Posao tjelohranitelja spada među kompleksnije pozive u sigurnosnom sektoru i mnogi ga smatraju vrhuncem profesionalnog razvoja profesionalaca sigurnosti. Bilo da se radi o tjelohraniteljima privatnih osoba ili o osoblju sigurnosnih službi i policije koji štite najviše državne dužnosnike, njihove zadaće su brojne i složene, a svako odstupanje u provedbi povećava rizik za štićenu osobu. Vrhunski specijalisti osobne zaštite obučavaju se neprestano, jer metode i taktike zaštite trećih osoba konstantno evoluiraju. No svi koji imaju želju baviti se ovim poslom, moraju poći od temelja.
Stoga se reporter Nedjeljnog Jutarnjeg uputio na VIP Protection Course - Basic koji provodi Učilište AKD Zaštite u Zagrebu. Riječ je o temeljnoj obuci na kojoj se polaznici upoznaju s osnovama tjelohraniteljskog posla, a koja traje pet dana. Izobrazba se provodi po tjelohraniteljskoj komponenti izraelskog sustava bliske borbe krav maga. Kako bi se moglo pristupiti, prvi je korak sakupljanje uvjerenja o nekažnjavanju i zdravstvenoj sposobnosti, no osim ovih uvjeta, temeljna izobrazba je otvorena za sve osobe. Nije potrebno nikakvo predznanje u sigurnosnim poslovima ili borilačkim vještinama, ali da bi se steklo zvanje specijalista tjelesne zaštite, potrebno je proći i tečaj napredne obuke, koja se održava za nekoliko mjeseci te traje dulje i obrađuje mnogo kompleksnije teme.
Specifičnost posla
Na prošlotjednoj, temeljnoj edukaciji bilo nas je, pak, devetorica, s različitim razinama profesionalnog iskustva i osobne uvježbanosti. Većina polaznika su profesionalni zaštitari, a neki imaju i dugogodišnje iskustvo u borilačkim vještinama. Edukacija je započela u prostorijama AKD-a u subotu, pod vodstvom krav maga experta Marijana Škiljića, koji nam je predstavio specifičnosti tjelohraniteljskog posla.
Škiljić naglašava da često nema dovoljno osposobljenih ljudi za obavljanje ove vrste posla, pogotovo kada klijenti izvana, naviknuti na visoku razinu usluge, traže određenu razinu znanja kod tjelohranitelja koji im može jamčiti određenu razinu sigurnosti. On objašnjava da je temeljnim i specijalističkim tečajevima koje AKD provodi cilj postaviti jedan minimalni standard.
Subotnja teorija pozabavila se brojnim elementima odlučujućim za uspješno obavljanje zadaće. Naglašena je važnost inicijalnog razgovora s klijentom, koji je ključan za kvalitetno procjenjivanje prijetnje i adekvatno osiguravanje od nje. Analizirali smo i neke od atentata koje su zabilježile kamere.
Kako smo naučili, apsolutne sigurnosti nema. Može se govoriti samo o maksimalnoj sigurnosti, odnosno najvišem stupnju sigurnosti koji se može osigurati u danim okolnostima i resursima. Općenito je razmišljanje o apsolutnim okvirima kontraproduktivno. Tako nema ni univerzalne, najbolje metode zaštite, već se treba usmjeriti na biranje načina i metoda najboljih za određenu situaciju u danom trenutku.
Ponekad će i štićene osobe inzistirati na ubrzavanju sigurnosnih procedura unatoč riziku koji takvo ponašanje sa sobom nosi. Specijalist zaštite osoba u takvoj situaciji mora pokušati objasniti štićenoj osobi o kakvom je riziku riječ i da njime ugrožava vlastitu sigurnost.
Nakon teorije, nedjelja je bila namijenjena za trening krav mage. U devet sati bili smo u dvorani u Jonkeovoj ulici, gdje nas je dočekao instruktor. Kao protuteža prethodnom, teorijskom, danu, ovdje smo proveli šest sati ponavljajući, ili učeći, osnovne tehnike micanja štićene osobe s linije napada, obrane od napada nožem i prijetnje pištoljem, evakuacije štićene osobe te privikavajući se na neke temeljne formacije pratnje, cijelo vrijeme radeći u dvojkama i trojkama.
Fotogalerija
Premda je samo manji broj polaznika bio već uvježban u krav magi, instinktivnost tehnika i dobre metode učenja pružile su temelj za buduće usavršavanje. I dok u samoobrambenoj krav magi tehnike koje smo prošli služe isključivo kako bismo zaštitili sami sebe, u tjelohraniteljskoj varijanti one su usmjerene prije svega na obranu treće osobe.
Stoga smo najviše vremena proveli vježbajući obranu od noža i pištolja. Nož je vrlo opasno oružje, koje je teško uočiti na vrijeme te se obrana, pojednostavljeno, sastoji od istovremenog bloka podlakticom jedne ruke i udarcima drugom rukom u lice napadača, cijelo vrijeme pritišćući naprijed kako napadač ne bi imao prostora povući ruku s nožem dovoljno unazad da ponovno pokuša ubosti. Obrana od pištolja nešto je složenija. Dakako da je osnovni faktor udaljenost na kojoj smo otkrili napadača. Ako je on spreman pucati s 3, 4 ili više metara, a mi nemamo vlastito vatreno oružje, situacija je vrlo ozbiljna. Tehnika koju smo vježbali sastoji se od hvatanja za cijev pištolja i njeno preusmjeravanje od štićene osobe i nas, za kojim slijedi udarac u lice ili grkljan. U takvoj situaciji gotovo je izvjesno da će pištolj opaliti, pa hvat mora biti dovoljno čvrst da bismo zadržali navlaku na mjestu i time spriječili izbacivanje čahure iz komore.
Treći dan tečaja vođenje je preuzeo Kristian Družeta, instruktor krav mage koji je proglašen tjelohraniteljem godine za 2011. On nas je upoznao s rukovanjem pištoljem HS 2000, te smo četiri sata proveli navikavajući se na siguran rad s oružjem i otklanjanje raznih zastoja. Većina polaznika već je imala iskustvo u rukovanju oružjem, no nekima je ipak trebalo malo više vremena da se uhodaju u ritam rada, dok su drugi od samog početka radili vrlo uspješno. Bojevo gađanje obavljali smo u grupama od po četvorice, napredujući od svega nekoliko hitaca prema meti, pa do složenijih radnji poput otklanjanja zastoja na oružju, borbene i taktičke izmjene spremnika i pucanja u kretanju. Polaznici u mojoj grupi su se svakako iskazali kao vrlo precizni strijelci, a svi zajedno imali smo prilike promatrati jedni druge na završnoj vježbi, koju smo prolazili pojedinačno.
Bio je to stres test u kojem smo, pod razinom pritiska približnoj onoj u stvarnoj situaciji, nakon serije kratkih i eksplozivnih fizičkih vježbi morali pronaći i iz kutije izvaditi svoj pištolj, te trčati do vatrene linije na 5 metara, ubaciti spremnik i ispaliti 5 metaka. Potom smo punili drugi spremnik s 5 metaka, ubacili ga u oružje i dovršili gađanje, sve pod nadzorom instruktora koji je održavao visoku razinu stresa. Bila je to odlična prilika da vidimo koliko dobro funkcioniramo pod pritiskom.
Uspješan timski rad
No dok je gađanje u velikoj mjeri individualna stvar, radnje oko vozila koje su slijedile oba dana nakon streljane vrte se oko uspješnog rada u timu. U prvom segmentu bavili smo se procedurama ulaska i izlaska iz vozila sa štićenom osobom, s jednim ili dva pratitelja. Ponovno smo radili u grupama po 4, a moja se nakon kratko vremena pokazala vrlo dobro uigranom. Osim složenosti samih postupaka ulaženja i izlaženja iz vozila, morali smo ukomponirati i postupke praćenja štićene osobe, koje smo naučili tijekom drugog dana tečaja. Posljednji dan bio je namijenjen završnoj vježbi, koja je uključivala pratnju štićenog vozila po gradu do odredišta. Započeli smo s protudiverzijskim pregledom naših vozila, zanimljivim i osjetljivim postupkom pregledavanja svakog segmenta vozila i onoga što se u njemu nalazi, koji je zahtijevao maksimalnu koncentraciju, ali jednako tako traži i dobro poznavanje samog vozila.
Potom smo podijeljeni u timove od 3, te je svaka grupa dobila svoj auto i zadaću da dođe do određenog mjesta u gradu. Simuliralo se izviđanje rute i njena priprema, a u svojem sam timu kao suvozač bio zadužen, osim za praćenje svog sektora, i za bilježenje kritičnih točaka, mogućih sigurnih zona i sličnih informacija duž rute te ukupne udaljenosti i vremena koje je potrebno da se do odredišta stigne.
U završnom dijelu vježbe, moj tim je pratio glavno vozilo do jednog zagrebačkog hotela, gdje smo se pripremili za završnu fazu vježbe. Preuzevši ulogu glavnog vozila, zaputili smo se prema jednom trgovačkom centru, kamo nas je pratio drugi tim, dok je treći izvidio samo odredište. Ovo je svakako bio najizazovniji dio tečaja koji je zahtijevao održavanje komunikacije i koordiniranje timova u realnom vremenu. Premda je bilo izazovno, zadaću smo uspjeli odraditi bez većih poteškoća.
Zahtjevi tržišta
Kristian Družeta nam je rekao svoje viđenje problematike neposredne fizičke zaštite. Tu je već i pitanje terminologije, pa Družeta smatra da je naziv tjelohranitelj ograničavajući, s obzirom na kompleksnost posla. Učilište priprema ljude za zahtjeve tržišta, no kako kaže, edukacija nije dovoljna da bi netko mogao provoditi poslove neposredne tjelesne zaštite. Osoba se mora stalno usavršavati i obnavljati znanja da bi mogla odraditi taj zahtjevan posao. Završno predavanje o vojnom pogledu na problematiku štićenja osoba dao nam je pukovnik Michael Križanec, zapovjednik 91. zrakoplovne baze, koji je govorio o svojem iskustvu u kriznim žarištima, te brojnim poukama koje specijalisti osobne zaštite mogu izvući iz iskustva vojske. Objedinjujući sve navedeno, obuka koju smo prošli na ovom temeljnom tečaju dala nam je uvid u kompleksnost svijeta štićenja osoba. Napredni tečaj traje dulje i mnogo je složeniji, no za uspjeh u ovoj rastućoj industriji najvažnije su volja i želja za usavršavanjem pojedinca.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....