U novoj epizodi podcasta "Prva linija" vojni analitičar Matija Blaće s YouTube kanala Codex Militaria detaljno secira kapitalne projekte modernizacije Hrvatske vojske. Nakon što smo u prethodnoj emisiji obradili nabavu haubica, tenkova, kamiona, protudronske zaštite i modernizaciju borbenih aviona Dassault Rafale, fokus se sada seli na goruće pitanje protuzračne obrane (PZO) i nabavu novih korveta za Hrvatsku ratnu mornaricu.
- Rat u Ukrajini i krize na Bliskom istoku zorno su pokazale da su suvremeni PZO sustavi, posebice oni s protubalističkim sposobnostima, temelj nacionalne sigurnosti. Hrvatska, nakon dugog niza godina oslanjanja na sustave vrlo kratkog dometa, konačno kreće u nabavu sustava srednjeg (a nadamo se i dugog) dometa - kaže Blaće.
Koji su sustavi najbolji izbor za našu vojsku? Od najpovoljnije francuske VL MICA-e, preko njemačkog favorita IRIS-T-ja, pa sve do izraelske Davidove praćke - analizirali smo prednosti, mane i cijene svih opcija na tržištu. Također, istražujemo što se nudi na tržištu ratnih brodova i koja brodogradilišta su dosad dala najkonkretnije ponude.
Cijeli razgovor možete pogledati u videu ispod ili na YouTube kanalu Jutarnjeg lista, playlisti "Prva linija". Ispod možete pročitati i kraći sažetak emisije.
Video podcasta pogledajte ispod
Emisiju smo otvorili kratkim osvrtom na nabavu borbenih vozila pješaštva Bradley M2A2 ODS.
- Što se Bradleyja tiče (M2A2 ODS), to je financijski odličan posao. Nabavili smo jako upotrebljivo vozilo s dobrom zaštitom i naoružanjem. Razlika između njih i najmodernijih verzija manja je nego što se misli u praksi. Dobili smo i industrijsku bazu za servisiranje u Đuri Đakoviću, što nam omogućava dugoročnu eksploataciju uz minimalan trošak - tumači naš sugovornik.
Protuzračna obrana
Nakon toga, prešli smo na vjerojatno ključnu nabavu za Hrvatsku vojsku koja se tek treba realizirati, a to je protuzračna obrana srednjeg i/ili dugog dometa. Hrvatska trenutačno ima samo sustave kratkog dometa, od kojih je tek francuski Mistral novije proizvodnje.
- Mi trenutačno imamo vrlo malo toga. Ukrajina je pokazala da je PZO osnova modernog ratovanja i da se njime mogu zaustaviti i zrakoplovstvo i balističke prijetnje. Mi u ovom trenutku imamo Mistral 3, Igle, Strele i stare BOV-3 topove. To su sustavi vrlo kratkog dometa i nezaštićeni smo od bilo čega što leti na visini većoj od 4,5 kilometra - otkriva Blaće.
Kad se pričalo o nabavi, prvo se spominjao sustav srednjeg dometa, konkretno francuski VL MICA. Što on predstavlja?
- VL MICA spada u rakete kratkog do srednjeg dometa i djeluje na području od oko 20 kilometara po daljini i samo 9 kilometara po visini. Ona je kompromis - najjeftinija je, oko 50 milijuna dolara po bateriji, dok su rakete manje od milijun dolara po komadu. Dobra je stvar što dijeli lansere i sustave s našim Rafaleima, no performansama je najlošija od svih razmatranih konkurenata u srednjem dometu. No, ako bi koristila nove MICA NG rakete, čiji su domet i performanse znatno povećani, to bi već bio respektabilan sustav - govori Blaće.
Ovaj raketni sustav štitio je nebo tijekom Olimpijskih igara. Njegovu nabavu razmatra i Hrvatska
Koje su nam ostale opcije srednjeg dometa? Često se spominju NASAMS, CAMM i IRIS-T?
- Sustav CAMM je europski, koristi se na britanskim brodovima, ima domet do 25 km u osnovnoj verziji i 45 km u ER (Extended Range) verziji. No, prilično je kompliciran za integraciju. Zatim imamo norveško-američki NASAMS koji koristi AMRAAM rakete. Odličan je, pouzdan i dokazan, ali je i prilično skup - cijela baterija košta između 300 i 400 milijuna dolara.
Meni se osobno najviše sviđa njemački IRIS-T SLM. To je vrhunski, agilan sustav dometa oko 40 kilometara. Cijena mu je oko 200 milijuna eura po bateriji. Ono što ga izdvaja jest prostor za rast; razvijaju se i verzije SLX koje će nuditi domet do 80 km i protubalističku zaštitu. Ako bih birao, išao bih na IRIS-T - objašnjava vojni analitičar.
Spomenuo si protubalističku obranu. Vidjeli smo na Bliskom istoku i u Ukrajini koliko su balističke rakete opasne. Što se tu nudi za duge domete?
- Protubalistička obrana danas je esencijalna. Europski SAMP/T s raketama Aster 30 dobar je, dometa preko 120 km, ali ima problem da bi tek u novijoj NG verziji nudio pravu protubalističku zaštitu, a k tome je i proizvodnja spora. Američki Patriot poznat je svima, nevjerojatno je učinkovit, no astronomske je cijene - i do milijardu dolara za bateriju, s raketama koje koštaju 4-6 milijuna dolara. Plus, u sadašnjim okolnostima gotovo ga je nemoguće nabaviti - kaže Blaće pa nastavlja:
Korejci kao opcija?
- Izraelska Davidova praćka (David‘s Sling) odličan je sustav, dometa od 40 do 300 kilometara, daje vrhunsku obranu od balističkih raketa, a cijena projektila Stunner oko je milijun dolara. No, ima dvojaku manu - prvo, Iranci su naučili ‘prevariti‘ njegove projektile na način da koriste kasetno streljivo koje se rasprsne prije nego što Stunner može oboriti projektil. Drugo, tu je i pitanje političke prirode i nabavki od Izraela.
Kao možda i najzanimljiviji sustav Blaće je izdvojio korejski M-SAM (ili KM-SAM), a koji se pokazao kao izvrstan tijekom rata s Iranom. Mediji su pisali kako je u službi Ujedinjenih Arapskih Emirata u jednom periodu oborio 29 od 30 meta na koje je djelovao, a Abu Dhabi promptno je naručio dodatne sustave i zalihe projektila.
- S obzirom na cijenu od oko 300-350 milijuna dolara za bateriju i na dobro uigran proizvodni lanac i dostupnost, mislim da bismo definitivno trebali razmotriti i korejsku opciju.
Na kraju emisije analizirali smo i trenutačno najkonkretnije ponude za dvije korvete koje se žele nabaviti za Hrvatsku ratnu mornaricu.
- Spominje se nabava dviju korveta teških između 1800 i 2500 tona. To je veličina koja može obavljati zadaće i na Mediteranu, a ne samo na Jadranu. Francuski Naval Group nudi klasu Gowind, a nedavno je potpisan i okvirni dogovor s 3. majem i Orqom o njihovoj proizvodnji. To su jako dobri, modularni brodovi. Španjolska Navantia, koja surađuje s Uljanikom, nudi model Avante, koji je sličan Gowindu, a također se dobro prodavao na Bliskom istoku - tumači Blaće.
Za Amerikance je istaknuo kako i dalje nije jasno što nude i kako se nada da to nisu klase LCS brodova Independence i Freedom, a koje su se za SAD pokazale kao vrlo nedostatne, do te mjere da već sada relativno nove brodove povlače iz službe.
- Tu je zanimljiva ona ‘produžena‘ Freedom klasa, to jest brodovi bazirani na njezinu dizajnu, ali koji su zapravo već prave fregate i koji bi mogli koštati i oko milijardu dolara svaki.
Na kraju smo se osvrnuli i na ponudu južnokorejskog HD Hyundaija koji bi nam gradio brodove temeljene na konceptu HD3100, a koji je bio osnova i za filipinske brodove klase Miguel Malvar. Oni na svoje brodove mogu instalirati gotovo bilo koju opremu koju naručitelj traži, a nama su u Ulsanu još u travnju otkrili da bi prvi brod gradili u svojem brodogradilištu (inače najvećem na svijetu), a drugi u Hrvatskoj.
- Tehnički i financijski, Južna Koreja nudi dobar posao sa svojim modelima i kod njih možete biti sigurni da će sve dostaviti na vrijeme i bez greške. Ipak, njima nedostaje ova politička linija koja je kod europskih ponuditelja ipak jača - smatra Blaće.
‘Za Hrvatsku bismo gradili mini nuklearke i korvete, jednu u vašem škveru. Evo što nudimo‘
Na kraju, podsjetimo i što je Blaće govorio kada smo prije šest mjeseci snimili prvu epizodu o nabavi korveta.
- Rizik je da ne nabavimo ‘goli‘ brod. Često države kupe sjajnu platformu, a onda štede na naoružanju i senzorima, pa dobiju obično patrolno plovilo (OPV) koje ne može preživjeti u ratu. Suvremeni brod ove klase mora imati VLS (vertikalne lansere) za barem 16 PZO raketa poput ESSM-a, mora imati kvalitetan sonar, torpeda i protubrodski raketni sustav. Ako ćemo dati stotine milijuna eura, to mora biti brod koji se može obraniti u modernom sukobu.
Transkripcija razgovora ovog podcasta učinjena je uz pomoć AI-ja. Prethodne epizode podcasta "Prva linija" možete pogledati OVDJE.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....