Vladimir Zagorec (49) iz kaznionice u Glini izlazi na uvjetnu slobodu 15 mjeseci prije kraja sedmogodišnje zatvorske kazne, na koju je osuđen zbog afere Dragulji, odnosno zato što je 2000., kada je napuštao dužnost pomoćnika ministra obrane, iz sefa MORH-a ukrao dragulje vrijedne pet milijuna dolara ili 39,4 milijuna kuna. Odluku o njegovom prijevremenom puštanju na slobodu jednoglasno je donijelo 10. lipnja peteročlano Povjerenstvo za uvjetni otpust Ministarstva pravosuđa, koje se sastalo u kaznionici u Glini, a koje čine dva suca Vrhovnog suda, predstavnik državnog odvjetništva, predstavnik Središnjeg ureda za zatvorski sustav i sudac izvršenja.
Zagorčeva odvjetnica Višnja Drenški Lasan nije željela spekulirati o tome kada će točno njezin branjenik izaći iz zatvora, ali je istaknula kako odluka o uvjetnom puštanju ‘ni sa čim ne odudara’ od drugih odluka Povjerenstva, od kojega zatvorenici mogu tražiti uvjetni otpust nakon izdržane dvije trećine kazne. Napomenula je i kako je Zagorec, kao zatvorenik, ‘ocijenjen najboljim ocjenama’ te da je zatvorske i izvanzatvorske pogodnosti uredno koristio.
Drama oko molbe
Nekoć najodlikovaniji hrvatski general (koje je zbog pravomoćne presude bivši predsjednik Mesić oduzeo sve činove, osim jednog koji mu je kasnije oduzeo predsjednik Josipović ), namjeravao je tražiti uvjetni otpust u prosincu 2012., ali je neposredno prije održavanja sjednice Povjerenstva povukao molbu. Naime, da je tada bio odbijen, zbog procedure idućih godinu dana ne bi imao pravo tražiti da ga se ranije pusti na slobodu. No, molbu za prijevremeni izlazak na slobodu Povjerenstvu je ipak uputio u ožujku, ali tada je odlučeno da se donošenje odluke odgađa do sljedeće sjednice, odnosno do prošlog ponedjeljka.
Istraga protiv Zagorca pokrenuta je u srpnju 2007., nakon čega je na osnovi međunarodne tjeralice uhićen u Beču, odakle je brzo izišao iz pritvora, ali tek nakon plaćene jamčevine u iznosu od milijun eura. Njegovo izručenje Hrvatskoj otezalo se gotovo 1,5 godinu, čak četiri austrijske sudske instance - Zemaljski sud, Viši Zemaljski sud, Vrhovni sud, pa ponovno Zemaljski sud - odlučile su da ga se izruči, ali Zagorec je uspijevao i dalje koristiti pravne mogućnosti da ostane u Austriji. Na kraju ga je ipak Austrija uspjela izručiti Hrvatskoj početkom listopada 2008. te je odmah zatvoren. U ožujku 2009. zagrebački Županijski sud nepravomoćno ga je osudio na sedam godina zatvora i oduzimanje imovine u vrijednosti od pet milijuna dolara ili 39,4 milijuna kuna. Vrhovni sud potvrdio je tu odluku u studenome 2009.
Vikendi kod punice
Od početka listopada 2008. do travnja 2012. iz sigurnosnih razloga bio je zatvoren na ženskom odjelu zatvora u Remetincu. Naime, Zagorec je uoči izručenja u RH izjavio kako već zna ime svog ubojice, koji ga čeka na 9. odjelu zatvora u Remetincu. Potom je sa ženskog odjela zatvora u Remetincu prebačen u Glinu. Zbog zdravstvenih razloga jedno je vrijeme ponovno bio u ženskom odjelu u Remetincu, te je ponovno vraćen u Glinu.
Prvi izlazak na vikend odobren mu je lani, a od tada je, navodno, vrlo često dobivao tu povlasticu. Navodno je gotovo svaki vikend dobivao izlazak, ali najmanje dva puta mjesečno. Dobivao je odobrenja da smije boraviti na zagrebačkom Zelenjaku, u kući svoje punice, bivše pomoćnice ministra gospodarstva Jasne Borić. Zbog toga su u odvjetničkim krugovima odmah počele spekulacije da Zagorec daje važne informacije ŽDO-u o nekom ‘velikom’ slučaju, te da su slobodni vikendi nagrada za to. No, oduvjek je bilo tako oko Zagorca: puno mistifikacije, glasina, ‘velikih’ slučajeva, ali se najčešće pokazalo da ništa nije istina.
No, na prvu glasinu već se nakalemila i druga: da je Zagorec, koji je i inače sklon čestom mijenjanju odvjetnika - u posljednjih 10 godina branili su ga Miroslav Šeparović, Zvonimir Hodak, Krešimir Krsnik, Višnja Drenški Lasan, a paralelno s njima promijenio je i tri austrijska odvjetnička tima u godinu i pol) - angažirao Marijana Hanžekovića, koji mu pokušava izlobirati da 1,5 godinu uvjetne slobode odradi u Austriji, s time da bi se svakog mjeseca dolazio javljati sucu izvršenja u Zagreb.
Pravosudni slučajevi obično budu zatvoreni nakon što je okrivljenik osuđen, a pogotovo nakon što odsluži zatvorsku kaznu. U Zagorčevu slučaju sasvim sigurno neće biti tako. Jednaki je broj upitnika oko Zagorca, njegovih partnera, poslova, prijatelja, imovine, novaca, odvjetnika, pa čak i optužbe za koju je osuđen, kao i 2008. kada je on zatvoren, ako ne i veći.
Dvije Zagorčeve tužbe
Naime, sa Zagorčevim slučajem ‘Dragulji’ usko je povezana presuda njegovom bivšem prijatelju Hrvoju Petraču, njegovom sinu Novici i ostalim otmičarima sina Vladimira Zagorca. Oni su osuđeni za otmicu tada malodobnog Tomislava Zagorca, zbog čega je Hrvoje Petrač osuđen na šest godina zatvora, a njegov sin Novica na 3,5 godine. I oboje su, kao i sada Zagorec, odlukom Povjerenstva pušteni na prijevremenu slobodu.
No, iako je poznato kako se nikome ne može dva puta suditi za isto djelo, Zagorec je iz zatvora podignuo dvije sudske tužbe, koje bi se itekako mogle reflektirati na njegovu presudu, te bi dobrano mogle potresti hrvatsko pravosuđe.
U prvoj tužbi od Hrvoja Petrača i Ivana Matekovića, osuđenih za otmicu njegova sina, potražuje povrat 750 tisuća eura, koje im je isplatio za otkupninu sina. Budući da su pravomoćno osuđeni za to djelo, logično bi bilo da im u drugom sudskom postupku bude naloženo da mu vrate taj novac, koji je Zagorec dobio kroz kredit Hypo banke.
No, mnogi odvjetnici proteklih godina, barem u neformalnim razgovorima, tvrdili su kako za osudu Hrvoja Petrača, kao naručitelja otmice Zagorčeva sina, baš i nije bilo dokaza. Iako je Petrač za to osuđen, mnogi dvoje je li Petrač doista naručio otmicu ili su je, pak, izveli njegov sin sa svojim prijateljima, a Hrvoje Petrač ih je na suđenju - možda - samo štitio, te je - nije nemoguće - osuđen kao kolateralna žrtva svoga sina i njegova društva. Ako je tako, Petrač će Zagorcu - ako sud donese takvu presudu - morati platiti 750 tisuća eura, koje mu (opet, ako je tako) nikad nije uzeo, što - posve sigurno - nikako ne bi moglo pridonijeti bilo kakvim vidom pomirenja bivših prijatelja, već upravo suprotno, daljnim zaoštravanjem njihova sukoba.
U drugoj tužbi Zagorec je tužio Hrvoja Petrača i bivšu bankaricu Tereziju Barbarić, za davanje lažnog iskaza u slučaju Dragulji, na osnovi kojih je on dobio sedmogodišnju zatvorsku kaznu.
- Oko tih navodnih dragulja sve je sporno, ali baš sve, a jedini koji su ih, opet navodno, vidjeli bili su Petrač, Barbarić i bivša šefica Zagorčeva kabineta Snježana Šiprak, ali sud nije odobrio pokretanje postupka protiv nje za davanje lažnog iskaza, objašnjava nam do prije pet godina blizak Zagorčev suradnik.
(...)