U prosincu 2024. ne znam koji put čekam u redu američke imigracije na losanđeleskom aerodromu, prvi put nakon Trumpove druge pobjede. Red je nepregledan, vijuga u deset slojeva, pokušavam izračunati koliko ću čekati; ne ide. Nakon sata gusjeničenja stižem na red - lik koji mi uzima putovnicu tamnoput je i azijat. Drago mi je da će me u zemlju pustiti mješanac, očiti potomak robova, prisilnih ili dobrovoljnih imigranata, kužimo se. Smiješim se, sve dok ne progovori. Čita mi s ekrana sve moje ulaske i izlaske iz zemlje, višemjesečne boravke, pita gdje sam u međuvremenu bila, pita što radim u životu i što radim tu. Iako ništa nisam skrivila, jasno mi je da sam kriva. Kažem da sam u posjetu djevojci, čistokrvnoj Amerikanki. Traži da mu pokažem...
PIŠE MIMA SIMIĆ
Meni je Trump obiteljski nasilnik. Otac. Tata, tatica. Možda i vaš
Dok Trump kreće u osvetnički pohod protiv svih koji su mu se zamjerili, isplati se zagledati u vlastite šutnje, prošle i sadašnje
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....