OPTUŽEN ZA PREVARU SDP-ovca koji želi biti predsjednik RH terete za tešku pronevjeru

Tomislava Opačka (34), koji je na izborima za županijski SDP Brodsko-posavske županije prije osam mjeseci gotovo postao čelni čovjek vladajuće stranke u toj županiji, a sada je najavio i svoju kandidaturu za predsjednika države, Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku optužilo je nedavno da je bio mozak prijevare kojom su otuđene dionice vrijedne 1,5 milijuna kuna.

Riječ je o poslu preuzimanja većinskog paketa dionica poznate dubrovačke građevinske tvrtke Ragusa, međutim informacija da su prodaju obilježile optužbe za kriminal nikada nije iscurila u javnost. Iza zatvorenih vrata DORH je nekoliko mjeseci vodio istragu, koja je nedavno rezultirala i podizanjem optužnice protiv Opačka, ali i njegova poslovnog partnera Nikole Mostarkića, poznatog i kao vlasnika zgrade u čijim se prostorijama u Brodu nalazi Porezna uprava.

Neuobičajen model

Opačak je u ljeto 2012. od nekoliko većih dioničara tvrtke Ragusa otkupio kontrolni paket dionica, želeći, kako je rekao, restrukturirati tvrtku.

- Ušli smo u dio vlasništva sa 55 posto dionica. Cilj nam je sačuvati radna mjesta i vratiti PGM Ragusu na razinu od prije nekoliko godina - izjavljivao je Opačak u medijima nakon dovršene transakcije.

Dionice je, međutim, nepunih mjesec dana kasnije, navodno po dvostrukoj cijeni, prodao čepinskoe poduzetniku Damiru Iviću, trenutno osumnjičenome u USKOK-ovoj akciji “Krtica” zbog sumnji da je kupovao podatke o tajnim USKOK-ovim istragama. “Na PGM-u sam zaradio. Čovjek mi je ponudio veći iznos od onog koji sam ja dao pri kupnji 83 posto dionica. Idemo dalje”, objasnio je novinarima Opačak mjesec dana kasnije.

Međutim, daleko od očiju javnosti jedna od transkacija dionica završila je kaznenom prijavom. Opačak je, između ostalih, dio dionica Raguse kupio od Jakova Terzića i njegovoga sina Davora. Stariji Terzić bio je vlasnik 580.550, a sin 43.610 dionica. S Opačkom je dogovorena kupnja svih tih dionica za oko 1,6 milijuna kuna, ali na vrlo neoubičajen način.

Prvo, Opačak iz nekog razloga nije kupovao dionice na sebe već na svojeg poznanika - Mostarkića.

Drugo, dogovoren je čudan model otkupa. Mostarkić bi dionice od Jakova Terzića, njih 580.550, kupio za samo 600.000 kuna, dakle za 1,03 kune po dionici, dok bi Mostarkićeva tvrtka Euro-Stan od mlađega Terzića kupila puno manji paket, 43.610 dionica za 1,050,000 kuna, dakle za 24 kune po dionici.

Premda se o razlozima ovakvog modela kupnje može samo spekulirati, ovako uvjete ne spore ni Opačak, ni Mostarkić, ni Terzić.

Podvrda uplate

Prodaja je trebala biti finalizirana na sljedeći način: 14. 8. 2012. kod jednog bilježnika u Slavonskom Brodu potpisana su dva ugovora o prodaji dionica: između Jakova Terzića i Mostarkića, te između Davora Terzića i Mostarkićeve tvrtke.

Prvim ugovorom Jakov Terzić se obavezao prenijeti dionice na Mostarkića, a Mostarkić se obavezao uplatiti 600.000 kuna na Terzićev račun u banci najkasnije do 30. 8. Okidač za realizaciju ugovora trebala je biti potvrda Terziću da mu je novac sjeo, a zatim bi drugi javni bilježnik trebao dionice prenijeti na Mostarkića.

Dakle, nitko ne bi mogao prevariti nikoga. Mostarkić ne bi mogao uzetio dionice a da ne plati, a Terzić ne bi mogao uzeti novac Mostarkiću, odnosno Opačku, te mu uskratiti dionice.

Sličan je i drugi ugovor između Davora Terzića i Euro-Stana, s time da se Euro-Stan, odnosno Mostarkić, obavezao da će do 30. 8. uplatiti kaparu od 150.000 kuna, a preostalih 900.000 kuna u roku od najkasnije osam mjeseci.

Žrtva prevare

Terzići su obje potvrde o prijenosu dionica deponirali u Dubrovniku kod javnog bilježnika Nikše Mozzara te je sve bilo spremno za realizaciju prodaje. Do nje je i došlo 31. kolovoza. Jakov Terzić je rekao Mozzaru da su mu novac uplatili te je Mozzaro predao Mostarkiću potvrdu kojom su dionice prebačene na njega, međutim, ubrzo će stvari dobiti drugi smjer. Terzić će ubrzo podnijeti prijavu u kojoj će navesti kako je žrtva prevare, odnosno da mu novac nikada nije predan. “Opačak me 31. 8. obavijestio da je novac uplaćen na račun u banci te da će mi uskoro te uplate biti i vidljive. Istoga dana Nikola Mostarkić mi je i donio potvrde o uplati, pa sam odobrio prebacivanje dionica na njega. Međutim, kada sam provjeravao račun, vidio sam da novac nije sjeo. No ni kada idućega dana nije bilo uplata, nazvao sam Opačka koji mi je rekao da je došlo do manjih problema te da će novac sjesti za koji dan. No novac nije sjedao nekoliko mjeseci”, prijavio je Terzić, koji je nakon 15 dana saznao da je Opačak dionice najprije prenio s Mostarkića na sebe, a zatim ih prodao trećoj osobi - Čepincu Damiru Iviću.

‘Radio sam mu uslugu’

No najzanimljiviji dio tek slijedi. Naime, drugi dio ugovora, onaj nepovoljniji za Opačka, po kojemu bi 43.610 dionica platio čak milijun kuna, Mostarkić je jednostavno raskinuo čim je zapravo one ranije dionice platio tek po kunu. No DORH je ubrzo pokrenuo istragu protiv Opačka i Mostarkića. Obojica su saslušana prije pola godine. Opačak je na saslušanju odbio odgovarati na pitanja tužitelja, a u kratkoj obrani je rekao kako on dionice Terziću jest platio 600.000 kuna, ali u gotovini te da za tu transakciju ima svjedoke. Mostarkić se, pak, na ispitivanju činio prilično izgubljen. Rekao je da je on sve radio iz usluge Opačku te da nije puno pitao zašto je čitava čudna transakcija išla preko njega. Jedino je porekao kako je ikada Terziću pokazivao ikakve krivotvorene potvrde o uplati. No nedavno je istraga rezultirala optužnicom pa će se Opačak i Mostarkić najvjerojatnije sresti s Terzićima na sudu.