoro 10 punih baterija. Dosad su Rusi pouzdano uništili dva lansera, iako je moguće, čak i vrlo vjerojatno, da je ta brojka veća.

Ono čega Ukrajina nema su projektili za Patriote. Iako je poznato da su njihove ekipe notorno štedljive kod korištenja tih projektila, drugi korisnici to nisu. A to je naročito važno tijekom aktualnog rata na Bliskom istoku, kada su se zaljevske države i američke baze smještene u njima branile od iranskih napada i Patriot sustavima.

Milanović spomenuo kupnju moćnih raketa usporedivih s onima kakve ima Srbija. Mogao bi se neugodno iznenaditi

Prema procjeni CSIS-a (Centar za strateške i međunarodne studije), tijekom rata s Iranom potrošeno je između 1060 i 1430 projektila za Patriote. CSIS dalje procjenjuje da ih SAD u svojim zalihama ima nešto više od 1000, a tu je još i 17 drugih država koje koriste taj sustav.

Prema podacima koje su sakupili njihovi istraživači, od 2020. godine samo su američki partneri naručili ukupno 1900 projektila za Patriot u najnovijoj PAC-3 MSE varijanti - prednjače Saudijci sa 720 komada, Njemačka sa 600, a treći je Katar s 300. I Saudijci i Katar su nemali broj projektila ispucali braneći se od Irana, dok su Nijemci sasvim sigurno određeni broj svojih donirali Ukrajini. Što se tiče starije varijante projektila, PAC-2 GEM-T, i njih je naručeno 700 komada u tom razdoblju i jedan dio je također već našao svoj put do Ukrajine.

Ukratko, veliki broj presretača tijekom zadnjih par godina završio je svoj put sudarom s iranskim ili ruskim projektilom. Što nas dovodi do idućeg problema - proizvodnje.

Prvo, iako je Trump najavio da će Ukrajina dobiti licencu za proizvodnju PAC-a, o tome nije obavijestio njihove proizvođače - obrambene divove Lockheed Martin i Raytheon.

- Još nismo informirali kompaniju, ali riješit ćemo to brzo - rekao je Trump.

Portal The War Zone kontaktirao je i Lockheed Martin i tvrtku RTX (krovnu kompaniju u kojoj se nalazi i Raytheon) za komentar. Predvidljivo, nisu ga dali, ali su iz RTX-a napomenuli da već imaju "dugu povijest zajedničke proizvodnje obrambenih sustava u Europi, s partnerima od Poljske do Grčke".

Može li to Ukrajina?

Drugo pitanje zapravo je ključno. A to je može li Ukrajina sama proizvesti te projektile, koliko brzo ih može proizvesti i u kojoj količini.

- Mislim da ih mogu proizvesti prilično brzo. Pokazali su veliku sposobnost u proizvodnji oružja - rekao je Trump. No, iza te lakonske izjave krije se labirinit potencijalnih zapreka.

Za početak, da bi se Ukrajina mogla adekvatno štititi od balističkih projektila, potrebna im je najnovija verzija projektila - PAC-3 MSE.

- Iskandere ne mogu zaustaviti drugačije - kaže Matija Blaće, vojni analitičar s YouTube kanala Codex Militaria.

Rusija godišnje proizvede između 600 i 800 9M723 projektila za sustave Iskander-M, kao i manji broj H-47M2 Kinžala, prema procjeni doktoranda sa sveučilišta Oslo, Fabiana Hoffmana, autora substacka Missile Matters. To znači da su Iskanderi najveća prijetnja i da je PAC-3 MSE, kako kaže Blaće, apsolutno nužan.

Ovo je najmoderniji ruski borbeni avion. Ima posebne zadatke

Koliko tih projektila-presretača godišnje proizvedu Lockheed Martin i RTX? Pozovemo li se opet na istraživanje CSIS-a, to je trenutačno 650 komada PAC-3 MSE, uz to da se s postojećim kapacitetima ta brojka može dići na 2000 godišnje, što je i trenutačna želja. Da bi se ostvario zahtjev od 3203 projektila predviđen za proračun u 2027., to će biti nužnost. Treba dodati da za proizvodnju svakog projektila treba između 24 i 30 mjeseci, a za neke komponente čekaju se i drugi partneri, poput Boeinga, ističe Foreign Policy Research Institute.

Kako bi se onda s tom proizvodnjom nosila Ukrajina?

- Koliko znam, Ukrajina ni uz najbolju volju nije sposobna sama proizvoditi rakete Patriot. Ona se već i za proizvodnju postojećih raketa, poput Flaminga, oslanja na proizvodnju određenih komponenti u stranim državama. Primjerice, potisnici na kruto gorivo proizvode se u novoj tvornici u Vojensu u Danskoj. Za taj dio, kao i za iznimno precizne bočne potisnike ili borbenu glavu, potrebna je napredna kemijska industrija. Upitno je ima li je Ukrajina, odnosno može li uspostaviti lanac proizvodnje u ratnim uvjetima, kad to nije uspjela ni za bitno jednostavniji Flamingo. Elektronika je drugo usko grlo, gdje radar i sustavi za navođenje, dakle čipovi, moraju doći iz inozemstva. Komponente koje bi Ukrajina mogla proizvoditi u Ukrajini su kućišta same rakete i raketnog motora. To također zahtijeva ekstremnu preciznost, ali Ukrajinci znaju raditi s metalima. Završno sklapanje bi se također moglo obaviti u Ukrajini - objašnjava Blaće.

Ništa prije 2027.?

Srećom po Kijev, široki spektar ukrajinskih saveznika omogućio bi dostupnost potrebnih komponenti za projektile.

- Prednost je što se proizvodnja Patriota pokreće u Njemačkoj 2027. godine, pa se shodno tome već radi i na opskrbnom lancu za tu tvornicu. Ako bi se taj lanac već proširio i dimenzionirao za dodatnu proizvodnju, onda bi i Ukrajini bilo lakše doći do ključnih komponenti. Recimo, bilo bi ključno ubrzati proizvodnju glava za navođenje i ostale elektronike, za što je Europa načelno sposobna jer već proizvodi slične komponente za svoje rakete. Ista stvar je s raketnim gorivom. S vremenom bi se proizvodnja i tih komponenti mogla prebaciti u Ukrajinu, ali ne u kratkom roku - opet dodaje Blaće.

Dakle, sam modalitet proizvodnje u Ukrajini ili partnerskim zemljama u blizini ne bi trebao biti upitan. Iako bi u ratnim uvjetima sasvim sigurno bio izazovan i zahtijevao bi dobro skrivena i duboko ukopana postrojenja koja ne bi bila metom balističkih projektila koje se baš Patriotima želi zaustaviti. To znači da zadnje i ključno pitanje ostaje brzina kojom bi se projektili mogli proizvoditi i količina u kojoj bi se "štancali".

- Ako je europski opskrbni lanac pripremljen za 2027. godinu, onda je to godina kad bi se i u Ukrajini mogli početi proizvoditi projektili. To bi, u slučaju da se cijeli opskrbni lanac žurno pripremi, moglo biti polovicom iduće godine. Proizvodnja će ovisiti o uskom grlu, a to bi po meni mogla biti elektronika, odnosno glave za navođenje. To usko grlo se može zaobići ako se u nove kapacitete uloži sad, što naravno košta. Tako da se sve na kraju svodi na političku volju da se ovaj projekt realizira - kaže Blaće.

Da zaključimo, licenca za proizvodnju PAC-3 MSE projektila koju je Trump najavio u Ankari dobra je vijest za Ukrajinu. Ali da bi prvi projektil doista sišao s proizvodne linije negdje u ukopanom postrojenju ili, vjerojatnije, partnerskoj državi poput Njemačke, proći će još najmanje godinu dana, a vjerojatno i više. Ti znači da će Ukrajinci u narednih godinu dana gledati kako da unište ruske projektile i njihove lansere prije nego bude prekasno - na tlu. Uz to, i da udaraju opskrbne lance i tvornice ključne za proizvodnju tih projektila i njihovih komponenti, što zapravo već i rade.