Onaj zid od kovčega može se zvati samo jednim imenom. Bez ikakvog izmotavanja, to sranje je bilo samo naše

Znanca Židova na ulici zaustavili su vatrogasci. Bio je požar u jednom stanu u susjednoj ulici pa je morao uokolo i putem je sreo mene.

"Netko je zaspao s cigaretom ili je ostavio upaljen špaher", pretpostavio sam.

"Vjerojatno", složio se on. "Bilo je tako i u mene jednom. Došla nam je iz Južne Amerike teta od devedeset dvije zadnji put vidjeti svoju mlađu sestru, moju mamu, od devedeset. Mama se čitav mjesec brinula o njoj, vodila je u šetnju, oblačila i kupala. Jednom je stavila tetu u kadu i otišla nešto kuhati. Onda se u neko doba sjetila da joj je sestra u kupaonici. Dok je ona bila s njom u kupaonici, izgorjela je kuhinja."

"A kako je teta završila u Južnoj Americi?"

"Nakon rata. Ona i njen tadašnji zaručnik, zubar, pobjegli su četrdeset...