Vjeran Zuppa, čovjek teatra i knjige i profesor emeritus na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, deklarirani ljevičar, svojim je ubojitim analizama sposoban razbjesniti desnicu koliko i oficijelnu ljevicu. Jednima i drugima previše je crven i previše intelektualac, piše Globus.
O takvima je nekadašnji šef SDP-a Ivica Račan govorio kao o frustriranim radikalnim ljevičarima. Nasljednik, tek uzjahali Zoran Milanović, na njegove je kritičke opservacije svisoka javno pitao: Tko je to uopće Vjeran Zuppa? Istim onim tonom kojim je nedavno govorio o Špičkovini i Vukovini, kao da sam u najmanju ruku dolazi s Beverly Hillsa.
Što su pokazali netom provedeni izbori za Europski parlament?
- Nesporno je da danas, poslužit ću se Tuđmanovom retorikom, “imamo Hrvatsku”. Čak je imamo i u Europskoj Uniji, ali čini se da ni političke stranke ni političari ne znaju što bi s njom. Ni tu ni u Europi. Da znaju, ne bismo na izborima za Europski parlament bili dovedeni u situaciju da blesavo moramo buljiti u bezbroj anonimaca na onim listinama. Za mene je to bilo ponižavajuće. Pokušao sam ustanoviti koliko imena tu uopće poznam. Jedva sam dvadesetak uspio prepoznati. To govori da su prvi izbori za Europu pretvoreni u jedan oblik političke sprdnje. Nije se slučajno dogodilo da je broj praznih, nevažećih listića enorman. Ljudi jednostavno nisu htjeli prihvatiti da glasaju za kandidate o kojima ništa ne znaju – ni tko su, ni što su, ni zašto se uopće nalaze na izbornim listama.
Kako objasniti uspjeh HDZ-a i neuspjeh SDP-a na euroizborima?
- Uspjeh HDZ-a i neuspjeh SDP-a, to su, po meni, samo dva različita neuspjeha. HDZ svoj rezultat ima prije svega zahvaliti angažiranju Ruže Tomašić, a to znači da je koaliranje s njom probudilo pravaške “spavače” unutar HDZ-ove krajnje desnice. Pet mjesta koliko je dobio SDP smatram neuspjehom Kukuriku, odnosno kuku-meni koalicije. Očito je na hrvatskoj desnici, što bi Régis Debray rekao, “osjećaj pripadnosti” daleko izraženiji nego što je “imperativ pripadanja” odradio svoj posao, odnosno ispunio “svoju zadaću” na Kukuriku–ljevici. U političkom smislu mislim da je takva latentna povezanost desnice važna činjenica. O čemu se sve radi u SDP-ovoj koaliciji, teško je reći. Međutim, ono što se i odavde vidi pokazuje na neprekidnu, a nekada bi se reklo: “formiranu u hodu”, stranačku ekvibrilistiku između svemoguće utilitarnosti i one – u sveukupnoj hrvatskoj politici – uhodane prevare moralnosti. Indulgencije koje stranački dostojanstvenici pritom daju svojima stalno proširuju polje društvene indignacije, piše Globus.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....