Po Kodakove smo filmove nekad odlazili u Trst kao po traperice

O njegovim su čudesnim bojama pjevali Simon i Garfunkel uklopivši u pjesmu srednjoškolske ljubavi, rat generacija i skrivene fotografije djevojaka, nazvavši je jednostavno po slavnom filmu koji su proizvodili: Kodachrome.

- Kodak je bio Bog! Kodakovi filmovi čuvali su se za posebne prilike. Digitalni fotoaparati imaju u svojim postavkama oznake Kodak 250 D ili Kodak 500 T. To su sve materijali, filmovi iz Kodakove palete proizvoda koje digitalna kamera želi kopirati, postići onaj poseban Kodak likovni look i poetiku slike - kaže Stanko Herceg, fotograf i filmski snimatelj koji na ADU predaje filmsko snimanje, a na Dizajnu film i fotografiju, o odlasku Kodaka u prošlost.

Kodak je propao, banalno su loše poslovali i navukli su više dugova nego što ih mogu isplatiti te su prošloga tjedna odvjetnici kompanije predali zahtjev za bankrot. Kodak je, kao mitsko prokletstvo, bio najbolji, najtraženiji i najcjenjeniji i zato nije opstao.

Slamka spasa

Istina, kao nada se jučer pojavila i vijest da je Kodak u svom stečaju uspio nagovoriti sud da ga na neko vrijeme zaštiti od vjerovnika, a istodobno su nabavili novac koji im daje prostor i mogućnost da se do veljače sljedeće godine reorganiziraju, a tako možda i spase. Stečajni sudac dopustio im je da podignu kredit za inicijalna sredstva od 650 milijuna dolara od Citigroup.

- Uništila ih je masovna produkcija konkurencije - kaže Željko Kardum, financijski analitičar i zaljubljenik u fotografiju, koji iza sebe ima i niz izložbi fotografija, a s Kodakovim se proizvodima, kao i svi fotografi, druži otkada se, davno, počeo baviti fotografijom.

Žrtva vlastitog uspjeha

George Eastman je prije 130 godina osnovao Eastman Kodak Co. i postigao uspjeh kakav svi žele, postao je nezaobilazan na tržištu.

- Kodak je imao sve - tumači fotograf Ivan Posavec. - Proizvodili su filmove koji su se mogli razvijati samo njihovim kemikalijama i na njihovim fotopapirima - opisuje formulu kojom je Kodak gospodario svijetom fotografije.

Na kraju je postao “žrtvom vlastitog uspjeha”. Jednostavno, vodstvo Kodaka nije vidjelo da su film i analogna tehnologija, usprkos savršenim rezultatima, odličnim bojama na fotografijama, nedostatni u borbi s digitalnom fotografijom.

Ironično, prvi digitalni fotoaparat napravio je upravo Kodak u suradnji s Appleom , ali je do posljednjeg dana kompanija, i svi u njoj, vjerovala da će klasična, analogna fotografija biti dovoljna zaštita od jeftine produkcije digitalnim fotoaparatima i kamerama. Autorska prava su jedan od izvora prihoda za Kodak, vode se brojni sudski procesi oko toga pa se tako i u stečajnom planu računa s potencijalne 2 milijarde dolara.

Pobijedili su mobiteli

Nisu uspjeli iako su oni smislili način kako fotografije prebacivati mailom, jer im je studija pokazala da žene mrze prebacivanje fotografija u kompjutore. Kreirali su jednostavan način da se sve fotografije mogu pregledavati prije prebacivanja na kompjutor, izbacivali su na tržište jedan za drugim digitalni model, doveli se u situaciju da su, da bi bili u vrhu prodaje, na svakom prodanom fotoaparatu gubili po 60 dolara. Od 2000. su godine malo-pomalo padali s drugog na četvrto mjesto po prodaji digitalnih fotoaparata, ali nisu uspjeli pobijediti - mobitele.

Tržište je postalo preplavljeno smartphoneima i tabletima koji su radili dovoljno dobre fotografije, a Kodak, istodobno, nije odustajao od analogne tehnologije. Za sve to bili su preveliki, suviše birokratski: kad su se trebali brzo kretati tržištem, bili su spori, kad su trebali biti radikalni u promjenama, bili su konzervativni.

Čarobne cibe

- Kodak je bio najfinija bajadera u svijetu filma - uspoređuje fotograf Ivan Posavec poziciju Kodakovih filmova s ostalima. - Bili su nedostižni, bili su skupi, nije ih bilo na tržištu, švercali su se iz inozemstva.

Herceg se sjeća da se po filmove odlazilo u Italiju kao po traperice. Ili, prije traperica, za zaljubljenike u Kodak, one fotografe kojima je bilo stalo da snimaju najbolje fotografije. Andrija Zelmanović kaže da je bilo jako malo laboratorija u Europi koji su razvijali Kodakove filmove. - Bio je poseban doživljaj raditi s tim filmovima - kaže Zelmanović.

Kardum iste situacije opisuje riječju “čarolija”: - Kodachrome slajdovi slali su se u Lausanne iako je postojao laboratorij i u Beču. No, svi smo znali da je to trik i da oni iz Beča šalju filmove u Lausanne pa su se filmovi slali direktno. U pakiranju je bila i kuverta s napisanom adresom laboratorija, razvijanje je bilo uračunato u cijenu filma - opisuje Kardum. Tri tjedna kasnije stizala bi kuverta s razvijenim filmom.

- Fotografije iz dijapozitiva, cibe, kako su se nazivale, izrađivo je jedino Zlatko Mraković Mrkva. Sav taj komplicirani proces bio je namijenjen stvarnim ljubiteljima fotografije - tumači Kardum.

Posavec kaže kako se Kodak, zbog svega toga, nikada nije koristio za obična snimanja. Svi su ga čuvali za posebne prilike: - Najvjernije boje, najnježnije fotografije i najfinije slike dolazile su s Kodakom - kaže emotivno Herceg. - Kodak je postavio standarde prema kojima se svi ostali moraju mjeriti.

Jedino što Kodak nije uspio napraviti: nije se uspio zaštititi od loše konkurencije. Mislili su da je dovoljno biti najbolji.