U našoj školi nema dečki. Bio je jedan, ali je odustao

ZAGREB - Nakon napornog tjedna u školi, 16-godišnja Kristina Merak vikendom putuje u rodnu Petrinju, gdje ju majka dočekuje s njezinom omiljenom tortom od sira. Kristina živi u školskom domu, odvojenost od obitelji ne pada joj teško i smatra da joj je to pomoglo u osamostaljivanju. San joj je upisati Medicinski fakultet i jednoga dana postati doktorica.

Njenoj kolegici, 17-godišnjoj Martini Merkaš iz Krapine, ispočetka je bilo teže naviknuti se na novu okolinu. Isprva je htjela školovati se za medicinsku sestru, no više je privlači rad s djecom pa se odlučila za školu za primalje. I prvi i drugi razred je završila s odličnim uspjehom pa se, kao i Kristina, nada upisati studij medicine. Dona Petrović Delalić dolazi iz Siska, pohađa 3b razred i voli sport.

Ljetna praksa u bolnici

Kristina, Martina i Dona učenice su Škole za primalje, najstarije zagrebačke zdravstvene škole koja uskoro slavi 135. obljetnicu. Osnovana je 1877. na poticaj bana Ivana Mažuranića i prvotno se zvala Kraljevsko primaljsko učilište. Promijenivši nekoliko lokacija u gradu, škola je 1971. preseljena u zgradu u krug bolnice Sestara milosrdnica, u kojoj je i danas. Jedina je primaljska škola na području cijele Hrvatske, a od 230 učenica, čak 93 dolaze izvan Zagreba i žive u domu u sklopu škole. Školovanje za primalju traje četiri godine. Djevojke imaju opsežan raspored koji im ostavlja vrlo malo slobodnog vremena. Ujutro su na praksi, popodne na nastavi, a navečer sudjeluju u nekoj od slobodnih aktivnosti. Osim redovne prakse tijekom godine, imaju i ljetnu praksu, koju osim u bolnici Sestara milosrdnica obavljaju i u Petrovoj, Merkuru i na Svetom Duhu.

- Od predmeta najviše nam se sviđaju dječja njega, pedijatrija i psihologija. Imamo kabinet u školi u kojem na plastičnim lutkama učimo njegovati rodilje, no već smo bile i u rađaonici gdje smo prisustvovale porodima, a danas smo prvi put prematale i cijepile prave bebe - kaže Martina.

Djevojke vikendom odlaze doma, a tijekom tjedna moraju biti u domu najkasnije do 22 sata.

I socijalna psihologija

- Naš je dom otvorenog tipa i roditelji i rodbina uvijek im mogu doći u posjet ili ih odvesti u grad - kaže Zdenka Res, profesorica pedijatrije, neuropsihijatrije i socijalne medicine.

- Osim klasičnih školskih predmeta, u listopadu i studenom, mjesecima borbe protiv ovisnosti, provodimo i integriranu nastavu socijalne psihologije, zdravstvene medicine i računalstva, baveći se područjima ovisnosti, ali ne samo o alkoholu, duhanu ili drogama, nego i o Facebooku ili kupnje putem interneta - objašnjava Zlatka Kozjak Mikić, školska psihologinja. Održavaju i radionice o maloljetničkim trudnoćama, ranim brakovima i nasilju u vezama.

Zanimalo nas je primaju li dečke i ima li kod njih uopće interesa za to zanimanje.

- Imali smo ove godine jednog zainteresiranog učenika, no malo se uplašio kad je vidio toliko cura - smije se ravnateljica škole Gordana Tobisch. - No, rado bismo primili i učenike. U inozemstvu je puno muškaraca koji se bave ovim poslom, a i većina ginekologa su muškarci pa smatramo da treba razbiti predrasude o primaljstvu kao isključivo ženskom zanimanju - zaključuje Tobisch.