Dječaka-ubojicu će pustiti na slobodu s novim identitetom

Bilo je to ubojstvo koje će ostati urezano u pamćenje Britanaca desetljećima: 12. veljače 1993. desetogodišnji Jon Venables i Robert Thompson iz šoping-centra u Bootleu kod Liverpoola oteli su Jamesa Bulgera, samo mjesec dana prije njegova trećeg rođendana. Dok mu je majka bila u trgovini, nadzorne su kamere snimile Venablesa kako Bulgera vodi za ruku, a dva dana kasnije mališanovo je izmasakrirano tijelo pronađeno uz tri kilometra udaljenu željezničku prugu.

Nije opasan za okolinu

Prošli je tjedan britanski Odbor za pomilovanja odlučio da Venables nije opasan za okolinu pa može izaći na uvjetnu slobodu, i to drugi put. Prvi su put i on i Thompson 2001. pušteni na slobodu uz doživotnu uvjetnu kaznu, nakon što su osam godina proveli u zatvoru za mlade, dobili su novo ime, posao i stanove ne bi li im se tako omogućio “normalan” život. No Venables je 2010. ponovno završio u zatvoru, osuđen za downloadanje 57 fotografija dječje pornografije i distribuciju 45 takvih fotografija. Na nekima su bila djeca od samo dvije godine, a na nekim silovanje djevojčica.

Otkako je objavljeno da će Venables, ovaj put pod posve novim identitetom, biti opet pušten, britanski su tabloidi opet na barikadama. Otac ubijenog Jamesa, Ralph Bulger (46), za Sun je rekao da se boji da će Venables, bude li pušten, ubiti još neko od njegove djece.

- Uvijek sam smatrao da bi za Venablesa bilo ultimativno seksualno uzbuđenje kada bi napao još jedno od naše djece. On je nasilni seksualni predator i ubojica djece i ništa mu ne bi dalo veće uzbuđenje nego da otme, muči i ubije još jedno nevino dijete iz naše obitelji. Nikad neće moći prestati sa svojom uvrnutom požudom za djecom. To što ga ponovno puštaju znači da ja nikad neću znati je li moja obitelj sigurna - rekao je Bulger.

Uistinu, zločin koji su Venables i Thompson počinili 1993. bio je strašan. Malog su Jamesa Bulgera iz šoping-centra odveli u višesatnu šetnju na liverpulske kanale.

Da nije bilo kamere...

Venables ga je povremeno nosio, a onda su ga bacili na glavu i šalili se da će ga gurnuti u kanal, no to je bio tek početak. Mališan je imao kvrgu na čelu i plakao je, ali od 38 ljudi koji su vidjeli čudnovatu družinu samo dvoje ih je pitalo što rade - svi su ostali mislili da su Venables i Thompson Bulgerova starija braća. Jednoj su osobi klinci i “prodali” upravo tu priču, drugoj su rekli da se mali izgubio i da ga vode u policiju. Uspjeli su doći do sela Walton, gdje su ga odveli na prugu uz staru željezničku stanicu i počeli mučiti.

Prvo su mu u oko bacili plavu boju - kapljice su im poslije pronađene na odjeći. Potom su ga udarali nogama, bacili na njega 30-ak cigli, kamenje. U nekom su ga trenutku posve skinuli, u usta su mu stavili baterije, a forenzičari su bili uvjereni da su mu baterije nagurali i u anus - iako su oni tvrdili da nisu. A onda su se dohvatili željezne šipke teške 10 kilograma kojom su ga udarali gdje su stigli - na lubanji je imao deset prijeloma, toliko teških da patolozi nisu mogli ustanoviti koji je bio smrtonosan. Tijelo su mu potom polegli na prugu, a vlak ga je prerezao na pola. Venables i Thompson nadali su se da bi cijela stvar mogla izgledati kao nesreća, no nitko na to nije ni pomišljao. Uskoro su uhićeni zahvaljujući snimci nadzornih kamera iz šoping-centra.

Obitelj u drami

No, još tijekom suđenja počela se nazirati drama koju će i sami doživjeti. Roditelji su im zbog prijetnji smrću pod novim identitetom preseljeni u druge krajeve zemlje, a više godina kasnije sudovi će potvrditi da je u procesu napravljen niz nedopustivih pogrešaka. Sudilo im se kao odraslima, na optuženičkoj klupi sjedili su na povišenim stolcima (kako bi mogli vidjeti) bez roditelja, pokraj socijalnih radnika, među sucima i odvjetnicima u haljama i perikama. Venables je na suđenju često plakao, naslonjen na rame svog socijalnog radnika. Pogledavao je u roditelje, nervozno trgao papirnate maramice koje bi mu dali, pisao je Guardian. Kada je proglašen krivim, zgrčio se od plača, a svom je odvjetniku dok su ga odvodili u ćeliju prošaptao: “Hoćete li im, molim vas, reći da mi je žao”.

I roditeljska krivnja

Sedam godina kasnije Europski sud za ljudska prava presudio je da nisu dobili pošteno suđenje. Da stvar bude gora, sudac, koji im je poručio da su počinili “zlo i barbarstvo bez premca”, na kraju suđenja dopustio je da im se objave imena, a potom i fotografije s uhićenja - zbog čega i dan-danas britanske vlasti imaju problem kako ih zaštititi od napada. Osuđeni su na dječji zatvor, u trajanju kojem to bude “htjela kruna”, s preporukom da budu zatvoreni “vrlo, vrlo mnogo godina”, a najmanje osam, što je potom povećano na deset. Tabloid Sun uskoro je ministru unutarnjih poslova predao peticiju sa 280.000 potpisa da se kazna poveća i 1994. ministar je odredio da je minimalna kazna 15 godina. Tri godine kasnije Dom lordova tu je odluku ukinuo, nakon presude suda u Strasbourgu minimalna je kazna vraćena na osam godina.

Sudac je ipak dio krivnje prebacio i na roditelje te pozvao na javnu raspravu o “situaciji kod kuće, odgoju, obiteljskim okolnostima, ponašanju roditelja i odnosima” djece koja čine “teške zločine”. Venablesovi roditelji bili su siromašni, ali ne najsiromašniji u ulici, rastavljeni - pola tjedna bio bi s mamom, pola s tatom. Nije se bojao učitelja, ali se bojao majke. Tek kad mu je ona rekla da će ga voljeti zauvijek ako i prizna svoju ulogu u zločinu, bio je spreman priznati krivnju policiji - prethodno su detektivi vjerovali da se boji što će mu reći mama.

I prije ubojstva malog Bulgera Venables je pokazivao znakove nekontroliranog nasilja - pokušao je zatući kolegu iz razreda i samo ga je učiteljica uspjela spriječiti. Iako je istraga pokazala da je Venables vjerojatno slijedio Thompsonove planove, policija je vjerovala da je upravo on izabrao dječaka kojeg će pokušati oteti u šoping-centru.

Zabrane medijima

Kada je pak dvojac prvi put pušten na slobodu 2001., britanskim je medijima uvedena zabrana da izvještavaju o njihovu identitetu i tome gdje se nalaze do kraja njihova života. Vlasti su potrošile i tisuće funti kako bi spriječile medije u barem jednoj stranoj državi da objave podatke o mladiću, a mediji su objavili da je u zatvoru policija Venablesa obučavala protuobavještajnim tehnikama i rečeno mu je da će morati živjeti u laži do kraja života jer bi, ako bi itko saznao tko je, postojao “najveći mogući rizik” da će biti napadnut. Observerov Peter Preston piše kako će Venablesovo novo puštanje biti i novi test ne samo za medije nego i za društvo općenito. “Imao je užasan život, život po sjenama. I dalje ga tragično progone roditelji trogodišnjaka kojeg je ubio prije dva desetljeća. Kada opet bude u širokom svijetu, postat će priča, poznata žrtva, lovljena kao hrana za naslovnice. Je li to ono što mislimo da zaslužuje, za što ćemo davati novac prodavačima novina? Vidite, to nije uistinu ispit za štampu. Nego za sve nas”, napisao je Preston.