Borbu protiv hidroelektrane platila životom: ‘Ubit će me, Felixe. Sigurna sam u to. Ubit će me‘

Prošlo je više od četiri godine otkad je ekološka aktivistica Berta Cáceres ubijena u svom domu u Hondurasu, dva dana prije njezina 45. rođendana. Ubojice majke četvero djece i dobitnice prestižne nagrade Goldman za zaštitu okoliša dobili su zatvorsku kaznu od 50 godina, ali oni koji su naredili, platili, omogućili i imali koristi od smaknuća do danas još uvijek nisu odgovarali.

Njezina je obitelj tvrdila da iza ubojstva stoji Desarrollos Energéticos (DESA), kompanija koja je planirala graditi hidroelektranu protiv koje je Berta prosvjedovala. Optuživali su vlasti i pravosudni sustav za nezainteresiranost u istrazi te su sumnjali da su i oni na neki način upleteni u cijeli slučaj. Bertino ubojstvo potaknulo je nezadovoljstvo građana i stotine tisuća ljudi izašle su na ulice, a gotovo svi svjetski mediji izvještavali su o tom događaju.

Pravda

Iako je u Bertinu slučaju pravda bila barem djelomično zadovoljena, borbi za ljudska prava u Hondurasu ne nazire se tako skoro kraj. Tijekom posljednjih pet godina ubijeno je više od 100 aktivista. Svi koji ustanu protiv vlasti svakodnevno riskiraju otmicu, silovanje i smrt od kriminalnih bandi i korumpirane vlasti. Od Bertina ubojstva 2016. godine još 25 aktivista izgubilo je život boreći za svoja i prava svojih sunarodnjaka.

Berta Cáceres bila je pripadnica autohtonog naroda Lenca i braniteljica ljudskih prava. Odrastala je okružena nasiljem koje je 1980-ih godina prohujalo Srednjom Amerikom. Njezina majka, babica i aktivistkinja, često je u svom skromnom domu prihvaćala izbjeglice iz Salvadora i učila svoju djecu važnosti zalaganja za one ljude čija su prava i glas oduzeti. S 22 godine Berta je sudjelovala u osnivanju COPINH-a (Vijeće narodnih i autohtonih organizacija Hondurasa) i otad je bila na prvoj crti obrane teritorija i ljudskih prava zajednice Lenca.

Sa skupinom istomišljenika uspješno je vodila kampanju protiv gradnje brane na rijeci Gualcarque, koja za narod Lenca ima duhovno značenje, ali im predstavlja i život jer ih opskrbljuje vodom, hranom i lijekovima. Godine 2009. u Hondurasu nakon vojnog udara na vlast dolazi autoritarna stranka koja ima za cilj poticati poslovanje. Vlada organizira međunarodni simpozij s ciljem privlačenja stranih ulaganja uz slogan “Honduras je otvoren za poslovanje”. U međuvremenu, vlada je optužena za korupciju, umiješanost u trgovinu drogom i pranje novca. No, to ih ne sprečava da nastave sa svojim planom - privatizirati rijeke i zemljišta te otvoriti desetke novih hidroelektrana diljem zemlje.

Jedan od tih projekata bila je brana Agua Zarca, projekt DESA-e i kineske tvrtke Sinohydro, predviđena za rijeku Gualcarque koja protječe kroz zapadni Honduras. Berta je u to vrijeme već bila jedna od najistaknutijih aktivistkinja u Hondurasu. Nakon što je saznala da tvrtka koja planira graditi branu nije tražila dopuštenje zajednice na čijoj će zemlji graditi, okupila je pristaše i krenula u ono što najbolje zna - borbu za prava obespravljenih. Demonstracije su ubrzo postale nasilne i DESA je zatražila pomoć od honduraške vojske u obrani gradilišta od prosvjednika. Kad je vojnik upucao jednog od prosvjednika 2013. godine, DESA je shvatila da moraju brzo reagirati.

Platili su novinaru državne televizije oko 100 dolara da vijest prikaže u njihovu korist. Većina priloga bavila se ubojstvom 14-godišnjeg dječaka čija je obitelj podržavala gradnju brane i krivnja je svaljena na prosvjednike, iako nikad nije službeno istraženo kako je dječak umro.

Bliskost

Tada su u DESA-i odlučili promijeniti taktiku i počeli su se zbližavati s Bertom. David Castillo, izvršni direktor u DESA-i, kontaktirao je Bertu i počeo raditi na izgradnji odnosa. Čestitao bi joj Božić i Novu godinu, raspitivao se o tome kako joj je obitelj i nudio pomoć. Iako je na početku bila skeptična, Berta je na kraju povjerovala Castillu i davala mu informacije o tome gdje se nalazi i što planira. “Ne znam zašto se trudiš pomoći mi”, nasipala je Cáceres u jednoj poruci na što joj je Castillo odgovorio da je cijeni i smatra prijateljicom. “Nadam se da ćemo jednoga dana pronaći zajednički jezik i rješenje koje će biti pobjedonosno za oboje”, odgovorio joj je. Ali, dok ju je uvjeravao da se samo brine za nju, istodobno je sa svojim kolegama smišljao najbolji način kako da je se riješi. “Moramo poduzeti pravne radnje i dovesti je pred ured državnog odvjetnika”, napisao je Castillo svojim kolegama.

Krajem prošle godine Casillo je osuđen za ubojstvo Berte Cáceres s još šestero pomagača. DESA je 2015. postala toliko opsjednuta prosvjednicima da su se infiltrirali u njihove redove, fotografirali ih i raspitivali se o njima i obiteljima. Kad god bi se pojavio neki novi stranac iz Španjolske ili Meksika na demonstracijama, tražili su pomoć policije u deportaciji. Međunarodni tim stručnjaka i tužitelja koje je unajmila obitelj nakon smrti Berte Cáceres došao je u posjed 55 gigabajta telefonskih podataka s mobitela muškaraca koje je policija prije identificirala kao potencijalne osumnjičenike. Pomoću prikupljenih 160 tisuća poruka, uglavnom s WhatsAppa, došli su do imena napadača te sadašnjih i bivših zaposlenika DESA-e uključenih u planiranje ubojstva.

Otkriveno je kako je nekoliko tjedana prije nego što je Cáceres ubijena bio planiran još jedan, neuspjeli pokušaj ubojstva. Iako nije znala da ima metu na leđima, Berta je naslutila da se nešto događa. U noći 2. ožujka 2016. godine pričala je sa svojim prijateljem Gustavom Castrom na trijemu svoje kuće u La Esperanzi, gradu u zapadnom Hondurasu. Povjerila mu se da viđa čudna vozila kako je slijede i dobiva prijetnje i anonimne pozive u kojima joj govore da joj je život u opasnosti.

Gustavo nije bio jedini kojemu se povjerila. “Ubit će me, Felixe. Sigurna sam u to. Ubit će me”, rekla je drugom prijatelju tjedan dana prije smrti. Gustavo ju je te noći pokušao smiriti i objasniti da su prijetnje dio posla kojim se bave. Berta je krenula spavati dok je Gustavo ostao još raditi na kompjutoru. Tada je čuo zvukove iz kuhinje. Uslijedio je glasan pucanj. Ustao je kako bi pogledao o čemu se radi, ali u tom se trenutku u sobi pojavio čovjek koji je uperio pištolj u njega i dva puta ga upucao. Gustavo je preživio. Berta nije.

Nagrade

Nekoliko mjeseci prije smrti Berta Cáceres osvojila je prestižnu nagradu Goldman za zaštitu okoliša. Njezin govor danas je inspiracija mnogim aktivistima koji su nastavili borbu u njezino ime. “Probudite se! Probudi se, čovječanstvo! Nemamo više vremena. Moramo se osloboditi od pohlepnog kapitalizma, rasizma i patrijarhalizma koji će nam osigurati samouništenje. Naša Majka Zemlja - militarizirana, zatočena, otrovana, mjesto gdje su osnovna ljudska prava sistematski narušena - zahtijeva od nas da poduzmemo nešto. Izgradimo društva koja mogu koegzistirati na dostojanstven način. Ostanimo puni nade dok se borimo i brinemo za krv ove Zemlje i njezine duše.”