DESET UČENIH GLAVA

DEŽULOVIĆ Grupa intelektualaca nazvala se po Gaju Aureliju Valeriju Dioklecijanu. Pet dana sam se smijao

Deset učenih glava bez riječi je kljucalo oko stola na štekatu žnjanskog kafića Bubamara. Vreli je zrak pucketao od goleme koncentracije pameti pod suncobranom.

- A Građansko-evanđeosko jedinstvo? – sjetio se jedan od njih, stariji brko, u slobodno vrijeme intelektualac.

- Građansko-evanđeosko jedinstvo? – ponovio je drugi, mršavi s naočalama, iz aviona se vidi da je intelektualac.

- Da – oduševljeno je potvrdio prvi. – Ono, jedinstvo puka i Crkve, svjetovnog i sakralnog…

- Građansko-evanđeosko jedinstvo, sjajno! – ironično će jedna dama, inače intelektualka. – Kako bi bila skraćenica?

- Skraćenica? To je lako: G, E… – zbunio se onaj intelektualac, pa pljunuo u sebi. – Fak!

Deset učenih glava opet je zakljucalo oko stola.

- Znam! – u neka se doba opet sjetio brko. – Laička Evanđeoska Zajednica Božjih…

- Dobro, u redu je – na vrijeme ga je prekinulo društvo.

Vreli je zrak pucketao od goleme koncentracije pameti.

- Treba nam u stvari neko jako ime, neka povijesna ličnost – prekinuo je muk onaj mršavi intelektualac zabacivši glavu i stisnuvši oči. – Neki povijesni primjer, netko tko se efikasno obračunavao s manjinama što bezočno teroriziraju većinu.

- Znam! Pazite ovo – sjetio se debeli jedan, deklarirani intelektualac, pa zastao u dramskom muku: svi oko stola pretvorili su se u uši. - Građanska inicijativa Adolf Hitler.

- Božesačuvaj! – podviknuo je jedan intelektualac iz kuta. – Ipak smo mi hrvatski intelektualci, Hajduk ima premoć, a ne inicijativu. Građanska premoć Adolf Hitler.

- Nije loše, osjećam da smo na dobrom putu. Još netko?

- Znam! Imamo ga! – iznenada je ustao onaj stariji brko. – Slušajte ovo: Građanska inicijativa Gaj…

- Dobro, Joško, jebiga!

Brko maše rukama

- Ne, ne – mahao je rukama brko. - Poslušajte!

Tako smo prije nekoliko dana saznali da se grupa intelektualaca iz kafića Bubamara nazvala po Gaju Aureliju Valeriju Dioklecijanu - Građanska inicijativa Dioklecijan.

Pet dana sam se smijao. Cijeli mjesec da sam razmišljao, ne bih, naime, našao prikladniji naziv za kružok splitskih intelektualaca koji su sav svoj ugled uložili u mobilizaciju normalnog, domoljubnog i katoličkog puka protiv Gay Pridea – đavoljeg derbija između Sodome i Gomore. Dvadeset stranica da ima ova kolumna, ne bih se sjetio zločestijeg naziva za skupinu katoličkih moralista, nego što su ga oni domislili sami, nazvavši se po najvećem progonitelju kršćana u cjelokupnoj povijesti progona kršćana, rimskom imperatoru koji je dao pobiti barem polovicu svetaca iz katoličkog kalendara, piše Boris Dežulović za Slobodnu Dalmaciju.

Nikad meni, u slijepoj mržnji prema svemu građanskom, na pamet ne bi pao kalambur luđi i ironičniji od onoga što je skorupu splitske građanske inteligencije pao na genijalan um, kad su pokret otpora bezbožnom i razvratnom teroru nad katoličkim pukom grada svetog Duje genijalno nazvali imenom cara svih bezbožnih razvratnika i samog ubojice svetoga Duje.

Pa ipak, razmislite li malo bolje, ima li za taj komitet prikladnijeg imena od Dioklecijanovog? Ja ih, recimo, sasvim plastično mogu zamisliti prije hiljadu i sedamstotinjak godina, kako leže po sofama na trijemu Ville Coccinellide u Saloni, okruženi golim robovima s palminim lišćem.

- I kakvo je to uostalom ime za vilu? – pita stariji brko trpajući u usta šaku grožđa. – Šta to uopće znači?

- Coccinellida, brate, bubamara – odgovori drugi jedan, mršavi. – Na latinskom Coccinella septempunctata.

- Bezveze, kao da ima drugi jezik osim latinskog – promrmlja prvi, pomazivši svog roba. – Je li tako, medeni?

Deset učenih glava onda opet bez riječi zakljuca po sofama na trijemu vile. Vreli zrak pucketa od goleme koncentracije pameti pod lanenim baldahinima.

- Nego, šta ćemo s onim kršćanjarama? – upita najzad jedan debeli. – Navodno u subotu opet prave paradu.

- Ovdje? U Saloni? – trgne se brko.

- Da, da, onaj stilist iz Akvileje, Anastazije, Staš, i Dujam iz Antiohije, što se proglasio salonitanskim biskupom.

- Oni što štuju jednoga boga? Ništa protuprirodnije u životu nisam čuo. Kamo ide ovaj svijet?

- Sad su stvarno pretjerali – popizdi u kutu trijema jedan krupni. – Mislim, neka se tome Jehovi mole u svoja četiri zida, zašto nas maltretiraju? S kojim pravom manjina terorizira većinu? Zašto mi to moramo gledati?

- Tako je – složi se omanji jedan, ćelavi. – Uostalom, vjeroispovijest je intimna stvar pojedinca.

- Jebote, zvučiš kao Irenej – podsmješljivo ga jedan pogleda preko pehara vina. – Kakva intimna stvar, to sve treba strelicu u čelo i adio! Šta treba, da sutra cijela Europa bude kršćanska? Da usred Salone bude hram one njihove Gospe, a na carevom grobu katedrala?! Da im Rim bude glavni grad?!?

- Jebiga, Guiduse, sad pretjeruješ – javi se netko. – Jebeš nam kredibilitet.

- Dobro, serem, ali svejedno. Nije to ljudi zajebancija.

- Guidus je u pravu, to je sve židovska ujdurma.

- A da se organiziramo u neku građansku inicijativu, pa da se obratimo Salonitancima? I namjesniku Marku Aureliju Juniju? Ili još bolje, direktno Dioklecijanu!

Jak je to lobi

- Caru? Jesi ti lud? – upadne debeli, pa spusti glas. – Jel ti znaš da su njemu i žena i kćer...?

- Kršćanke? – zaprepasti se onaj ćelavi.

- Psssst! – osvrne se debeli po trijemu.

- Kažem ja, svugdje ih ima. Jak je to lobi – dometne brko. - Oni preko kršćanstva žele zavladati svijetom.

- Treba mu to objasniti, imperator je mudar čovjek.

- Ovo je pošteni rimski mnogobogobojazni grad, i Jupitera mi, neće po njemu paradirati biskupi! Jel tako, medeni?

- Tako je! Smrt kršćanskim pervertitima!

Ostalo je, znamo, povijest. Pod pritiskom javnosti i filozofa iz Ville Coccinellide, Gaj Aurelije Valerije Dioklecijan izdao je 303. godine edikt o progonu kršćana, pa Staša dao baciti u more s mlinskim kamenom oko vrata, a biskupa Dujma javno pogubiti u salonitanskom amfiteatru. Širom imperija likvidirane su na taj način desetine tisuća jednobožnih perverznjaka, kršćanstvo je zauvijek zatrto i svijetom je zavladao nepomućeni hiljadusedamstogodišnji mir .

A u spomen na desetoricu iz Ville Coccinellide i njihova cara, najvećeg ubojicu kršćanskih svetaca, vodeći svjetski filozofi i dan danas se okupljaju u žnjanskom kafiću Bubamara.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
14. studeni 2024 23:44