Kritizirali su je da ne zna upravljati krizama, ali Njemačku i Europu ostavlja u boljem stanju nego 2005.

Počelo je globalnom ekonomskom krizom, završilo javnozdravstvenom krizom globalnog dosega. Počelo je u jeku rata protiv terorizma, a završilo odlaskom iz Afganistana. To su povijesne prijelomnice koje definiraju početak i kraj mandata Angele Merkel. Čiji kritičari navode da krizne situacije nije koristila kako bi provela promjene. Ali, "politika je niz kriza, dobro upravljanih". Njemačka se, i Europa, nalaze u boljem stanju nego 2005. Što je solidna ostavština 16 godina vlasti.

Iz čega zaključujem da je, uz sva lutanja, prva njemačka kancelarka dobro upravljala cjelinom kriza s kojima je bila suočena. Zanny Minton Beddoes, glavna urednica The Economista, navodi da je "Njemačke prosperitetna i stabilna", da je sposobnost kancelarke Merkel u stvaranju konsenzusa "dobro služila njezinoj zemlji i Europi". Da bi je zatim napala tvrdeći da bi se divljenje prema njezinom stabilnom vodstvu trebalo pomiješati s frustracijom zbog samozadovoljstva koje je odgojila. Gospođa Minton Beddoes to smatra "neredom koji je gospođa Merkel ostavila za sobom".

S ovim se potonjim dubinski ne slažem. Angela Merkel je vodila politiku u zadanim okvirima, okvirima mogućeg. Bila je prisiljena na velike koalicije. Nakon prve izborne pobjede 2005. nije imala partnera s kojim bi formirala vladu osim sa SPD-om. Isto tako i 2013. godine kad je dugo nagovarala Zelene da uđu u vladu. Angela Merkel nije bila pripravna na manjinsku vladu, to je u njezinom znanstvenom mentalnom sklopu predstavljalo prevelik rizik za njemačko društvo. Da, velike su koalicije prigušile ideološku dinamiku, otvorile prostor za jačanje radikalno desnih i lijevih opcija. I zato je Angela Merkel još prije četiri godine htjela tročlanu koaliciju koja će moći ponuditi nove političke metode. Pokrenuti procese. Kroz kompromis koji je i dalje bit dobre politike. Kompromis je i dalje temelj funkcioniranja europske politike i prva njemačka kancelarka je ostavila snažan pečat u modelima kako do kompromisa doći. Dolaskom Donalda Trumpa vidjeli smo kako izgleda politika kad nema interesa za kompromis. Kompromis će ostati utisnut u DNK europske politike dok ne dođe do strateških reformi. A ka’ će, ne zna se. Ako će.

"Kako bi se spriječilo ponavljanje povijesti i skretanje Europe u nacionalizam i populizam, [Merkel] želi da EU bude jaka i sigurna. Ako Europa gospodarski napreduje i nudi vjerodostojnu viziju za sve kojima je potreban identitet i pripadnost, to bi bilo najvrjednije nasljedstvo koje bi mogla ostaviti iza sebe", pisao je Stefan Kornelius iz Süddeutsche Zeitunga." U tome je uspjela.

Iza Angele Merkel ostaje politička odluka da se povuče kad je shvatila da se krug njezina političkog djelovanja zatvara, da su nastupile nove okolnosti koje traže nove ljude i ideje. "Europa će biti iskovana krizama i bit će zbroj rješenja prihvaćenih u tim krizama." Tako je proročki govorio Jean Monnet, jedan od osnivača EU. Angela Merkel odlazi kao jedna od najboljih kriznih menadžerica koje je EU u povijesti imao. A kao ljudsko biće imala je pravo na pogreške. Ne i na njihovo ponavljanje. I nije, mijenjala je stavove. Njemačka kancelarka odlazi svojom voljom ostavljajući bolju Njemačku i Europu. Malo je državnica i državnika u povijesti koji se mogu pohvaliti takvom ostavštinom.