Teolog Adalbert Rebić: ‘Vlada je kriva za sukob, ali je i Crkva mogla blaže reagirati’

Prijedlog programa novog školskog predmeta - zdravstveni odgoj - podijelio je hrvatsku javnost te izazvao vrh Katoličke crkve u Hrvatskoj na vrlo burnu i žestoku reakciju, gotovo inkvizitorsko protivljenje novom nastavnom programu za koji kažu da je ne samo antikršćanski nego i antihrvatski te da djeci šalje pogrešne poruke o spolnosti, propagirajući seksualnu nastranost ili opravdavajući pobačaj.

Nepotreban sukob

Hrvatski biskupi podigli su svoj glas protiv zdravstvenog odgoja smatrajući ga izuzetno etički i moralno štetnim, pa i politički suspektnim jer obvezatnost tog predmeta, po njima, kršenje je Ustava i zadire u pravo roditelja da odlučuju o odgoju svoje djece.

S priznatim teologom i umirovljenim profesorom Bogoslovnog fakuteta u Zagrebu dr. Adalbertom Rebićem razgovarali smo o krizi koju je najava novog školskog predmeta izazvala u odnosima na relaciji Crkva - Vlada ili “biskupi protiv države”.

- Ovo je nepotreban sukob. Prije svega odgovornost je na duši Vlade jer nije smjela u tako važnom pitanju zaobići Crkvu. To je za Crkvu bitna stvar i ignoriranje znači omalovažavanje Crkve u zemlji koja je u najvećem broju vjernička. No, priznajem, i Crkva je trebala reagirati umjerenije. Ali u njenu obranu moram reći da je bila i izazvana - kaže nam na početku razgovora dr. Rebić.

- Ministarstvo prosvjete o ovom je pitanju trebalo otvoriti dijalog s Crkvom. To je vrlo osjetljivo pitanje, da se Crkva izostavi. Slažem se da ovo sada izgleda kao Crkva protiv vlasti ili države, ali ona je predstavnik većine, a to su vjernici.

Stvarnost života

Crkva dakle istupa u ime vjernika?

- Više bih volio da su se javili laici, odnosno da su roditelji rekli što misle o tome, a da im je Crkva dala svoju podršku, a ne da ona bude na “prvoj crti bojišta”. No, da ne bude nesporazuma: sam predmet nije sporan, jedan takav predmet može biti koristan.

Sam po sebi predmet je poželjan. U njemu ima puno elemenata koji su prihvatljivi i Crkvi, jer pokušava mlade ljude upoznati s osnovnim stvarnostima života, počevši od potrebe pranja zubi do začeća čovjeka, odnosno djeteta. Tamo se govori o spolnim bolestima, o raznim manipulacijama ljudskim tijelom, razlikama o rodu. Program je zbilja bogat i poučan, ali ono što buni je način na koji bi se to predstavljalo djeci.

Najsporniji je dio o spolnom odgoju. Upravo u tome ima puno nedorečenosti. Previše toga može mlade ljude zbuniti ili odvesti na krivi put. Već u vjeronaučnim priručnicima imao puno toga o spoznaji stvarnosti gdje se govori o spolnosti kao vrlo važnoj sastavnici ljudskog života. Crkva ima, sa svog etičkog stanovišta, rezerve prema ostvarivanju spolnog života.

Rađanje potomstva

Koje su to rezerve?

- Spolnost i život nisu podređeni samima sebi, usmjereni su prema stvaranju života. Prema tome, mladi ljudi trebali bi biti odgojeni da se pripreme za brak i ispune zadatak koji su primili od svog Stvoritelja - rađajte se i množite. U središtu pozornosti je prokreacija, a ako prokreacije nema - ljudski rod izumire. Spolnost je usmjeran prema rađanju potomstva. Jedna od Božjih zapovijedi je “Ne sagriješi bludno”.

Crkva točno tumači što to znači, a kad gledam ponuđeni program ovog predmeta, njihovo objašnjenje može izazvati zbunjenost kod djece. Ne može se učiti da je masturbacija dobar čin. To je grijeh protiv spolnog poretka i loše psihološki utječe na čovjeka.

Crkva je vrlo žestoko reagirala, čak je i uvođenje predmeta Zdravstveni odgoj nazvala antihrvatskim činom.

- Termin je možda nezgrapan. Slažem se da može izazvati razne konotacije, ali tu se ne misli u državotvornom smislu, ali on jest takav ako se recimo propagira da ljudi ne sklapaju brakove i ne rađaju djecu. To je onda usmjereno na pitanje opstanka nacije. Dakle u tom smislu može biti antihrvatski, odnosno za mene bolji termin - antinarodni čin.

Slažete li se da bi to mogao biti izborni predmet poput vjeronauka?

- Da, tako bi trebalo biti, jer kako je sada formulirano, većina vjernika na to ne može pristati. Zalažemo se da roditelji imaju pravo na upliv u odgoj svoje djece. Vjernicima ne treba nametati nešto s čime se oni ne slažu, ali onda treba biti obazriv. Ako netko želi da mu se dijete obrazuje prema programu koji opravdava masturbaciju i homoseksualizam, onda u redu. Ne treba nikome ništa nametati. Složio bih se da o tome odluče roditelji. Neka bude izborni predmet.

Opravdanje u odgoju

Zašto mislite da kurikulum zdravstvenog odgoja propagira homoseksualnost?

- To je ne tvrdim, ali ima previše nejasnoća i nekome se možda to tako učinilo. Dakle, treba to smireno pogledati.

Je li po vama homoseksualizam bolest?

- Ne, nije, ali je nastranost. To nije naravna pojava, bez obzira što možemo naći opravdanje u odgoju ili u tome da je zakazao neki gen. No, homoseksualci nisu krivi što su takvi. I ne treba ih liječiti u bolnicama, ali svakako treba vidjeti koliko nastaje pod utjecajem ovakvog odgoja.