Cure novi detalji Trumpovog sporazuma, Kijevu se i dalje slijeva ozbiljna količina oružja, veći protunapad Azova u Donjecku

Četvrtak 27. veljače ujedno je 1.100 dan intenzivnog ratovanja u Ukrajini, državi koja već preko tri godine odolijeva agresiji Ruske Federacije. Pri tome, vrijeme je ondje iznimno hladno što zadnjih dana koči ratne operacije, da bi se tek od idućeg tjedna očekivalo postupno zatopljenje. Do tada će i ukrajinska privreda biti pod redukcijama struje ne bi li se osiguralo da barem građanstvo osloncem na teško oštećenu infrastrukturu lakše podnese hladnoću (u pojedinim regijama do -15 noću).

Za to vrijeme Rusija gotovo pa slavi. Ne samo da na bojnom polju i dalje bilježe minimalne ali ustrajne pomake, već im još i više odgovara međunarodna situacija. U nedjelju 23. veljače proslavili su "Dan branitelja" iz tzv. "Specijalne vojne operacije", bez odustajanja od onih početnih stavova s kojima su ušli u rat – za sve je kriv Zapad i neonacizam u Ukrajini, kojem će "spaliti korijenje vrućim željezom". Pri tome, bez oklijevanja nastavljaju tvrditi i kako ratuju protiv "nehumanih ukrajinskih Oružanih snaga i stranih plaćenika" (kao da i u svojim redovima nemaju plaćenike sa svih strana svijeta), dok se njihovi vojnici "nisu ocrnili odmazdom protiv civila ili zločinima protiv čovječnosti". Naravno, pri tome se zanemaruju dobro dokumentirana razaranja ukrajinskih gradova, učestala strijeljanja ratnih zarobljenika i višekratne scene ruskih vojnika s odrezanim glavama i udovima protivnika, baš kao iz horror-filmova. Iako 25. veljače nije bilo novog sastanka ruske delegacije s osobljem administracije iz Sjedinjenih Američkih Država – novi takav sastanak ipak je bio održan u četvrtak 27. veljače u Istanbulu. Nakon više od 6 sati razgovora nije bilo izjava za javnost, a teme su navodno bile više vezane uz jačanje diplomatskih odnosa i bilateralne odnose nego uz Ukrajinu (što je teško za vjerovati). Naravno, dobra volja za takve razgovore u Washingtonu se skupljala i glasanjima u Ujedinjenim narodima u ponedjeljak 24. veljače – kada su SAD po pitanju Ukrajine glasale s agresorom Rusijom i njenim saveznicima, a protiv svih svojih višedesetljetnih saveznika s raznih krajeva svijeta (što itekako ukazuje ne samo na stavove Washingtona prema Ukrajini, nego još i više prema donedavnom savezniku Tajvanu, koji se nalazi pod redovitim prisizanjem Kine). Dapače, dok su za rezoluciju o Ukrajini koju su predložile ostale zapadne zemlje bilo otvoreno protiv, SAD su glasale suzdržano i za svoju vlastitu rezoluciju o Ukrajini, nakon što je s nešto amandmana u Glavnoj skupštini UN ipak bila prilagođena da jasno kaže tko je Ukrajinu napao, a tko se ondje brani. No, kako Amerikance nije pokolebao posjet Emmanuela Macrona početkom tjedna, tako ih vjerojatno neće bitno protresti ni dolazak u Washington Keira Starmera, britanskog premijera, u četvrtak 27. veljače.

PROČITAJTE VIŠE Ukrajini je upravo najveći saveznik okrenuo leđa, dobili su ultimatum

Dok u Moskvi već počinju raditi planove za povratak zapadnih poduzeća koja su to tržište napustila 2022. godine, spominje se i obnova platnih sustava Mastercard i Visa, te moguće ukidanje barem dijela zapadnih sankcija. Ujedno, ponosno se istaknulo i za 2025. godinu planiranu proizvodnju oko 3.000 raketa dugog dometa te oko 7 milijuna granata – dok se oko 50 posto aktualnih ratnih potreba za granatama izgleda ipak pokriva iz savezničke Sjeverne Koreje. Dakle, očekuje se u mirovnom procesu ostvariti sve svoje ratne ciljeve, "demilitarizaciju i denacifikaciju" Ukrajine, dok se istodobno izražava nesklonost za samo prekid neprijateljstava (kao sredstvo tek privremenog hvatanja daha, kako to opisuju brojni zapadni promatrači). Kao temelj razgovora postavlja se i sklapanje "Sporazuma o nepristupanju Ukrajine NATO-u" i još "poštivanje teritorijalne realnosti" – ratom osvojenih područja, iako se proglašena ruska aneksija odnosila i na dijelove borbama zahvaćenih ukrajinskih regija koje službena Moskva ne kontrolira vojno.

Za to vrijeme, iz same Ukrajine se čulo kako je predsjednik Volodimir Zelenski spreman i odstupiti s mjesta ako bi to značilo mir u zemlji. No bitno su kompliciraniji ispali pregovori oko američkog "Sporazuma o gospodarskoj suradnji" kojim je Donald Trump želio osigurati američki pristup ukrajinskim rudnim bogatstvima, nafti i plinu, te drugim izvorima tamošnjih javnih prihoda. Dok natezanja oko točnog teksta takvog dokumenta traju još od 12. veljače – donedavno je izgledalo da u Kijevu baš i nema mnogo volje za pristajanje na takav kolonijalni odnos. Ipak, budući da pregovori i dalje traju, još je otvoreno pitanje kako će ta priča završiti. Dok SAD tu govore o nekakvom dugu od oko 350 milijardi USD (bez osnove u javno dostupnim činjenicama), iz Kijeva su čitavu pomoć sveli na malo više od 100 milijardi USD, ujedno objašnjavajući da se tu radilo o donacijama a ne zajmovima. Dodatno je tu raspravu potpalilo i istraživanje niza uglednih međunarodnih ekonomista iz skupine "Economists for Ukraine" koji su dosadašnje navode o otprilike 60 milijardi vojne pomoći SAD krenuli analizirati detaljnije ne bi li uračunavanjem amortizacije za staru opremu, kvarova i iznosa koji su stvarno dospjeli do Ukrajine (tzv. "lend-lease" sustav nije ni bio pokrenut) – došli su do ukupne cifre od oko 18,3 milijarde USD američke vojne pomoći Ukrajini uz još 32,6 milijardi proračunske podrške. Ukupno to znači oko 50,9 milijardi USD kroz tri godine, ili oko 17 milijardi godišnje – što itekako odstupa od brojki kojima SAD zadnje vrijeme mašu tražeći nadoknadu uz još i masivnu zaradu.

Iako je pritisak na Ukrajinu da potpiše dokument bez mnogo razgovora jačao iz dana u dan – s ukrajinske se strane izgleda nastavilo inzistirati na njegovoj modifikaciji. Time je zapravo ostalo kompletno nejasno kakav će se to sporazum potpisivati tijekom planiranog posjeta Zelenskog Washingtonu, u petak 28. veljače. Naime, dok SAD i dalje spominju naknadu za već poslanu pomoć te zazivaju brzi potpis i izbjegavaju spomen sigurnosnih garancija, Ukrajina kao da se sprema u Washington ići na pregovore. Pri tome, oni inzistiraju na američkim sigurnosnim garancijama kao preduvjetu ikakvog sporazuma o suradnji oko iskorištavanja svojih prirodnih bogatstava, te navode 6 konkretnih teza. Kao prvo, planiraju uspostavu Investicijskog fonda za obnovu, u zajedničkom vlasništvu i pod zajedničkim upravljanjem. Kao drugo, inzistiraju da svi resursi iz sporazuma ostaju ukrajinski i ne prenose se u tuđe vlasništvo. Kao treće, planiraju da Ukrajina spomenutom fondu doprinosi 50 posto budućih prihoda (ne i onih koji su sada već knjiženi u proračunu), dok bi (pod četvrto) SAD također doprinosile tom fondu financijski i robno. Kao peto, spomenuti fond bi se koristio isključivo za obnovu Ukrajine, uzimajući u čitavom odnosu u obzir i obveze Ukrajine u postupku europskih integracija (kao šesto). Dakle, dok se iz SAD ostavljalo dojam da je riječ samo o dolasku Zelenskog na potpisivanje sporazuma, iz ukrajinske perspektive to više liči na odlazak u SAD na pregovore.

PROČITAJTE VIŠE Ovo je najopasniji dio Trumpovog plana za Ukrajinu

Bilježeći američki interes za rudna i energetska bogatstva Ukrajine, nije čudila ni ruska ponuda upućena Washingtonu zadnjih dana – da im se na raspolaganje stave okupirani prostori Ukrajine (tvrdeći kako je ionako većina kvalitetnih zaliha već okupirana), te najavljujući potencijal za velika američka ulaganja (15 milijardi USD za proizvodnju aluminija u Krasnojarskom kraju). Naravno, poanta je tu da za ikakvo američko ulaganje u Rusiju prvo moraju biti ukinute sankcije SAD protiv Ruske Federacije, što bi samo po sebi predstavljalo veliku pobjedu za Vladimira Putina. Imajući u vidu sva ova natezanja, potpuno je nejasan smisao nekih vijesti o tome da bi i Europska unija najednom Ukrajini mogla ponuditi nekakav svoj sporazum o zajedničkom korištenju tamošnjih rudnih bogatstava – što više liči na temu ratne propagande nego na ozbiljan gospodarski prijedlog. Nadajmo se da će ta dvojba, ali i niz dodatnih pitanja oko odnosa EU i Ukrajine, biti barem donekle odgovorena 6. ožujka – za kada je predsjednik Europskog vijeća Antonio Costa zakazao hitni summit zemalja članica EU s temom jačanja kako europske sigurnosti tako i dugoročne sigurnosti Ukrajine. Do tada treba registrirati i diplomatsku pljusku koju su Europskoj uniji uručili u Washingtonu 26. veljače, kada ministar vanjskih poslova SAD Marco Rubio nije našao vremena primiti visoku predstavnicu EU za vanjsku i sigurnosnu politiku Kaju Kallas tijekom njenog posjeta Washingtonu – dok bi nekoga valjda trebale utješiti vijesti da Trump izgleda ipak ne planira biti u Moskvi 9. svibnja na proslavi Putinovog Dana pobjede na Crvenome trgu.

Za to vrijeme, procijenjene ratne štete u Ukrajini dostigle su 524 milijarde USD (od 486 milijardi procjene za 2023. godinu) – gdje je glavnina šteta u stambenom fondu zemlje (84 milijarde, uz uništenje ili oštećenje oko 13 posto ukupnog fonda), prometnom sektoru (oko 78 milijardi), energetici i rudarstvu (gotovo 68 milijardi USD), u trgovini i industriji (preko 64 milijarde USD) i poljoprivredi (preko 55 milijardi USD). Pri tome, Svjetska banka samo troškove čišćenja i zbrinjavanja ruševina procjenjuje na gotovo 13 milijardi USD. Štete bi bile i veće da Ukrajina, prema navodima predsjednika Zelenskog, lani nije uspjela ukupno proizvesti oko 2,2 milijuna FPV dronova, oko 100.000 bespilotnih letjelica dugog dometa te 154 vlastita topnička sustava. Sve to je navodno bilo financirano 30 posto iz SAD, 30 posto iz Europe i 40 posto iz same Ukrajine – što su omjeri koji će se vjerojatno bitnije mijenjati radi promjena u politici Sjedinjenih Država prema Ukrajini i ruskoj agresiji.

Međunarodna pomoć

Osim vojne pomoći iz Litve (javno prikupljanje novaca za bespilotne letjelice tijekom veljače), a onda 19. veljače i pošiljka kamiona, termovizijske opreme i druge robe u vrijednosti 80 milijuna eura, iz Latvije se čulo o naručivanju proizvodnje novih oklopnjaka Patria 6*6 za Ukrajinu koji bi se trebali početi isporučivati krajem godine. Uz to, Estonija je poslala 10.000 komada topničkog streljiva i 750.000 paketa hrane, što bi uskoro trebalo biti nadopunjeno i domaćim vojnim proizvodima do vrijednosti od preko 100 milijuna eura. Na to se sredinom mjeseca nadovezala i donacija 25 oklopnjaka YPR iz Nizozemske, kao i objave paketa vojne pomoći iz Velike Britanije (novih 150 milijuna funti za topništvo, oklopništvo, razne rakete i streljivo te bespilotne letjelice). Zatim se čulo i o 1,2 milijarde kruna (oko 102,6 milijuna eura) iz Norveške za protuzračnu obranu, te nastavku čeških napora za međunarodnom kupovinom topničkog streljiva (kojeg je do sada tim kanalom isporučeno oko 1,5 milijuna komada). Dodatno, prije desetak dana se čulo i o dodatnoj pomoći iz Njemačke – 179 MRAP vozila, streljivo za oklopnjake Marder i tenkove Leopard, rakete za sustav IRIS-T, dodatne samohodne haubice, dronove i ručno naoružanje – dok je u zraku ostao visiti zajednički paket naoružanja u organizaciji Europske unije (kako izgleda, barem privremeno zaustavljen iz Mađarske). Jednako se tako 20. veljače čulo o barem privremenim obustavama prodaje oružja iz SAD – bez obzira na to što su ti poslovi bili ugovoreni i plaćeni prije dolaska na vlast Donalda Trumpa – što zapravo i ne čudi kad imamo na umu kaos koji zadnje vrijeme vlada u Washingtonu po pitanju vanjske politike, državnih plaćanja i općenito ostvarenja poslova za koje je upitno sviđaju li se Trumpu ili ne. Među ostalim, tako navodno kasni i isporuka borbenih aviona F-35 za Belgiju, zbog čega se onda otegla i donacija starih F-16 iz te države u Ukrajinu.

Ipak, do sredine ovog mjeseca moglo se čuti o dovršetku isporuke 100 popravljenih starih oklopnjaka BTR-60 iz Bugarske za ukrajinsku 156. brigadu, dok je i iz Poljske stigla najava 46. paketa vojne pomoći u vrijednosti oko 200 milijuna eura. Među ostalim, tu bi trebalo biti sadržano i dodatnih oko 5.000 komada terminala za sustav satelitske komunikacije Starlink (kojih je do kraja 2024. iz Poljske isporučeno preko 24,4 tisuće na privremeno korištenje Ukrajini, pri čemu Poljska snosi sve operativne troškove – oko 29 milijuna eura u 2024. i planiranih oko 44,9 milijuna eura u 2025. godini). Ovoga tjedna se na to nadovezala i najava paketa protuzračne obrane vrijednog oko 113 milijuna USD iz Švedske (sustavi Robot 70 i Tridon Mk2), te dodatnih oko 285 milijuna USD iz Danske (razno streljivo te oružje za opremanje ukrajinske brigade u suradnji država sjeverne Europe i Baltika). Jednako tako, Kanada se obvezala isporučiti još 25 oklopnjaka Lav 3 i simulatora za borbene avione F-16, uz dodatno streljivo, bespilotne letjelice i komplete prve pomoći – a iz inače pacifističke Irske se čulo o donaciji nekoliko radara Giraffe za jačanje ukrajinske protuzračne obrane.

Stanje na bojištima – ruska regija Kursk

Iako zadnjih dana generalno govorimo o vidljivom zamiranju borbenih aktivnosti, taj je dojam relativan. Ne samo što su pojedini dani i dalje zapravo obilježeni spomenom velikog broja okršaja i brojne uništene tehnike (manje nego je bio standard zadnja 4 mjeseca, koji su bili općenito iznad uobičajenoga) – već se u ruskoj regiji Kursk čulo i tvrdnje o relativno bitnim pomacima bojišnice. Pri tome, glavne vijesti i dalje dolaze s bojišta na jugozapadu, zapadu i sjeverozapadu ruske regije Kursk, uz nastavak žestokih borbi i na jugoistoku (prilazi samom okupiranom gradu Sudža). Kako izgleda, riječ je o nastavku ruskog pritiska koji polagano potiskuje ukrajinske snage, smanjuje opći okupirani prostor, a onda i otežava ukrajinsku obranu preostalih dijelova te ukupne okupirane zone na jugozapadu ruske regije Kursk.

Kada se govori o zapadnom rubu ukrajinske okupirane zone, riječ je o fronti oslonjenoj na rijeku Loknja – gdje su obrambeni položaji Ukrajinaca donedavno obuhvaćali sela Sverdlikovo, Lebedevka, Loknja, Nikoljskij, Viktorovka, Malaja Loknja, Staraja Soročina i Novaja Soročina, gledano od granice prema sjeveru. Budući je južno selo Sverdlikovo postupno prešlo u ruske ruke do 17. veljače (Ukrajinci su to priznali 20. veljače, uz nastavak borbi i pokušaje protunapada do početka ovog tjedna), ruski se pritisak prenio sjevernije. Ne samo da je 26. veljače registriran ruski pristup selu Lebedevka (navodno borbe u naselju), već se spominje i kompletno rusko izbijanje na tok rijeke Loknje – s redovitim okršajima uz tamošnja naselja Loknja te Nikoljskij. Sličan se pritisak bilježi i na sjeverozapadnom rubu ukrajinske okupirane zone – s posebnim naglaskom na naselje Novaja Soročina, sa zapada ali i sjevera.

PROČITAJTE VIŠE Trump i Zelenski najavili veliki dogovor

Naime, dok duže nije bilo vijesti o stanju u zoni sjevernije od sela Novaja Soročina (oko 18 km sjeverno od granice s Ukrajinom) – u utorak 25. veljače moglo se registrirati ruske snage u selu Pogrebki, koje je onda u srijedu 26. veljače i službeno bilo proglašeno "oslobođenim", baš kao i oko par stotina metara južnije smješteno selo Orlovka (dok se i dalje navode okršaji u tek malo istočnijem naselju Marjevka). Jednako tako, ruski izvori spominju pomak i oko 2,3 km sjeveroistočno od okupiranog sela Malaja Loknja – čime bi se pojačao i taj dodatni pravac ruskog pritiska na čitav preostali dio ukrajinskog sjevernog ruba okupirane zone. Ništa manje dinamično nije bilo i na jugoistočnom rubu ove okupirane zone – gdje se čuje o pritisku s istoka i jugoistoka. Istočno od okupiranog grada Sudža ruske su snage navodno uspjele izvesti primicanje iz smjera sela Ruskaja Konopeljka pa sve na prilaze okupiranih naselja Mirnij i Bondarevka – dok se jugoistočno utvrdilo položaje oko 22. veljače nanovo "oslobođenog" sela Čerkaskaja Konopeljka. Sad su ti prilazi gradu Sudža poprište borbi, baš kao i obližnje naselje Mahnovka – jednako kao i mjesta samo nekoliko kilometara dalje na jugoistok, na samom rubu ukrajinske okupirane zone (Kurilovka i Guevo na zapadnoj strani rijeke Psjol).

Pri tome, napomenimo da je čitava ta od Ukrajine okupirana zona i nadalje na meti redovitih te vrlo žestokih zračnih i topničkih napada (posebno grad Sudža i njegova neposredna okolica), dok i ruski dronovi sada bez problema pokrivaju cjelinu tog relativno kompaktnog bojišta. Nažalost, Ruska Federacija tek polagano postavlja temelje za sustavnu evakuaciju svojih civila koji su ostali na okupiranom prostoru (preko ukrajinske regije Sumi u Bjelorusiju).

Stanje na bojištima - Ukrajina

Uz brojne zračne napade na mjesta sjeverne i sjeveroistočne Ukrajine (posebno u zaleđu bojišta u pograničnoj ruskoj regiji Kursk), bilježilo se relativno malo kopnenih okršaja na sjeveru ukrajinske regije Harkiv (kod ukrajinskog uporišta Lipci i u gradu Vovčansku). Bitno je intenzivnije bilo oko 70 km jugoistočno, na rijeci Oskil sjeverno od Kupjanska. Ondje se nastavljaju borbe s ruskim snagama koje prelaze zamrznutu rijeku Oskil, kako (1) na krajnjem sjeveru, uz granicu s Rusijom (kod mjesta Topoli koje su Rusi 24. veljače službeno proglasili okupiranim, te oko 6 km jugozapadno kod sela Kamjanka uz Oskil), tako i (2) oko 18 km južnije po toku rijeke Oskil. Ondje je opsežan ruski mostobran zadnjih dana pod ukrajinskim protunapadima – tako da se čulo o borbama kod sela Figolivka (Rusi proglasili zauzetim 17. veljače), na zapadnim prilazima naselju Dvorična (okupacija službeno objavljena još 27. siječnja), kao i jugozapadno oko sela Zapadne (službeno objavljena okupacija 22. siječnja). U svim tim lokacijama su ruski izvori 26. veljače govorili o određenim terenskim napredovanjima, što ukrajinska strana ne priznaje. Jednako tako, nastavljene su i intenzivne borbe sjeverno i sjeverozapadno od ukrajinskog grada Kupjanska – kod Monačinivke, Male Šapkivke i Kindrašivke, uz spomen borbi i oko sela Kalinovo (službeno proglašeno okupiranim još 13. siječnja). Sve to itekako ugrožava ukrajinsko logističko središte Kupjansk koji je istodobno pod napadima sa sjeveroistoka – no tu izgleda obrana bitno bolje odolijeva nastojanjima agresora. Dapače, čitava zona preko rijeke Oskil, u ukrajinskoj enklavi istočno od Kupjanska, zadnjih je dana bila bitno mirnija, uz tek povremeni spomen borbi u Petropavlivki. Ponešto južnije, ustrajno se spominje ruske napade po ukrajinskim položajima od Oskila na jugoistok (kod sela Zagrizove i Nova Krugljakivka), a onda i južnije kod sela Zeleni Gaj i Kopanki, Grekivka, te još južnije kod Katerinivke, sada navodno okupirane Novoljubivke i obližnjeg ukrajinskog sela Zelena Dolina. Napomenimo da su dalje niz rijeku Žerebec vođene i borbe kod sela Kolodjazi te na prilazima 18. veljače okupiranoj Jampolivki i ukrajinskom uporištu Torske (sve bez vijesti o promjenama tijeka bojišnice).

PROČITAJTE VIŠE Vedrana Pribičević: Trumpova ekonomska politika već se pokazuje kao promašaj

Usprkos nejasnim vijestima koje dolaze iz borbene zone južno od rijeke Siverski Donjec, izgleda da su ondje nastavljene borbe oko Bilogorivke (jednako kao i u njenom zaleđu, kod Grigorivke na rijeci Siverski Donjec). Pri tome, baš kao što su ruski službeni izvori još 20. svibnja prošle godine objavili okupaciju ovog naselja – i slične neslužbene tvrdnje krajem ovog tjedna izgledaju jednako krivo. Uz to, borbe su nastavljene i kod uvelike razrušenog naselja Verhnokamjanske (Rusi ga oglasili okupiranim lani 2. listopada), kod Ivano-Darivke (po Rusima okupirana od lanjskog 23. srpnja), te na prilazima ukrajinskom gradu Siversku. Dalje na jugozapad, kod Časiv Jara, opet se spominju borbe kod sjevernog prigradskog sela Novomarkove, ali i u samome gradu. Ondje su navodno jurišne skupine agresora uspjele izaći iz prostora okupirane tvornice vatrostalnih proizvoda, te zauzeti i nekoliko nedalekih visokih zgrada, pomaknuvši se bliže centru grada (čiju većinu već drže). Jednako tako, bilježio se i prilazak ruskih snaga južnom prigradskom selu Stupočki s istoka i jugoistoka, u ponedjeljak te utorak, 24. i 25. veljače. Nažalost, to će polagano otežati i obranu jugozapada samog Časiv Jara. Za razliku od svega toga, borbena situacija oko grada Torecka, smještenog 22 km južno od Časiv Jara, i nadalje je prilično nejasna. Rusi to mjesto od početka veljače smatraju okupiranim, doveli su dodatna pojačanja, a ipak navode redovite ukrajinske upade i otežano "čišćenje" zauzetog terena. S druge strane, Ukrajinci i nadalje redovito spominju okršaje sjeverno od grada (selo Diliivka), kao i na rubnim dijelovima grada (četvrt Krimske, gdje je 25. veljače bilježen i veći protunapad kroz urbani prostor), te u pojedinim lokalitetima po sjeverozapadnom rubu izgleda uvelike okupiranog grada. Još je manje jasna situacija jugozapadno od Torecka. Ondje se izgleda još drži ukrajinska sela Šćerbinivka i nije jasno koliko su točni navodi o okupaciji većine tog naselja. Dapače, navodno je zadnjih dana upravo to bio prostor većeg protunapada ukrajinske 12. brigade Azov, a branitelji su 26. veljače opet bili geolocirani i na rubovima južnog prigradskog naselja Torecka zvanog Zabalka (koje se već duže vodilo okupiranim).

Dok u nastavku i nadalje stoje ukrajinske obrambene linije između Torecka i Pokrovska, opet ima vijesti o borbama oko okupiranog sela Vozdviženka, sjeveroistočno od Pokrovska. Ondje su agresori opet napadali sjevernije ukrajinsko selo Tarasivka, a registrirane su i borbe prema naselju Nova Poltavka (preko tamošnje trase strateški važne prometnice T-0504, Pokrovsk-Kostjantinivka), kao i zapadno kod Novotorecke i Miroljubivke. Nastavile su se borbe i na istočnim te jugoistočnim prilazima Pokrovsku (Promin), uz naznake gomilanja snaga agresora i pojačano izviđanje bojišta. Ujedno, jugozapadno od Pokrovska bilježe se ruski napadi sjeverno od okupiranog sela Ševčenko, a agresori izgleda pokušavaju vratiti i prostore oko nedavno oslobođenog sela Pišćane (okršaji oko sjevernijih sela Zvirove i Leontoviči). Ujedno, dodatan ukrajinski protunapad bilježilo se 26. veljače u prostoru sela Kotline (koje je sada izgleda većinom oslobođeno). Nažalost, samo malo dalje na jugozapad i jug nastavljene su borbe oko mjesta Udačne, Uspenivka (spomenut manji ukrajinski protunapad u naselju) i Novooleksandrivka, baš kao i na prilazima selu Nadiivka (Rusi 21. veljače proglasili okupiranim, do 25. veljače navodno ojačani i okolni položaji), te južnije oko okupiranog sela Sribne (kod sela Preobraženka, Zaporižje te Troicke).

Jugoistok ukrajinskog bojišta

Desetak kilometara južno od sela Sribne privodi se kraju rusko urušavanje ukrajinskog izboja fronte prema istoku, u smjeru okupiranog grada Kurahove. Do srijede 26. veljače bilježe se ruske snage u brojnim dijelovima sela Andriivka na sjevernoj strani ostataka ovog izboja, a borbe su nastavljene i južnije – kako u Konstatinopilu (kod kojeg se bilježilo i ukrajinske protunapade), tako i 3 km istočnije na prilazima selu Ulakli, koje su Rusi 23. veljače proglasili okupiranim. Ne bi čudilo da je time glavnina ukrajinskih snaga ipak izvela povlačenje u Konstantinopil, kojeg će nastojati braniti ne bi li usporili općenito urušavanje fronte u široj tamošnjoj zoni.

Ništa mirnije nije bilo ni na fronti dužine oko 20 km jugozapadno od spomenutog ukrajinskog uporišta Konstantinopil, gdje se nastoji braniti ostatak ukrajinskog dijela Donjecke oblasti. Tu se opet redovito spominje okršaje kod ukrajinskih uporišta Rozliv i Bahatir, te na prilazima okupiranom selu Rozdoljne. Posebno žestoko sjeverno od 27. siječnja okupiranog ukrajinskog grada Velika Novosilka – oko okupiranog sela Novoočeretuvate – kako sjeverno prema naselju Dniproenergija na rijeci Mokri Jali, tako i sjeverozapadno prema selu Skudne. Slično se bilježilo i napredovanje agresora od okupirane Velike Novosilke na sjeverozapad, prema ukrajinskim naseljima Burlacke i Priviljne. Konačno, nastavljen je i niz manjih okršaja u regiji Zaporižje – na prilazima ukrajinskom uporištu Gulajpole, te oko Orihiva (Novodanilivka i Novoandriivka), te na prilazima negdašnjem toku Dnjepra (kod sela Mali Šćerbaki i Pjatihatki) – što sve ipak nije dovelo do vidljivih pomaka bojišnice.