Četvrtak, 13. veljače, ujedno je 1086. dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, državi čija se sudbina počinje intenzivno vrtjeti na svjetskim medijima i međunarodnim skupovima – paralelno ili sasvim nevezano sa situacijom na bojištima gdje država već gotovo tri godine odolijeva agresiji Ruske Federacije, i gdje je vrijeme nadalje zimsko, s manje padalina ali s noćnim temperaturama koje će tijekom idućih dana usprkos simboličnom zatopljenju krajem tjedna ipak ostati zimske.
Imajući u vidu takvo vrijeme, nije čudilo da se tijekom vikenda čulo o redukcijama struje (za gospodarstvo, ali ne i kućanstva), da bi u utorak 11. veljače to bilo dodatno zaoštreno nastavkom ruskih zračnih napada na energetsku infrastrukturu širom Ukrajina.
Što se te infrastrukture tiče, njen bitan dio su i ukrajinske nuklearne elektrane. S jedne strane, i nadalje je velik problem velika okupirana elektrana Zaporižje, smještena uz negdašnje obale vodne akumulacije na Dnjepru i gotovo na crti bojišta u regiji Zaporižje. U njoj je i dalje rusko ljudstvo (stručnjaci, ali i vojska), uz promatračku misiju Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) raspoređenu početkom rujna 2022. godine. Riječ je tu o misiji koja početkom ovoga mjeseca nije dobila potrebna sigurnosna jamstva ruske strane, pa onda nije mogla ni izvesti rotaciju svojih članova.
Dok se redovito čuje o zračnim napadima nedaleko kompleksa ove elektrane te raznim prigovorima okupatora, barem je početkom mjeseca uspjelo obnoviti njeno napajanje dalekovodom od 750 kV, bitno za redovito hlađenje tamošnjih ugašenih reaktora. S druge strane, preostali nuklearni reaktori u Ukrajini predstavljaju temelj tamošnje proizvodnje električne struje – što je 11. veljače Vrhovna Rada odlučila i dodatno pojačati.
Naime, izglasano je izdvajanje oko milijardu USD za dovršetak još dva reaktorska bloka u nuklearnoj elektrani Hmeljnicki (prvi od njih sada na 80 posto dovršenosti, a drugi na 25 posto). Konkretno, posao se misli obaviti kupovinom iz Bugarske njihovih ostataka reaktora VVER-1000 (gdje je gradnja NE Belene bila obustavljena 1990. godine) i koje Ukrajina može sama održavati. Nakon takve kupovine još treba izglasati i akte potrebne za konkretne radove na dovršenju ove elektrane, no time bi se u idućih nekoliko godina uspostavilo zamjenu za struju koja se aktualno uvozi iz inozemstva, po cijeni od oko 600 milijuna USD godišnje.
PROČITAJTE VIŠE Nestvarna ponuda Trumpa za Zelenskog: Vojna pomoć u zamjenu za bogatstvo vrijedno 15 bilijuna dolara!
Pregovori o miru
Iako se već tjednima nagađalo o početku nekakvih pregovora o miru u Ukrajini, tek se proteklog tjedna priču začinilo i navodima o „rijetkim zemnim elementima“ koje bi Ukrajina trebala ili morala staviti na raspolaganje prve svjetske velesile – ne bi li osigurala nastavak donedavno partnerske besplatne vojne pomoći.
Stvar je dodatno konkretizirao ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski kada je u subotu 8. veljače medijima pokazao karte nalazišta urana, titana, mangana, plina i raznih rijetkih sirovina – koje nisu pod ruskom okupacijom i samo čekaju da se u suradnji s domaćom privredom krene u njihovo iskorištavanje.
Barem dio toga je 11. veljače potvrdio i američki predsjednik Donald Trump, navodeći kako je Ukrajina „u biti pristala“ dati SAD pristup do 500 milijardi USD vrijednih resursa kao zalog za nastavak pomoći (ujedno ispaljujući i potpuno nerealni iznos od „preko 300 milijardi USD“ dosadašnjih američkih izdvajanja za pomoć Ukrajini – društvu koje po Trumpu „jednog dana mogu postati Rusi, a možda i neće”).
Jednako se tako Zelenski osvrnuo i na navodna traženja iz Washingtona da Ukrajina osigura novačenje mladih između 18 i 24 godine, što se zadnjih godina u Kijevu uspješno izbjegavalo. Kako izgleda, ti ljudi neće na vojnu službu biti tjerani oštrim mjerama mobilizacije kao njihovi nešto stariji sugrađani – već je u planu uspostava sustava njihovog privlačenja u vojnu službu na godinu dana, kroz obećanja raznih prednosti.
Konkretno, taj program, nazvan „Ugovor 18-24“ nudio bi mladim dragovoljcima jednokratnu isplatu iznosa od 1.000.000 UAH (oko 23.000 eura) pri sklapanju ugovora, mjesečni dohodak od oko 120.000 UAH (oko 2.765 eura) tijekom službe – koja završi nakon godinu dana – kao i kredit s nula posto kamata, besplatno školovanje i zdravstvenu zaštitu, pravo na putovanje u inozemstvo nakon dovršenog perioda službe te oslobođenje od ponovne mobilizacije na 12 mjeseci od kraja ugovora.
PROČITAJTE VIŠE Veliki zaokret Kijeva u odnosu prema dezerterima. Zapovijed Zelenskog i Sirskog odjeknula u svim rodovima ukrajinske vojske
Posebno su se problematičnim pokazali i navodni zapadni pozivi da Ukrajina uskoro prekine izvanredno stanje i opću mobilizaciju koju su uveli odmah početkom rata (produžuje se u parlamentu svaka tri mjeseca od proljeća 2022. godine) – ne bi li onda proveli izbore u dijelovima zemlje koje kontroliraju.
Prema Zelenskom – takav bi potez ujedno značio i naglu demobilizaciju postojećeg ratnog sastava Oružanih snaga Ukrajine, ostavivši zemlju bez zaštite i na raspolaganju grubom agresoru (koji sam konstantno povećava svoje operativne vojne snage i vidljivo se priprema ne za mir nego baš za nastavak ratovanja).
Nije bez značenja ni činjenica da se Ruska Federacija u svim svojim službenim istupima nije odrekla ni jednog od svojih početnih ratnih stavova – tražeći da Ukrajina bude demilitarizirana i razoružana, „denacificirana“, neutralna, te trajno izvan NATO sigurnosnog kišobrana (dakle, spremna za okupaciju kad to velmože iz Moskve požele) – uz već neko vrijeme aktualnu i priču o nelegitimnosti ukrajinskog predsjednika kao pravno nesposobnog pregovarati i potpisati mirovni sporazum. Naravno, pri tome se kompletno (i namjerno) iz vida gubi činjenica da je Zelenski legitiman za same Ukrajince (pa i one koji se s njim politički ne slažu), kao i za širu međunarodnu zajednicu – osim same Rusije i njenih najbližih saveznika.
Dok se još u ponedjeljak, 10. veljače, krenulo nagađati kako se Donald Trump telefonski čuo s Vladimirom Putinom – što je on potvrdio, a Rusi ne – bilo je jasno da su kontakti užurbano krenuli i na raznim tehničkim te posredničkim razinama.
Dobar je pokazatelj toga bilo i oslobađanje američkog zatvorenika u Rusiji Marca Fogela u utorak 11. veljače – navodno izvedeno posredovanjem američkog predstavnika Stephena Witkoffa, uz moguće sudjelovanje pojedinih država Bliskog Istoka. Prave se pregovore još prije nekoliko dana ipak nagovještavalo za idući tjedan, nakon aktualnog okupljanja ministara obrane u Bruxellesu, a onda i razgovora na marginama tradicionalne Sigurnosne konferencije u Münchenu.
Naime, posebno se za München spominjao planirani susret Volodimira Zelenskog i američkog potpredsjednika JD Vancea – dok je bilo spomena i nastojanju Trumpovog službenog izaslanika za Ukrajinu i Rusiju Keitha Kellogga da s pojedinačnim vođama NATO članica usuglasi format budućeg pregovaranja.
Sve to je trebalo biti i posebno bitno u svjetlu ruskih izjava o Europi koja neće imati nikakvu ozbiljnu ulogu u nadolazećim pregovorima, već će samo na kraju tiho „stati do nogu svog gospodara i malo mahati repom“ – dok bi ikakva ozbiljna uloga i Ukrajine i Europe u predstojećem mirovnom procesu samo „poremetila pregovore i produljila rat“. Ujedno se spominjao i plan Keitha Kellogga da Europljane pozove i na kupovinu američkog naoružanja za Ukrajinu ne bi li se nastavilo opskrbu vlade u Kijevu, ali bez troškova za Sjedinjene Američke Države.
Ipak, u dobro poznatoj maniri američkog predsjednika Trumpa, svi su ti planovi barem djelomično pali u vodu još tijekom popodneva u utorak 12. veljače. Dok se u Kijevu ukrajinska strana na svom Vijeću za nacionalnu sigurnost i obranu spremala za pregovore, a sam Zelenski je u Kijevu dočekao američkog ministra financija Scotta Bessenta (na razgovore o iskorištavanju mineralnih bogatstava i uporabi do sada primljene američke pomoći) – Donald Trump je iz SAD jednostavno objavio kako je o Ukrajini već tog jutra preko sat vremena razgovarao s ruskim predsjednikom Putinom, čime su kao službeno i otvoreni pregovori o Ukrajini.
PROČITAJTE VIŠE Trump i Putin su o telefonskom razgovoru javnost obavijestili priopćenjem. Usporedili smo ih i detalji su fascinantni
Iako u prvom trenutku nije bilo jasno je li išta o tome javljeno i Ukrajincima, uskoro je Trump objasnio da se nakon s Putinom čuo i s ukrajinskim predsjednikom Zelenskim – kojem je valjda prenio ponešto iz razgovora s Rusima, sve to u svjetlu 11. veljače iskazane ukrajinske spremnosti da se razgovara i o teritorijalnim razmjenama osvojenih dijelova ruske regije Kursk za neke krajeve u Ukrajini.
Kako izgleda, time je Trump zapravo ispunio osnovnu želju despota iz Kremlja – da o sudbini Ukrajine direktno pregovaraju Rusija i SAD, a svi se ostali onda povinuju posljedicama kako znaju i umiju.
Za preostali dio mirovnih pregovora Trump je imenovao i poseban tim sastavljen od ministra vanjskih poslova Marca Rubia, direktora CIA Johna Ratcliffa, savjetnika za nacionalnu sigurnost Michaela Waltza te već spomenutog ambasadora i posebnog izaslanika Stephena Witkoffa – ponovno otvorivši time i pitanje političke sudbine dosadašnjeg posebnog izaslanika za ove teme, umirovljenog generala Keitha Kellogga, koji je u tom trenutku bio na putu za Europu.
Ipak, uz spomen mogućeg sastanka Trumpa i Putina u Saudijskoj Arabiji, ostalo je zapravo nejasno u kojoj će mjeri u tim navodnim pregovorima uopće sudjelovati oni kojih se to najviše tiče (Ukrajinci), baš kao što je nejasnom za sada ostala i uloga Europske unije te općenito ostalih NATO saveznica (koje je samo nekoliko sati ranije na sastanku tzv. „Ramstein formata“ neugodno iznenadio novi američki ministar obrane Pete Hegseth praktično pa najavljujući povlačenje SAD-a iz podrške Ukrajini i europskim sigurnosnim pitanjima općenito).
Napomenimo da se Hegseth istovremeno dotaknuo i pitanja same Ukrajine, ustvrdivši nerealnim da uspije ostvariti bilo svoje granice iz 2014. godine, ili članstvo u NATO savezu (ne ulazeći zato u problematiku sigurnosnih jamstava koja bi Ukrajini na neki drugi način osigurala suvereno preživljavanje).
Za to vrijeme u Ukrajini...
Dok se u inozemstvu pregovara, u samoj Ukrajini se i dalje neprekidno ratuje. Tako su u prvih tjedan dana ovoga mjeseca Rusi na ciljeve u Ukrajini bacili preko 1.260 vođenih zrakoplovnih bombi, te gotovo 750 većih bespilotnih letjelica i 10 raznih raketa. Sve to je u utorak 11. veljače bilo dopunjeno još i napadom na ukrajinske energetske ciljeve (plinski pogoni Naftogaza u regiji Poltava, te kritična strujna infrastruktura u gradu Merefa u Harkivskoj oblasti, te u Dnjepropetrovskoj regiji) izvedenim s ukupno 19 krstarećih, vođenih i balističkih raketa te 124 kamikaza-drona – da bi onda u srijedu 12. veljače sve to neuspješno pokušali dopuniti i lansiranjem 123 kamikaza-drona te barem 6 balističkih raketa (sustava „Iskander-M“ ili S-400, sve navodno oborene) na Kijev i Krivi Rih.
U takvim okolnostima ne čudi ni činjenica da je tijekom siječnja 2025. godine u Ukrajini poginulo najmanje 139 civila, a još 738 ih je ranjeno. Od toga je oko 30 posto u obje kategorije žrtava bespilotnih letjelica kratkoga dometa, bilo udarom drona FPV tipa ili ciljanim bacanjem eksploziva – vrlo često u ukrajinskoj regiji Herson, gdje se ionako učestalo čulo da ruski agresori kroz napade na civile zapravo vježbaju vojne operatere bespilotnih sustava za kasnije borbene zadaće kompleksnije prirode u zahtjevnijim zonama bojišta.
PROČITAJTE VIŠE Fronta se još nije raspala, ali... Gradovi padaju jedan za drugim, a na površinu je isplivao glavni problem ukrajinske vojske!
S druge strane, nakon godinu dana službe generala Oleksandra Sirskog na čelu Oružanih snaga Ukrajine moglo se čuti i svojevrsno sumiranje njegovog učinka. Kao prvi prioritet svog dosadašnjeg djelovanja on je naveo brigu za živote vojnika, koje je radije organizirano povlačio iz teških borbenih situacija umjesto da inzistira na vođenju obrane pojedinih točki do zadnjeg čovjeka.
Kao drugo, Sirski je naznačio važnost jačanja ukrajinske sposobnosti udara na daljinu – više od 1,3 milijuna dronova raspoređeno je u ruke „Snaga bespilotnih sustava“ kao svjetski prve takve samostalne grane oružanih snaga koja je u godinu dana uspješno pogodila preko 461.000 neprijateljskih ciljeva.
Uz to, ojačano je i ukrajinsko topništvo – gdje je prednost neprijatelja od 1:10 smanjena na sadašnjih oko 1:2 zahvaljujući savezničkoj isporuci streljiva ali i vlastitoj proizvodnji koja vidljivo jača. Posebno je istaknuto uništavanje oko 13.050 protivničkih topničkih sustava (nasuprot 8.400 u 2023. godini) – čime se dodatno slabi to sredstvo na koje se Ruska Federacija jako oslanja.
Kao treće, ojačana je i obuka ukrajinskih vojnika – temeljna obuka je od 30 dana produžena na 45 dana, a razmišlja se i o obuci u trajanju od 60 dana. Uz to, uvedena je i dodatna obuka od 14 dana ne bi li se pristigla pojačanja u pozadinskim bazama borbenih brigada bolje prilagodila svojim novim organizacijskim okvirima. Navodno se nastoji i obuku u korištenju zapadnog oružja pretežito obavljati u samoj Ukrajini, što postaje moguće s porastom broja u inozemstvu kvalitetno osposobljenih instruktora, a pojačani su i domaći programi pripreme pojedinih specijalnosti (snajperizam, inženjerija, sanitet).
Kao četvrto, Sirski je napomenuo jačanje ukrajinskih napada na ciljeve u neprijateljskom teritoriju. Tu je postignut domet od maksimalno oko 1.700 km, uz niz dodatnih dalekometnih oružja koja će uskoro ući u širu uporabu. Ovim je sredstvima od početka 2025. godine gađano preko 377 ruskih vojnih ciljeva, dok je ukrajinska protuzračna obrana u godinu dana neprijatelju uništila oko 9.200 raznih ciljeva (2,4 puta više nego u 2023. godini, kada je bilo uništeno ukupno 3.798 takvih ciljeva).
Kao peti prioritet je postavljeno izvođenje i „nestandardnih akcija“ – čiji je dobar primjer ukrajinski upad na jugozapad ruske regije Kursk započet 6. kolovoza ove godine. Kako navodi Sirski, time je stvorena „tampon zona u Kursku“, a pokvaren je i plan neprijatelja da sam dodatno upadne u ukrajinske regije Sumi i Harkiv. Uz nanošenje teških gubitaka agresoru (i njegovim saveznicima iz Sjeverne Koreje), zarobljena su bila i 924 ruska vojnika – čime se dobilo dodatne ljude za razmjenu i povratak vlastitih snaga iz zarobljeništva u Ruskoj Federaciji.
Kao šesto (ali tek postupno i nakon žestokih kritika) započeta je revizija ukrajinskih vojnih postrojbi i zapovjednih tijela – da bi se otklonilo dupliciranja te smanjilo neopravdano nagomilano ljudstvo u pojedinim dijelovima sustava. Time Sirski objašnjava slanje oko 70.000 vojnika u zone borbenih djelovanja, prvenstveno iz postrojbi za osiguranje i potporu, dok se ojačalo i funkciju Glavnog stožera.
Sudjelovanje u borbenim operacijama postalo je na temelju promicanja, a NATO standardi su uvedeni u obuku i upravljanje postrojbama. Na temelju analize učinkovitosti postojećeg sustava upravljanja izrađen je „Koncept preustroja Oružanih snaga u ratu“, kojim je već započeto formiranje korpusnih struktura u Kopnenim snagama. Dodatno je pojačana i mobilizacija te novačenje, dok se radi teške borbene situacije nije moglo ni bez nastavka prebacivanja vojnog osoblja iz neborbenih vojnih postrojbi u borbene, naglasio je general Sirski.
Osim toga, kao sedmo, naglasak je stavljen i na izgradnju dodatnih borbenih kapaciteta. Stvorene su posebne jurišne postrojbe, ojačane su sposobnosti djelovanja u elektromagnetskom spektru (jer bez elektroničkog ratovanja više nema obrane od sveprisutnih dronova) – gdje takve desetine dobiva svaka linijska bojna, satnije brigada, a formirane su i pojedine bojne za tu svrhu.
Uz integriranje borbenih aviona F-16 i Mirage 2000-5, u borbu protiv bespilotnih letjelica dugog dometa uključeni su i razni zrakoplovi, helikopteri te dronovi-presretači – dok su mornarička besposadna plovila praktično pa potisnula rusku Crnomorsku flotu na krajnji istok Crnog mora (što je onda omogućilo i obnovu ukrajinskog trgovačkog prometa tim bitnim pomorskim pravcem). Za kraj je Sirski i dodatno upozorio Ukrajince – „Kad vidite umornog ukrajinskog vojnika koji je došao s fronte na nekoliko dana vidjeti svoju obitelj, dođite i zahvalite mu. Jer svi smo obitelj. Jer ovaj vojnik je jedini koji stoji između vas i nemilosrdnog ruskog osvajača“.
Stanje na bojištu – ruska regija Kursk
Kako izgleda, još odolijeva obrana ukrajinska obrana zapadnog ruba okupirane zone, načelno položena uz rijeku Loknja (od juga prema sjeveru oslonjena na sela Sverdlikovo, Lebedevka, Loknja, Nikoljskij, Viktorovka, Malaja Loknja, Staraja Soročina i Novaja Soročina).
Pri tome treba napomenuti povremene borbe i zapadnije, kod sela Nikolaevo-Darino koje su ruski službeni izvori proglasili „oslobođenim“ još 27. siječnja, da bi sada i ukrajinska strana praktično priznala njegov gubitak (ali ne i navodne pokolje stanovnika, koje im Rusi od 10. veljače pripisuju pri povlačenju iz naselja). Osim toga, zadnjih su dana Rusi sa sjeverozapada proširili i svoj prilaz selu Sverdlikovo, uz 12. veljače dokumentiran ulazak u sjeverozapadni dio naselja (kojeg Ukrajinci žestoko brane bespilotnim letjelicama).
Pojedini ruski izvori tu spominju i hvatanje u zamku oko 500 ukrajinskih vojnika u nedalekim prostorima oko rijeke Loknja nakon navodnog zauzimanja većeg dijela ovog naselja. Za to vrijeme, ukrajinska strana je 10. veljače ponešto sjevernije navodila i određeno jačanje svojih položaja zapadno od sela Malaja Loknja. Zato i ne čudi da je područje sela Nikolski, Nikolaevka i Malaja Loknja zadnjih dana također bilo poprištem pojačanih borbi.
Od čitave fronte na sjeveru i sjeveroistoku okupirane zone bilježilo se samo borbe oko sela Kosica i 6 km južnijeg sela Martinovka, na široj trasi cestovnog prilaza okupiranom gradu Sudža sa sjeveroistoka. Osim toga, okršaji su zadnjih dana nastavljeni i na prostoru 6. veljače započetog ukrajinskog protunapada jugoistočno od Sudže. Ondje je Ukrajincima do 7. veljače uspjelo nanovo zauzeti sela Kolmakov, Čerkaskaja Konopeljka i Fanasejevki te onda nastaviti napredovanje prema jugoistoku, u smjeru ruskog sela Ulanok.
Tijekom proteklih dana ova se zona našla pod ruskim protunapadima, dok je njena šira pozadina bila izložena intenzivnoj vatri topništva te zračnim udarima – sve bez naznaka daljnjih pomaka bojišnice. Što se ostatka čitave okupirane zone tiče, njen jugoistočni kraj ostao je načelno oslonjen na zapadnu obalu rijeke Psjol, uz povremene okršaje kod tamošnjih sela Melovoj i Guevo, također bez jasnijih vijesti o njihovu ishodu.
Za kraj napomenimo kako se iz ruskih izvora čuje o lošem proračunskom stanju čitave oblasti Kursk, koja čak ima problema s podmirivanjem troškova hrane za iseljene građane. Kasni navodno i dokumentiranje ratom oštećenih objekata u pograničnim područjima, kojih je do 10. veljače obrađeno tek 815 – baš kao što Rusija tek ovih dana polagano počinje i rad na uspostavi humanitarnog koridora kojim bi se omogućio odlazak preostalih civila iz područja žestokih borbi.
Stanje na bojištu - Ukrajina
Jednako kao i na jugozapadu ruske regije Kursk, zadnji su dani na bojištima Ukrajine bili obilježeni ustrajnim okršajima čiji je ukupni intenzitet bio ponešto slabiji nego prošlog tjedna. Budući da je glavnina ruske skupine „Sjever“ angažirana u regiji Kursk, sjever Harkivske oblasti bilježio je tek povremene borbe u samom gradu Vovčansku, kao i niz manjih prekograničnih incidenata. Tek je ponešto intenzivnije bilo oko 70 km jugoistočno, na rijeci Oskil sjeverno od Kupjanska.
Nakon što je zadnjih tjedana ondje potvrđeno širenje ruskog mostobrana na zapadnoj obali rijeke oko naselja Dvorična (službeno objavljena okupacija 27. siječnja) i Novomlinsk (okupacija službeno objavljena 5. veljače) – izgleda da se glavnina ruskih nastojanja ondje usmjerila prema jugu. Uz borbe oko sela Zapadne, od 10. veljače čuje se i o borbama u smjeru sela Kindrašivka te Golubivka, smještenih na samo oko 2 do 3,5 km sjeverno od Kupjanska. Ako čitav taj prodor agresora na zapadnu obalu Oskila uskoro ne bude saniran, grad Kupjansk bi se mogao naći ozbiljno ugrožen s dosad neočekivane strane.
Napomenimo da se zato ukrajinska enklava istočno od Kupjanska (na istočnoj obali Oskila) i dalje drži – usprkos ustrajnom ruskom pritisku kod Petropavlivke na sjeveru, kod Stepove Novosilke na istoku, te sjeverno od sela Pišćane Donje na južnom rubu ove zone. Tek malo južnije, na ukrajinskim položajima od Oskila uz granicu Harkivske oblasti, bilo je zadnjih dana ponešto borbeno intenzivnije. Okršaji su bilježeni kod sela Zagrizove, Boguslavka te Nova Krugljakivka i Novoplatonivka, kao i na prilazima sela Zeleni Gaj, Kopanki, Novosergiivka i Novojegorivka, ali sve opet bez vidljivih pomaka bojišnice.
Napomenimo da je 8. veljače sjeverno od sela Kopanki ukrajinska 3. jurišna brigada zaustavila ruski pokušaj mehaniziranog proboja, što je agresore koštalo desetak raznovrsnih oklopnih vozila te više desetaka boraca. Slična je bila situacija i južnije, posebno u zoni oko rijeke Žerebec kod okupiranih naselja Makiivka i Terni. Osim više dokumentiranih pomaka bojišnice zapadno i južno od Makiivke, agresori su svoja nastojanja koncentrirali južnije (prema ukrajinskim selima Nove, Novoljubivka i Kolodjazi), baš kao i južno od okupiranog sela Terni – gdje su intenzivne borbe vođene na sjevernom prilazu ukrajinskom selu Jampolivka.
Uz pojedina topnička djelovanja i navodne borbe u ukrajinskoj pozadini na južnoj obali rijeke Siverski Donjec (Grigorivka i Serebjanka) – intenzivnije borbe su ondje bile vođene kod Bilogorivke, gdje je agresor i ponešto napredovao na jugozapadu mjesta. Uz to, čulo se o nastavku okršaja oko Verhnokamjanske, Vremiivke i Zvanivke, no sve to barem naizgled nije dovelo do većih borbenih uspjeha agresora.
Nije jasno je li situacija bila sadržajno bitno drugačija ponešto jugozapadnije, u borbenoj zoni oko ukrajinskog uporišta Časiv Jara, grada na desetak km zapadno od okupiranog Bahmuta. Sjeverno od Časiv Jara čulo se o okršajima kod Vasjukivke i Minkivke, a ruski službeni izvori su u nedjelju 9. veljače nakon višegodišnjih borbi službeno objavili i okupaciju sela Orihovo-Vasilivka (oko 2 km jugoistočno od Minkivke). Nastavljene su i borbe u samom urbanom prostoru Časiv Jara (kojeg agresori drže oko dvije trećine), gdje postupno jača pritisak agresora vjerojatno potpomognut i dovlačenjem pojačanja iz južnijeg prostora uvelike zauzetog grada Torecka.
Nadalje se čuje i o borbama kod južnije smještenih sela Stupočki, Predtečine i Bila Gora, ali sve bez vidljivih pomaka bojišnice. Što se tiče grada Torecka, smještenog oko 22 km južno od Časiv Jara, ondje je situacija i nadalje poprilično nejasna. Dok ruska strana od 8. veljače grad Toreck smatra okupiranim, a dan kasnije ipak spominje tamošnje uništavanje skupina ukrajinskih izvidnika i diverzanata – ukrajinska strana zapravo i nadalje izvještava o nastavku borbi na rubovima ove urbane zone (sjeverno prigradsko naselje Diliivka i obližnja rubna četvrt Krimske te pojedini rudarski kompleksi na sjeverozapadnom rubu grada).
Ujedno se izgleda vodi i propagandni rat postavljanjem nacionalnih zastava širom mjesta, gdje Ukrajinci navode kako bespilotnim letjelicama i nadalje kontroliraju gradski prostor te ondje višekratno ruše zastave agresora – dok borbe svakodnevno traju i oko sela Šćerbinivka te Novospaske, jugozapadno od Torecka.
PROČITAJTE VIŠE Trump u najvećoj tajnosti obavio dobar posao s Putinom, a svi su iznenađeni tko je odigrao ključnu ulogu: ‘Nitko ne zna njegove ovlasti‘
U nastavku nadalje stoje ukrajinske obrambene linije između Torecka i Pokrovska, uz posebne navode ogorčenih sukoba u široj zoni oko početkom siječnja okupiranog sela Vozdviženka. Tu borbe traju kod sela Elizavetivka na zapadu, Malinivka na sjeverozapadu, Vodjane Druge na sjeveru te na sjeveroistoku Baranivka (vjerojatno okupirana) i Tarasivka – gdje se bilježilo pomake agresora po otvorenim poljoprivrednim područjima uz zauzimanje pojedinih poljskih fortifikacija prema selima Zelene Pole, Tarasivka i Vodjane Druge. Ipak, posebno treba napomenuti rusko primicanje trasi strateški važne prometnice T-0504 (Pokrovsk-Kostjantinivka), gdje je 10. veljače prvo uspjelo zauzimanje svinjogojske farme južno od ove prometnice, a onda navodno i oko 500 metara udaljenog kompleksa srušene petlje na samoj prometnici.
Na ostatku istočnih i jugoistočnih prilaza Pokrovsku stanje je bilo bolje za branitelje. Iako su borbe bile bilježene kod Grodivke, te pri selima Promin i Lisivka – ipak treba napomenuti niz manjih te uspješnih protunapada južno od Pokrovska, kod sela Dačenske, Pišćane i Kotline (izgleda sve u režiji ukrajinske 425. jurišne pukovnije „Skala“). Nažalost, kod obližnjeg sela Udačne i na potezu južno od njega nastavile su dolaziti vijesti o ustrajnim napadima agresora prema zapadu.
Osim sela Molodecke na samoj administrativnoj granice Donjecke i Dnjeropetrovske oblasti 11. veljače, spominjalo se tu borbe i kod Uspenivke (većinom u rukama agresora), kao i južnije kod Novooleksandrivke, te kod uvelike zauzetih sela Nadiivka i Sribne – dok je za tek malo istočnije selo Jasenove 11. veljače i službeno oglašena ruska okupacija. Slično je teška situacija i desetak kilometara južno od sela Sribne, gdje nadalje opstaje ukrajinski izboj bojišnice prema istoku, na prilazima prema sada okupiranom gradu Kurahove.
Dok na sjevernom uglu ove borbene zone i nadalje traju borbe u samom selu Andriivka na rijeci Vovči (koje je izgleda uvelike okupirano) – samo još uporna ukrajinska obrana mjesta Konstantinopil drži otvoren prolaz na istok, prema selu Ulakli te položajima kod uvelike okupiranog sela Dačne nedaleko zauzetog Kurahiva. Ondje treba uskoro očekivati kompletno povlačenje prema zapadu preko tisuću preostalih branitelja ovoga skučenog izboja, barem do Konstantinopila ako ne i dalje.
Dok se odlučuje sudbina ukrajinskih položaja oko Konstantinopila, bojišnica teče oko 23 km na jugozapad po ostatku ukrajinskog dijela Donjecke oblasti. Zadnjih se dana tu spominjalo okršaje kod ukrajinskih uporišta Bahatir i Rozliv, zapadno od osvojenih sela Rozdoljne i Novi Komar pa sve do okupirane Velike Novosilke. I nadalje se bilježi pritisak agresora u široj okolici 27. siječnja okupirane Velike Novosilke (Skudne na sjeveru, Burlacke na sjeverozapadu, Priviljne i Novosilka na zapadu te Novopilj na jugozapadu) – no sve barem naizgled bez većih terenskih uspjeha.
Konačno, zadnjih se dana čulo i o ponešto aktivnijim borbama u Zaporižju, na prilazima ukrajinskom uporištu Gulajpolje, kao i kod Orihiva – gdje su napadi dolazili s juga (Novoandrijevka i Novodanilivka), ali i s istoka oko mjesta Čarivne. Jednako tako, sporadične borbe bile su vođene i na prilazima ukrajinskom uporištu Kamjanske te na donjem toku rijeke Dnjepar (na prilazima srušenom željezničkom mostu Antonivski, istočno od ukrajinskog mjesta Pridniprovske na Dnjepru).
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....