Samo vi uplatite pola iznosa za auto. Isporuka čim pare stignu

Slušaj: Toyota Rav4, godište 2006., siva metalic, očuvana, 38.000 kilometara na brojčaniku, registrirana ... sve to - hitno za 10.350 eura. Tko bi odolio - pita me prijatelj koji baš traži, kaže, “urbani SUV”. Naletio je na oglas, ali ne vidi broj telefona pa zove mene da pogledam kako stupiti u kontakt s prodavateljem.

- Joža, gle, to ti je navlakuša. Njemački glasnici puni su takvih jeftinih mamaca. Taj auto ne postoji. Stvoren je da zaškaklja maštu ljudi poput tebe - trijeznim starog prijatelja. Kako bih ga lišio osjećaja srama, opisujem mu vlastito iskustvo. Nedavno sam, naime, naletio na novi motocikl koji “export-import” tvrtka iz Marbelle prodaje gotovo u pola cijene. Igrom slučaja, imam prijatelja u tom španjolskom ljetovalištu pa mi je provjerio navedenu adresu tvrtke. Ispostavilo se da u poslovnoj zgradi u središtu grada imaju jednu sobicu. Zajednička tajnica zadužena za cijeli kat rekla je da se nikada nitko od zaposlenika ne pojavljuje. No, zato iz cijele Europe tjednima zovu za taj motocikl, čiji naziv sirota žena ne zna niti izgovoriti.

Prvi kontakt

- Daj, pa objavljene su fotografije, vidi se registracijski broj, piše da je auto u Novom Zagrebu - uporan je moj Joža.

OK, primam se posla i otvaram oglas. Zaista, prelijepa Toyota zagrebačkih oznaka snimljena je sa svih strana. U pozadini se vidi i dvorište obiteljske kuće, nalik na ona kakva su u Botincu. Hm... čudno. Upisujem upit u formular koji se otvara kada kliknete na “Kontaktiraj oglašivača”:

“Pozdrav,

Zanima me vaša Toyota. Gdje se može pogledati i zanima li Vas pod račun VW Golf vrijedan 5000 eura?”

Nakon nekoliko sati stiže mi odgovor, ali na engleskom:

“Hvala na interesu. Molim Vas, ubuduće nam pišite na engleskom jer ne razumijem vaš jezik. Da, auto je i dalje na prodaju. Vlasništvo je mojeg šogora koji je nedavno umro u Vašoj zemlji, a moja sestra nije u stanju baviti se prodajom. Vozilo je trenutačno u špediterskoj tvrtki u Njemačkoj. Ako Vas zanima, može se organizirati da uplatite iznos, ukupno 10.350 eura (ili pola iznosa), a kad vidim da je novac uplaćen, auto šaljem na Vašu adresu. Imate pet dana rok da ga isprobate, a ako Vam se ne svidi ili odustanete od kupnje, auto mi možete vratiti. Naravno, ja u tom slučaju Vama vraćam cijeli iznos. Nema nikakvih komplikacija, sve ću vam objasniti. Andreas”

Nekoliko me detalja navodi na zaključak da tu nešto ne štima. Prvo, nigdje ne spominje Hrvatsku niti o kojem se modelu auta radi. Cijelo pismo odaje dojam već unaprijed napisanog pisma koje Andreas šalje kao odgovor čistim automatizmom. Drugo, uopće se ne obazire na polovnog Golfa koji bi Joža rado utopio u toj kombinaciji. Nadalje, čini se da je bandit diljem Europe posijao više mamaca s istom cijenom. Već u prvom odgovoru opušta žrtvu pričom o smrtnom slučaju i “jednostavnoj transakciji bez rizika”. Ono što smrdi, pak, jest činjenica da je odgovor u moj inbox stigao s maila jelena_b....ic@.... Kako to da brat jedne Jelene ne zna hrvatski?

Brza zarada

Jelena B. igra se s dvogodišnjim sinom u svojem novom stanu u New Yorku. Nakon čitave godine provedene u pripremama i sređivanju formalnosti, sada se napokon može reći da je sve iza nje. Sređivanje papira, putovanje s malim djetetom, useljenje u novi dom - sve je prošlo dobro. Još samo da se u Hrvatskoj dovrše detalji oko prodaje pokretnina i novi život može početi. Odjednom, newyoršku idilu prekida zvonjava telefona. Mora da je brat iz Zagreba. On jedini ima novi broj.

- Jelena, netko prodaje tvoj auto u pola cijene. Jesi li nekome, osim meni, dala punomoć - panično pita brat.

- Ne, nisam, što se događa - zbunjena je Hrvatica čiji novi početak ipak neće biti tako jednostavan. Ne njezinom krivnjom.

Jeleni se vraćamo kasnije, a sada, prisjetimo se nakratko novije povijesti prevare u našemu podneblju. Nebrojene su lopovske bande prohujale bankovnim računima hrvatskog naroda, ili barem njegova naivnog dijela. Svi se sjećamo hordi lakovjernika kako u hladnim hotelskim dvoranama zaneseno plješću uspješnim pojedincima iz mase sebi sličnih. Stotine tisuća kuna, skupe limuzine, opuštanje u elitnim ljetova-lištima. Prštala su bogatstva u nastupima maštovitih zanesenjaka koji su još istog mjeseca na jedvite jade dizali gotovinske kredite i ulagali u piramide sreće, multilevel marketing, spiralu sreće i tko zna kako su sve zvali te gluparije, sve smišljene s jednim ciljem. Godine su prolazile, broj naivaca rastao je s brojem razočaranih i poniženih. I tako, stvorena je kritična masa otriježnjenih.

Međutim, ljudi su se otrijeznili, a mudri lopovi smislili su nove strategije. TV prodaja nepotrebnih predmeta kućanicama bila je zapravo zatišje pred buru.

Prihvaćena igra

Nitko ne zna koliko rostfraj lonaca hrđavi u hrvatskim podrumima, koliko “easy to store” sprava za vježbanje tako praktično sakuplja prašinu pod krevetima, i koliko čudesnih električnih deka zimi grije noge promrzlih penzionera. Još je teže doći do podatka o tome koliko je obiteljskih odnosa narušeno zbog inzistiranja nećaka da dođe izvesti prezentaciju, “znate bez ikakve obaveze”. I tako, malo po malo i na sceni su, prirodnom selekcijom, ostali samo najuporniji.

Trenutačno su na sceni mudrijaši s pažljivo skovanim planom. Shvatili su da su, nakon opreznijih i iskusnijih potrošača, internet konekciju pribavili ljudi koji nisu upoznati s drevnim metodama prevara. Takve ljude teško ćete navući na rizik plaćanja internetom, ali terenac star dvije-tri godine, uz minimalnu kilometražu i cijenom 40 posto manjom od tržišne - to je mamac o kakvom mašta prosječna hrvatska žrtva prevare. Za takav statusni simbol isplati se i malo riskirati.

Zato prihvaćam Andreasovu igru i pišem novi odgovor u kojem kažem da me auto stvarno jako zanima, te da mi podrobnije objasni kako mogu platiti predujam. Odmah stižu upute za plaćanje. Istodobno provlačim Jelenu B. kroz google, servis 123people, mrežu LinkedIn, imenik T-coma, i sve drugo što je na raspolaganju. Google opet nadjačava sve. Moćna tražilica besplatno mi kaže da je Jelena B. na Facebooku. Otvaram Facebook i nalazim ukupno pet accounta pod imenom Jelena B. Redom im šaljem poruke istog sadržaja:

“Draga Jelena

U tijeku je pokušaj prevare putem online oglasnika u kojme se nudi Toyota Rav4. Prevaranti koriste Vaše ime i prezime, molim Vas, javite se. Novinar sam Jutarnjeg lista. Želja nam je raskrinkati kriminalce i informiranjem javnosti spriječiti nove prevare. Hvala”

Trebalo je čakati jedan dan, a onda se javila prava Jelena B.:

“Davore,

Hvala na Vašem upitu. Ja nisam u Hrvatskoj i pravu prodaju mog auta vodi moj brat. Elektronskom poštom mu se javio netko tko se predstavio imenom George i rekao je da dolazi iz Italije i da je zainteresiran za brzu kupnju auta, samo mu treba nešto više podataka. Brat mu je poslao slike i podatke, a potom se George nije više javljao. No, neki kupac je nazvao direktno moga brata i rekao mu da je isti auto oglašen za pola cijene. Brat je odmah zatražio skidanje lažnog oglasa (što je online oglasnik, ne znam vam reći koji, odmah i učinio) i obratio se policiji. Policija mu je rekla da postoji puno takvih slučajeva i da im elektronska adresa ne pomaže pri njihovom pronalaženju. Zanima me jeste li vidjeli još koji oglas za moj Rav 4 po povoljnoj cijeni. Molim vas, javite mi gdje da zatražim da se lažni oglas skine. Ako vam treba više informacija, moj brat je spreman razgovarati s vama. Konačno, drago mi je da radite na toj priči. Bila sam poprilično šokirana kada mi se to dogodilo. Ukoliko trebate još informacija od mene, javite. Pozdrav, Jelena”

Eto, Jelena je sama objasnila kako djeluju kriminalci. Nađu lijep auto na lokalnom oglasniku, kontaktiraju pravog vlasnika, dobiju fotografije vozila i onda objave oglas istog auta s radikalno sniženom cijenom. Prethodno su dizajnirali web stranicu lažne tvrtke, kako bi sve izgledalo uvjerljivije.

Dok od Jelene tražim suglasnost za objavu njezina pismo u novinama, u inbox mi stiže finale pokušaja prevare.

Njemačka tvrtka šalje račun. Iznos koji trebam platiti je 5175 eura. Račun na koji bih trebao uplatiti novac otvoren je u banci Caja Madrid, a vlasnik je Daniel Paul B. Pišem im novi odgovor:

Evo, uplatio sam 5175 eura. Što sada trebam činiti?

Odmah stiže odgovor:

Sada samo čekajte da Vam auto stigne.

Kako funkcionira prevara?

Aha, jedva čekam da stigne, mislim si i zamišljam lopove kako pohlepno svakih pola sata provjeravaju stanje računa. Barem nekako da im se napakosti, kada im Interpol nema volje doći glave. Nekako mi je teško povjerovati da je policiji nemoguće pratiti trag novca i naći vlasnika računa, s obzirom na to da prevaranti žrtvama šalju IBAN na koji bi se trebala uplatiti svota.

Sutradan stiže Andreasov mail u kojem piše da novac nije uplaćen. Odgovaram da je posrijedi možda sporost banke u kojoj imam račun. Još jedan dan pauze, a onda se javlja tvrtka Omega transports Europe. Pojašnjavaju da moram uplatiti novac u roku od 48 sati.

- Čim zabilježimo uplatu, auto kreće prema Vašim koordinatama. Ako Vam se auto ne dopadne, naš agent vratit će Vam puni iznos i preuzeti auto - piše u mailu.

Odgovaram istog časa:

- Imate agenta i ured u Hrvatskoj? - pitam kratko.

- Naš ured je u Njemačkoj. I dalje čekamo potvrdu Vaše uplate - odgovaraju iz Omega transportsa.

- Koja je točno adresa Vašeg sjedišta - pitam ponovno, a nakon toga odgovora više nije bilo.