REALNO SUMNJIV TIP Postoje firme koje ne ostvaruju profit jer im to nije cilj. Marko Gregović je CEO u jednoj takvoj

Postoje firme koje ne ostvaruju profit jer im to nije cilj. Mijenjaju društva, time se bave. Podižu svijest o društvenoj korisnosti ili pomažu onima kojima treba pomoći jer su mali, a s dobrom idejom kako poboljšati svijet.

Marko Gregović je CEO u jednoj takvoj, svojoj, Brodoto. Osnovao ju je jer su se pred njim nalazili projekti pomaganja drugima, a to se moglo samo kroz tvrtku. Marko se bavi skupljanjem novca za druge, marketinškim akcijama kojima dobre tvrtke i projekte čini vidljivijima, i realizacijom projekata EU fondova.

Realno sumnjiv tip

Marko Gregović je onaj tip tridesetpetogodišnjaka o kojem razne policijsko-obavještajne službe pišu izvještaje i sastavljaju profile. U njegovom vjerojatno stoji da je dobro obrazovan, da je nakon studija filozofije i komparativne proveo godinu dana u USA koristeći novac iz nekog Sorosevog fonda, da je magistrirao ljudska prava u Švedskoj i Velikoj Britaniji, da je avanturist koji je sjeo na motor kako bi otišao do Kavkaza i pritom proputovao 11 država, a ni jednu noć nije proveo u hotelu nego po sistemu CouchSurfinga upoznavao ljude i običaje, našao se pred kalašnjikovim uperenim u glavu, a lovu za to skupio crowdfundingom. Područje interesa su mu ljudska prava, problemi azilanata, ekonomija, predavao je filozofiju i logiku, ima angažirano srce jer pomaže plemenite ideje pa je napravio marketinške kampanje za Sindikat biciklista, za primjerice, Buba bar koji zapošljava osobe s Downovim sindromom, radio je kampanju za podizanje svijesti o pomoći djeci bez adekvatne roditeljske skrbi, izbjeglicama i beskućnicima. U Bosni i Hercegovini je surađivao s udrugom za zaštitu prirode, u Ukrajini je educirao o crowdfundingu, što tvrtka koju je osnovao, a radi u Zagrebu i Beogradu, i radi između ostalog, podučavao po tranzicijskim zemljama o crowdfundingu jer je to jednostavniji i zanimljiviji način financiranja projekata, nego komunicirati formularima s državnim ili EU fondovima.

Marko transferira znanje potrebno civilnom društvu, bavi se svime onime što države ne vole jer pronalazi puteve kako izbjeći državni nadzor i kontrolu nad ljudima. To stvarno nitko ne voli. Ne fura se na revoluciju. Samo stari mozgovi mogu tako vidjeti stvari. Kaže da se revolucije događaju svakodnevno, oko nas, u ekonomiji, tehnologijama, komunikaciji i da svi sudjelujemo u njima. Nije li to očito?

- Ideja demokracije nije da političari imaju mandat od četiri godine kako bi radili što žele nego da postoji neka ekipa koja će im raditi galamu pod prozorima i navoditi ih da strahuju od javnosti. Snažno civilno društvo je ključna komponenta demokracije - kaže Marko Gregović.

- Osam od mojih deset frendova je otišlo živjeti van, u neku drugu zemlju. To je bad - kaže kako bi istakao da je riječ o ljudima koji su se obrazovali, ali koji su isto tako shvatili da bi ovdje živjeli puno teže jer im države nisu naklonjene, ne vide i ne percipiraju ih, ne daju im mogućnosti nego postavljaju prepreke.

Ljudi i ideje se razumiju

Marko je neskriveni borac protiv konzervativizma, a kako je očito da su sve zemlje tranzicije u problemu s vlastitim identitetom, nije se zadržao radeći samo u Hrvatskoj, smatra da je jako važan transfer znanja koji pomaže ljudima da se inteligentno suprotstave takvim tendencijama.

- Veze između ljudi su pukle, a nalaze se u sličnim situacijama i ne pomažu si iako svi koriste jezik kojim se razumiju - govori i smije se opisujući kako je pri registriranju tvrtke u Srbiji morao prevoditi dokumente, iako su ih tamo svi mogli pročitati. Kaže da iako se inzistira na razlikama, kada je riječ o smanjenju prostora za civilno društvo, države uredno prepisuju jedna od druge.

- Rješenja se prepisuju po principu copy-paste pa se tako i sve ove inicijative za ukidanje slobode izbora ženama, smanjenje financijske pomoći raznim kulturnim i alternativnim društvima jednostavno prenose iz jedne u drugu zemlju. Zato je važno i prenijeti znanje i iskustvo kako se tome suprotstaviti - govori, iako si ne uzima poziciju da je on jedini koji se angažira na tim pitanjima. Društvena odgovornost i poduzetništvo na tim pitanjima je sve popularnije u svijetu, što Marko opisuje činjenicom da kapitalizam neće kolabirati, ali će kolabirati planet na kojem živimo pa su i velike tvrtke postale toga svjesne i zato se mijenjaju kako bi svi imali malo više vremena.

- Nažalost, mi još nemamo tvrtku koja će se reklamirati kako u prodajnom lancu nude samo, primjerice, meso zdravih krava.

Nema proizvođača gaziranog pića koji bi otvarao teretane i sportske centre ne bi li se ljudi riješili suvišne kilaže koju nakupe konzumiranjem tog pića, još se ta svijest nije pojavila ovdje i zato mislimo da radimo dobru stvar - govori o svojim motivima, ukazujući kako se vani tvrtke natječu u tome koja će pokazati što veći stupanj društvene odgovornosti.

Lobiranje je muka

No, ne samo da on i njegova ekipa rade za druge tvrtke na marketinškim projektima, ili realiziraju projekte EU, ili se bave crowdfundingom, oni, pokušavajući povećati utjecaj civilnog društva, vrlo intenzivno sudjeluju u izradi zakonskih prijedloga, lobiraju i pokušavaju ukazati na probleme koji su rezultat loših i nepromišljenih propisa. Naravno da je to užasno zahtjevno, ali ionako je riječ o nečemu na čemu se ne rade karijere i financijski uspjesi nego se nagrade dobivaju u sasvim nematerijalnim oblicima. Recimo, u činjenici da uspiju negdje promijeniti situaciju, pomaknuti svijest ljudi i proširiti optimizam idejom da se i najgorim greškama sustava, što je, vrlo blagonaklon opis ideji zabrane abortusa, vrijedi oduprijeti.