Prošlotjedna smrt 28-godišnje Darije Šipilove, koja je radila u ruskom institutu koji se bavi istraživanjem kuge u sibirskom gradu Irkutsku, brzo je izazvala pozornost cijelog svijeta. Riječ je ipak o kugi, bolesti koja je tijekom najgore epidemije u 14. stoljeću pokosila otprilike polovicu stanovništva Europe, a ovaj se slučaj odvio u Rusiji, zemlji s dugom poviješću eksperimentiranja s biološkim oružjem.
Nakon pandemije bolesti covid-19, za koju mnogi, uključujući brojne znanstvenike, vjeruju da je započela ‘bijegom‘ virusa iz kineskog laboratorija, najgori mogući scenarij bio je očit - što ako se radi o još jednom bijegu patogena iz laboratorija koji će pokrenuti globalnu epidemiju?
To, kako u svojoj analizi piše Dylan Scott, novinar Voxa specijaliziran za teme zdravlja i sustava zdravstva, nije osobito vjerojatno iz više razloga - institut je, kako navodi, vrlo izoliran, a kuga nije ni približno zarazna kao covid-19 i lako se liječi ako se otkrije dovoljno rano - no to ne znači da je rad ljudi s tako opasnim patogenima postao sigurniji - zapravo, kako upozorava, možda postaje sve manje siguran.
Zabrinutost zbog događaja u Rusiji otvara pogled na dva trenda koja doista zabrinjavaju stručnjake za globalno zdravlje - u šest godina od izbijanja pandemije covida-19 svijet je izgradio još veći broj objekata za biološka istraživanja, neke i na mjestima na kojima se takav rad nikada prije nije provodio, a istovremeno nadzor nad znanstvenim radom i sigurnosne mjere u tim objektima teško prate taj razvoj događaja.
Čovječanstvo se, ističe, svakoga dana igra vatrom, proučavajući i mijenjajući smrtonosne viruse, bakterije i parazite u laboratorijima diljem svijeta. I unatoč nedavnim raspravama o autonomnoj umjetnoj inteligenciji ili ljudima koji bi uz pomoć umjetne inteligencije mogli namjerno razvijati biološko oružje kako bi uništili čovječanstvo, incident u Rusiji podsjetnik je da bi čak i jednostavna nesreća - ljudska pogreška - mogla predstavljati jednaku prijetnju kao i zla namjera.
Iako za sada nema potvrda i detalja slučaja, lokalni mediji navode da je laboratorijska djelatnica možda zaražena kugom nakon što je razbila epruvetu s patogenom. Ako je to točno, to ne bi bio prvi put da pogreška u strogo osiguranom laboratoriju ugrozi ljudske živote.
Procvat visokorizičnih laboratorija
Od razdoblja pandemije došlo je do naglog povećanja broja objekata izgrađenih za rad s nekim od najopasnijih patogena koji postoje, a istovremeno i dalje ne postoji globalno tijelo zaduženo za nadzor tih objekata. SAD, nekoć svjetski predvodnik u području javnog zdravstva, povukao se iz Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), koja izdaje smjernice za sigurnost laboratorija diljem svijeta i pomaže u koordinaciji odgovora na moguće izvanredne situacije, a smanjeno je i financiranje saveznih agencija odgovornih za nadzor američkih objekata za biološku sigurnost.
A čak i nakon globalnog događaja poput pandemije covida-19, svijet se i dalje teško uspijeva uskladiti i brzo razmjenjivati informacije tijekom zdravstvene krize - čak i sada je teško sa sigurnošću utvrditi što se točno događa u Sibiru. Jedini izvor informacija je ruska vlada, koja je, kako navodi Scott, sklona uskraćivanju i iskrivljavanju informacija, te lokalni medijski izvještaji koje je teško provjeriti. Čak i ako se za ovu prijetnju navodno povezanom s kugom - kako se očekuje - pokaže da nije bilo ozbiljnijih posljedica, jednoga dana, navodi autor, možda nećemo imati toliko sreće.
"Poništavamo svaki napredak koji smo ostvarili nakon pandemije covida-19 i to na načine koji će dugoročno utjecati na našu sposobnost odgovora na bilo kakvu epidemiju, bilo da je ona prirodna, namjerna ili posljedica nesreće", rekao je za Vox Gregory Koblentz, koji na Sveučilištu George Mason proučava globalnu biološku sigurnost i jedan je od osnivača projekta Global BioLabs.
Istovremeno, postoje jasni koraci koji se mogu poduzeti prije nego što potrošimo svoju sreću. Jedna od posljedica pandemije bio je pravi građevinski procvat bioloških laboratorija koji je uslijedio nakon toga.
Global BioLabs, istraživačka inicijativa koju Koblentz vodi s kolegama, pokušala je izraditi sveobuhvatan pregled laboratorija visoke razine diljem svijeta - primjerice laboratorije razine biološke sigurnosti 4 (BSL-4), koji su namijenjeni radu s najopasnijim postojećim patogenima, poput ebole i velikih boginja. Global BioLabs u svom je izvješću iz 2023. godine istaknuo da se "broj laboratorija BSL-4 ubrzano povećava". K tome, ovo nije prvi put da je izvanredna situacija u javnom zdravstvu dovela do izgradnje novih bioloških laboratorija - strah od antraksa nakon 11. rujna i prva epidemija SARS-a početkom 2000-ih također su potaknuli zemlje na izgradnju novih objekata. Krajem 90-ih u svijetu je bilo manje od deset laboratorija razine BSL-4, a do kraja 2010-ih bilo ih je gotovo 40.
No, pandemija je ponovno ubrzala njihovu izgradnju. Godine 2021. u svijetu je bilo 59 laboratorija BSL-4 koji su ili već radili, ili bili u izgradnji ili se njihova izgradnja aktivno planirala - do 2023. još je deset objekata bilo dovršeno ili se nalazilo u različitim fazama izgradnje, prema podacima Global BioLabsa. Dio razloga za ovu aktivnost proizlazi iz teške lekcije pandemije - zemlje u razvoju shvatile su da se tijekom ozbiljne zdravstvene krize ne mogu osloniti na bogatije zemlje i očekivati da će one njihove potrebe staviti među prioritete. Zato su željele izgraditi vlastite kapacitete za rad sa smrtonosnim biološkim materijalom kako bi, primjerice, u slučaju lokalne epidemije mogle sigurno utvrditi njezin uzrok. Samo Indija planira pokretanje četiri nova laboratorija BSL-4, a najmanje pet zemalja - među njima Brazil, Kazahstan, Saudijska Arabija, Singapur i Španjolska - započelo je izgradnju ili je nedavno otvorilo svoj prvi laboratorij BSL-4.
Opasni napori otklanjanja prijetnje
Zbog toga se ova nastojanja odvijaju i na mjestima s manjkom institucionalnog iskustva u takvom radu, gdje su državni nadzor i stabilnost slabiji. "Što je više objekata koji rade na ovakvim stvarima, to se više postavlja pitanje je li sav taj rad doista potreban", kaže Koblentz. "I imaju li odgovarajuće sustave upravljanja biološkom sigurnošću i zaštitom?", dodaje. To bi moglo povećati rizik od neadekvatnih sigurnosnih protokola, a u konačnici i od ozbiljnijih incidenata. Osim toga, prema izvješću Global BioLabsa iz 2023. godine, oko 75 posto postojećih operativnih laboratorija BSL-4 u svijetu nalazi se u gradskim središtima, pri čemu najmanje 50.000 ljudi živi unutar 3 kilometra od laboratorija, "gdje bi gusto naseljena područja mogla povećati posljedice slučajnog ispuštanja patogena".
No, bez obzira na to, čak i dok se izgradnja laboratorija ubrzava, navodi autor, nacionalni i međunarodni standardi za upravljanje tim objektima i istraživanjima koja se u njima provode i dalje su nedovoljno razvijeni, a ne postoji globalna organizacija koja nadzire ili regulira te objekte. Jedna i u tom okviru važna dobrovoljna skupina - Međunarodna skupina stručnjaka regulatornih tijela za biološku sigurnost i zaštitu - posljednjih je godina prestala djelovati, ističe Koblentz. Ni nacionalni zakoni nisu ujednačeni - od 27 zemalja koje raspolažu laboratorijem razine BSL-4, samo jedna ima sveobuhvatan nacionalni zakon kojim se reguliraju "istraživanja dvostruke namjene" i istraživanja funkcije patogena (gain-of-function), u kojima znanstvenici mogu mijenjati patogene da postanu prenosiviji ili virulentniji kako bi mogli bolje razumjeti kako djeluju.
Pandemijski ugovor WHO-a u početku je sadržavao snažnije odredbe o biološkoj sigurnosti, ali su one tijekom rasprave o dokumentu ublažene, a ugovor u svakom slučaju još nije dovršen. SAD se povukao i iz toga, kao i iz drugih međunarodnih nastojanja usmjerenih na poboljšanje pripravnosti za pandemije, što predstavlja još jedan primjer neuspjeha u uspostavljanju veće globalne suradnje nakon pandemije covid-19.
Bilo bi lako reći da jednostavno trebamo prestati proučavati opasne viruse ili ih mijenjati, čak i u strogo kontroliranim laboratorijskim uvjetima, ali situacija nije tako jednostavna, ističe Scott. Znanstvenici se tim poslom bave kako bi se pripremili za iduću pandemiju i bolje razumjeli kako funkcioniraju virusi i bakterije koji predstavljaju najveću prijetnju čovječanstvu, kako bi ih se moglo što brže zaustaviti. Kada bi se nekome na ulici reklo da znanstvenici mijenjaju virus kako bi vidjeli na koji bi način mogao postati opasniji, vjerojatno bi želio da prestanu s tim, ali kada bi mu se reklo da bi taj trud mogao dovesti do bržeg razvoja lijekova ili cjepiva tijekom iduće pandemije te izbjeći potrebu za lockdownom i spasiti milijune života, možda bi bio otvoreniji prema takvim istraživanjima.
"Pravo pitanje glasi: ‘Koji su rizici i koje su koristi?‘", ističe za Vox Beth Cameron, viša savjetnica Centra za pandemije Sveučilišta Brown. "Moramo racionalnije razgovarati o tome o čemu zapravo govorimo", rekla je govoreći o takvim prijetnjama koje, kako kaže, mogu imati "posljedice velikih razmjera za cijelo društvo".
U međuvremenu, neke od tih prijetnji i danas su tu - razlog zbog kojeg Rusija ima ovaj sibirski laboratorij posvećen istraživanju kuge jest činjenica da je kuga u Rusiji još uvijek endemska. "Opasni patogeni već su tamo", rekao je Koblentz. Pitanje je, kaže, kako raditi s njima na siguran i zaštićen način?"
Početne točke sigurnosti
Početna točka, navodi Koblentz, mogla bi biti da pojedinačni laboratoriji usvoje nove sigurnosne protokole, poput onih Međunarodne organizacije za normizaciju (ISO) koji su uvedeni neposredno prije pandemije. Osim toga, dok zemlje šire svoje laboratorijske kapacitete, istovremeno moraju razvijati snažne sustave nadzora - objekti moraju biti dojmljivi i opremljeni najmodernijom tehnologijom, ali vlade moraju jednaku pozornost posvetiti i naizgled manje atraktivnom poslu inspekcije i održavanja sigurnosti nakon početka rada. "Ako im je to prvi takav laboratorij, u nekim slučajevima nemaju dovoljno snažne nacionalne pravne i regulatorne mehanizme za biološku sigurnost i zaštitu. Možda nemaju ni dovoljno stručnog kadra", kaže Koblentz.
Nažalost, regulatornom aspektu projekta, dodaje, "posvećuje se premalo pažnje". U idealnom slučaju, svijet bi imao međunarodni mehanizam za reviziju i nadzor tih objekata, rekao je Koblentz - nešto poput Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), ali u ovom slučaju za biološku sigurnost. Postojale bi transparentnije rasprave o tome kakva se istraživanja provode u laboratorijima visoke razine sigurnosti i jesu li ona doista važna.
Bolja biološka sigurnost u cijelom svijetu vjerojatno bi zahtijevala i da se SAD ponovno pozicionira kao predvodnik u globalnom zdravstvu. Povlačenje iz međunarodnih organizacija poput WHO-a i smanjenje financiranja državnih znanstvenih programa učinili su sve ranjivijima. Politike imaju posljedice, uključujući i one za rizik od katastrofe povezane s biološkom sigurnošću. "Naša razina pripravnosti za epidemiju, bilo da je riječ o laboratorijskoj nezgodi, prirodnoj epidemiji kuge ili bilo čemu drugom, dramatično je smanjena u posljednje dvije godine... Trenutačno imamo cijeli niz problema koje smo sami sebi stvorili zbog onoga što Trumpova administracija radi", ističe Koblentz.
Pandemija je trebala biti lekcija o tome koliko je biološka sigurnost doista važna. Umjesto toga, njezine lekcije zaboravljaju se za manje od deset godina, a incident s kugom u Rusiji mogao bi biti važan poziv na buđenje, zaključuje Dylan Scott za Vox.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....